Svima poručujem da su ovdje dobrodošli, da se ovdje mogu i razveseliti i preporučiti, ali i izjadati pred likom Majke Božje, koja je naša najveća zaštitnica i zagovornica kod Isusa Krista
Fra Antun Jesenović četvrtu se godinu nalazi na mjestu gvardijana Franjevačkog samostana na Trsatu i čuvara Svetišta Majke Božje Trsatske. Kao i obično u ovo doba godine, zajedno s ostalim članovima samostanske zajednice, u posljednjim je pripremama za doček tisuća vjernika na Blagdan Velike Gospe. Upravo dočekivanje vjernika i hodočasnika i ispunjavanje njihovih potreba ključni je dio djelovanja franjevaca na Trsatu.
Kako teku pripreme za ovogodišnju svetkovinu blagdana Velike Gospe na Trsatu?
– Uobičajeno, svaki od nas ima svoja zaduženja i vjerujem da će sve biti u redu, posebno ukoliko nas posluži vrijeme, te uzmognemo svim hodočasnicima pružiti ono što im treba. Bit će sve dobro.
Na Trsatu ste gvardijan već četvrtu godinu, kako izgleda svakodnevni život u samostanu?
– Na Trstau sam još kao đak proveo dvije godine, 1975. i 1976., tako da mi samostan i pastoralni rad u svetištu nisu bili posve nepoznati prije nego što sam došao na mjesto gvardijana. Svakako da sada kad sam dionik te zajednice u punom smislu mogu to bolje sagledati. Život u franjevačkoj zajednici je podređen evanđelju. Živimo u siromaštvu, poslušnosti i čistoći, ali smo iznad svega u službi naroda i hodočasnika koji ovdje dolaze. Spremni smo ih primiti i poslužiti kako najbolje znamo i umijemo, kad god došli. To je prvenstvena zadaća ove zajednice. Trsat je specifičan, to je jedini samostan naše provincije koji je u gradu na moru, i meni je osobno tu jako lijepo. Susretati se s mnogim ljudima i pružiti im ono zbog čega u svetište dolaze veliko mi je zadovoljstvo. Isto tako nastojimo sa što više ljudi razgovarati i čuti što oni misle o našem radu i što očekuju od svetišta.
Što očekuju?
– Da budu lijepo prihvaćeni, da se dobro osjećaju. Da ih poslužimo osnovnim potrebama vjernika, sakramentima ispovijedi, svetom misom, a nerijetko i susretima u, da tako kažem, »slobodnom stilu«, kada razgovaramo o raznim temama koje ih zanimaju ili tište.
Odakle sve dolaze hodočasnici?
– Za ovaj blagdan to su uglavnom Riječani i žitelji okolnih mjesta, koji uvijek dolaze u stvarno velikom broju, a manjim dijelom iz drugih krajeva Hrvatske. Prošle je godine, prema našim procjenama, na Trsat došlo oko četrdeset tisuća ljudi. Ne očekujemo veći broj hodočasnika iz drugih krajeva, jer se Velika Gospa slavi u svim župama. No zato, hvala bogu, ima dovoljno naših, domaćih, pa će i ove godine trsatsko svetište zasigurno pohoditi deseci tisuća ljudi.
Majka Marija
Što ti ljudi očekuju, zašto dolaze baš na Trsat i koja je poruka slavljenja blagdana Velike Gospe?
– Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo je najveći Marijin blagdan. On označuje našu vjeru da je ona nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo. Ona je prva uskrsnula ne samo dušom nego i tijelom, dok svi mi ostali iščekujemo slavni Isusov dolazak. Ona je za sve vjernike putokaz i ostvarenje onoga u što vjerujemo i gdje idemo. Na konačni susret i proslavu našega cijeloga bića u nebu. Znamo da će naša tijela istrunuti, to je božji i prirodni zakon, ali Isus kaže da ćemo biti zaodjenuti novim tijelom i naša će se duša sjediniti s njim. Kršćanska religioznost posebno štuje Mariju, zbog toga što je rodila Isusa Krista, kao i zbog toga što je ona naša Majka. Isus nam je, dok je umirao na križu, dao Mariju za majku, riječima kojima se obratio Svetom Ivanu – Ivane evo ti majke, i Mariji – Majko, evo ti sina. Mi u Mariji imamo zaštitnicu i zagovornicu, i možemo joj se obratiti kao onoj koja nas ljubi. To se mnogo puta pokazalo, kroz nebrojene primjere pomoći koju su ljudi osjetili nakon što su joj se iskreno povjerili i obratili.
Koliko živite izvan samostana, koliko ste u kontaktu sa vanjskim svijetom i svakodnevnim životom ljudi oko vas?
– Onoliko koliko je potrebno zbog naših obaveza. Živimo kao i drugi ljudi, treba otići na poštu, u razne urede, plaćati račune i obaviti razne druge svakodnevne poslove. Neke posebne izlaske baš i nemam, a nemam niti veliku želju za tim, jer nisam ni u toj dobi kada se često izlazi. Ali svaki dan smo u kontaktu s ljudima, u crkvi i izvan nje. Ljudi nas prepoznaju i uglavnom lijepo prihvaćaju, a to sa sobom nosi i obavezu da se, gdje god se našli, ponašamo u skladu s našom vjerom i pravilima našeg reda. A kako sam već rekao, ovo je jedini samostan na moru, u mediteranskoj klimi, što nosi mnoge prednosti pred životom u drugim samostanima na kontinentu. Meni se ova klima jako sviđa, a i zdravstveno mi odgovara. Ljudi su vrlo ljubazni, ali svugdje vrijedi da će ljudi prema tebi biti onakvi kakav si ti prema njima. Da bi se svi dobro osjećali, i jedni i drugi moraju tome pridonijeti.
Koliko danas vjernici iskreno prakticiraju vjeru, te je li prisutan trend masovnog obilježavanja velikih svetkovina, dok je u ostatku godine rijetko ponašanje u skladu s vjerom, što uključuje i redoviti odlazak na mise?
– Činjenica je da smo, kao i mnogi narodi Europe kršćanski, ali to kršćanstvo nije toliko vidljivo u svakodnevnom životu. Kršćanstvo ne uključuje samo boravak u crkvi, nego naše životno opredjeljenje, i trebalo bi se manifestirati u svakodnevnom životu. Isus je rekao da će crkva biti malo stado s obzirom na cijeli svijet, pa je tako i u našem narodu. Pravi kršćani su oni koji vjeru nose u sebi svakog dana, svakog tjedna i cijelog života. Dakle, crkva je uvijek bila sastavljena od mnogo članova, ali jezgru je uvijek činio onaj dio privržen nauku Isusa Krista, koji dolazi na mise no još više svojim angažmanom u svakodnevnom životu, koji moramo uljepšati, učiniti boljim za sve ljude.
Vjera sveprisutna
Je li dijelom razlog i ponovno sve učestalije korištenje vjere za manipulacije u dnevnopolitičke svrhe, kao i miješanje dijela onih koji bi trebali brinuti o vjeri u dnevnu politiku i svrstavanje uz određene političke opcije?
– Ne bih rekao. Nisam stručnjak u tom području, ali rekao bih da vjera određuje čitav naš život pa tako i političku aktivnost i angažman. Nekad se govorilo – crkva u sakristiju, ali to ne može biti tako. Kršćanin živi svoj svagdanji vjerski život i kod kuće i na ulici i na radnom mjestu, tako da je vjera sveprisutna. Teško je razdvojiti jedno od drugoga. Ne možemo se miješati u politiku, ali opet svi imamo pravo na svoje mišljenje i težnje. Svatko ima pravo na to, pa tako i svećenik i crkva. Pritom kad kažem crkva ne mislim samo na svećenstvo nego i na vjernike, čitavu zajednicu.
Što biste osobno poručili vjernicima za nadolazeći blagdan?
– Velika je čast i radost imati u svojoj sredini ovakvo Marijansko svetište kakvo je Trsat. Svima poručujem da su ovdje dobrodošli, da se ovdje mogu i razveseliti i preporučiti, ali i izjadati pred likom Majke Božje, koja je naša najveća zaštitnica i zagovornica kod Isusa Krista. Možemo i njemu direktno uputiti svoje misli, ali moramo iskoristiti i Marijino posredništvo, s obzirom na njen upliv na Isusov život i zalaganje za sve potrebne. To je ono što ljudi očekuju od ovog svetišta i to će ovdje, vjerujem, i naći.
