Edvin Mirojević i Jon Inge Moltu: Rijeka je europski brend u brodograđevnoj industriji

Kad smo tražili brodoprojektantsku tvrtku u čiji bismo posjed ušli, u finalnom su se izboru našli Poljska i Rijeka. Da dobro ste pročitali jer snaga Rijeke je u tom segmentu poslovanja toliko velika da se može mjeriti s čitavim državama, pa tako i s četrdeset milijunskom Poljskom, kaže Norvežan Jon Inge Moltu čija je tvrtka West Maritime AS iz Fosnawaga jedna od uspješnijih na brodograđevnom nebu te skandinavske države

Znam da vam to nije do kraja jasno jer mediji i novinari žive u jednom svijetu, onom u kojem su crne i loše priče privlačnije od dobrih, dok se mi nalazimo u drugom, mnogo jednostavnijem i na neki način normalnijem svijetu – uvjeravam vas kako nedovoljno ističete činjenicu da je Rijeka jedan od najvećih europskih brendova u brodograđevnoj industriji.

Tvrdnja Edvina Mirojevića, suvlasnika i direktora Metalcada, uspješne brodoprojektantske tvrtke u jednom je nevezanom razgovoru pobudila zanimanje za priču, koju smo istina u nekoliko navrata u određenom obliku već eksponirali, vrlo intrigantnu za naše vječno negativističke poglede kako prema domaćoj brodogradnji, tako i prema gospodarskim potencijalima Rijeke i Hrvatske.

Dva izbora

Dogovoreno je tada da u realizaciju priče krenemo kad se u Rijeci pojavi većinski vlasnik Metalcada, Norvežan Jon Inge Moltu čija je tvrtka West Maritime AS iz Fosnawaga jedna od uspješnijih na brodograđevnom nebu te skandinavske države.

– Kad smo tražili brodoprojektantsku tvrtku u čiji bismo posjed ušli, u finalnom su se izboru našli Poljska i Rijeka. Da dobro ste pročitali jer snaga Rijeke je u tom segmentu poslovanja toliko velika da se može mjeriti s čitavim državama, pa tako i s četrdeset milijunskom Poljskom. Nakon analize Metalcadove ponude, dalje nismo ni tražili. Znate, za nas u Norveškoj poslovati s brodoprojektantskim tvrtkama iz Rijeke velika je sigurnost i jamstvo profesionalne kvalitete, istaknuo nam je Moltu prilikom posjeta svojoj riječkoj tvrtki čiji su većinski vlasnik, 60-postotni, on i njegova tvrtka postali 2017. godine.

– Jeste li čuli, je li vam sada jasnije, nastavio se na Moltuov razgovor Mirojević koji je i osnivač tvrtke.

I nije to od jučer.

– Pa moj vam primjer najbolje to potvrđuje. Rođen sam u Kninu, bez ikakvih rodbinskih ili bilo kakvih drugih kontakata s Rijekom. Usred ratnog vihora i okupacije mog rodnog grada, selimo u Šibenik u čijoj sam gimnaziji i maturirao. Nakon toga selim u Zagreb sam studirao na Brodograđevnom fakultetu. Bio mi je to željeni odabir još iz srednjoškolskih dana, da bi se tijekom studija dodatno iskristalizirala želja za brodoprojektantskim poslom. A kad je želja takva, postoje samo dva smjera u kojima se možeš optimalno profesionalno realizirati. Prva je inozemstvo: Norveška, Engleska, Nizozemska, Njemačka. Druga, jednako privlačna – Rijeka. Odlučio sam se za Kvarner. Nisam požalio jer nakon što sam neko vrijeme radio u drugim tvrtkama, 2008. godine odlučujem osnovati svoje poduzeće, Metalcad, ponosan je Mirojević.

Kolegiji s Norvežanima odrađuju se virtualnim putem / Foto Damir ŠKOMRLJ

Rasadnik stručnjaka

A pojašnjenje priče o »brodoprojektantskom brendu Rijeka« pronalazi se dakako – u prošlosti. Prije trideset godina u Rijeci je uspješno poslovala tvrtka Brodoprojekt. Pravi rasadnik vrsnih stručnjaka, visoke i srednje stručne spreme. No, njezin je suvlasnik bila – JNA. S obzirom na poznate političko-povijesno-gospodarske procese s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, Brodoprojekt propada, ali dio njegovih eksponiranijih stručnjaka osniva svoje tvrtke iste djelatnosti. Jedan od njih je primjerice »Navis« Siniše Reljića tako da se oko te jezgre počinje širiti nova riječka brodoprojektantska priča, zamašnjak koji privlači stručnu radnu snagu, pa tako i Mirojevića, u Rijeku.

– Uz nekoliko većih, danas u tom poslu u Rijeci djeluje i dvadesetak srednjih firmi, kao i niz sasvim malih, s dvoje ili troje zaposlenih. Oprezno se širimo jer istrčavanje u investicijama može i loše završiti. Ja sam sam razvijao Metalcad, ali sam nakon desetak godina spoznao kako je uputnije naći strateškog partnera koji će nam dodatno otvoriti tržište. Pronašli smo ga u Norveškoj, a s obzirom na izložene uvjete pristao sam i na to da on bude većinski, 60-postotni vlasnik. Nije mi ni najmanje žao jer nakon tog strateškog povezivanja počinje naš veliki, značajni rast. Samo smo ove godine zaposlili petero ljudi, što znači da smo za 40-ak posto povećali broj zaposlenika, ponosan je na svoje poslovne odluke Mirojević.

Romantične komponente

S obzirom se u ovoj priči svi zajedno nalazimo u Rijeci, te da je pred nama Božić, navedeno zapošljavanje ima i božićno-romantične komponente. Zbog čega romantika u metalskoj industriji? Pa zbog toga što su tri pristigla inženjera brodogradnje nakon kalvarije u raspadajućem 3. maju svoj posao i profesionalnu egzistenciju, i to jako dobru kako su sami istaknuli, pronašli u Metalcadu.– U Rijeci je oko 400 radnika u poslu sličnom našem. Kako se tu radi o najbolje plaćenim poslovima u brodogradnji, jasno je kako je financijski efekt njihovog rada znatno veći od prosjeka koji vlada u brodogradilištima specijaliziranim za posao cjelokupne izgradnje broda. Mada, kad bi bilo moguće tako posložiti poslovanje, veliko je bogatstvo imati brodogradilišta sposobna za integralnu proizvodnju, naglasio je Mirojević.

Fosnavag, gradić od svega četiri tisuće stanovnika na jugozapadu Norveške, po prilici u ravnini s Farskim otocima, udaljen je od Rijeke 1970 kilometara pa se mnogi pitaju kako se na tolikoj udaljenosti može uspješno odrađivati vrlo kompleksne poslove. Da, jasno je kako je današnja »on line« povezanost besprijekorna, ali bez »živog« kontakta se ni tu ne može. Potrebno je besprijekorno poznavanje engleskog jezika, i to njegove tehničke inačice, a dugotrajni su, pa i iscrpljujući »conference callovi« koji znaju potrajati i više sati. Kad se pak do kraja treba redefinirati poslovanje ili razriješiti moguće sporne situacije – nema druge, Jon Inge Moltu sjeda u avion pa pravac Hrvatska. Mada, kad se obavi posao, nije njemu Rijeka draga samo zbog uspješne profesionalne suradnje, voli on i njezinu gastronomsku stranu kao i općenito – dobro ozračje koje u njoj vlada, posebno kad je u pitanju relaks od norveškog tipa predanosti poslu, kao i cijena koje vladaju u njegovoj zemlji.

Mediteranska Norveška

Kako proizilazi iz čitave priče, koliko god da je 3. maj nakon više od četiri godine ovih dana konačno potpisao ugovor o novogradnji, bilo bi po riječku brodogradnju dobro da je i u tom brodogradilištu suvlasnik bila JNA. Tko zna kako bi se tek onda, nakon brze propasti industrije koja ima perspektivu, ali ne pod kondicijama socijalističke prekobrojnosti i hrvatskog tipa državnog kapitalizma što umjetno održava na životu ne industriju koja ga realno ne zanima nego – svoje glasače, koji kupuje »socijalni mir«, razvila riječka brodograđevna priča? Bi li Hrvatska u tom slučaju zapravo postala mediteranska – Norveška?

– Ne treba razgovarati u smjeru što bi bilo kad bi bilo. Kako sam više puta naglasio, naša tvrtka i njoj slične dobro posluju, svi smo i više nego zadovoljni. Ovogodišnji promet zaustavit će nam se na oko pet milijuna kuna što je dovoljno za tekuće poslovanje, razvoj pa i za ponešto profita, istaknuo nam je Mirojević.S naše strane – hvala mu na izdvojenom vremenu i zanimljivom razgovoru. Baš kao i na tome što nam je pomogao da ne budemo uvijek crni, pesimistični i defetistički raspoloženi. Da u ovoj lijepoj predbožićnoj priči barem na jedan tekst i na jedan dan ne budemo – tipični hrvatski medij.

Znam da vam to nije do kraja jasno jer mediji i novinari žive u jednom svijetu, onom u kojem su crne i loše priče privlačnije od dobrih, dok se ni nalazim u drugom, mnogo jednostavnijem i na neki način normalnijem svijetu pa vas ja stoga uvjeravam kako nedovoljno ističete činjenicu da je Rijeka jedan od najvećih europskih brendova u brodograđevnoj industriji. Tvrdnja Edvina Mirojevića, suvlasnika i direktora Metalcada, brodoprojektantske tvrtke Metalcad u jednom je nevezanom razgovoru pobudila zanimanje za priču, koju smo istina u nekoliko navrata u određenom obliku već eksponirali, koja bi mogla biti vrlo intrigantna za naše vječno negativističke poglede kako prema domaćoj brodogradnji, tako i prema gospodarskim potencijalima Rijeke i Hrvatske općenito. Dogovoreno je da u realizaciju krenemo kad se u Rijeci pojavi većinski vlasnik Metalcada, Norvežanin Jon Inge Moltu čija je tvrtka WestMaritime AS iz Fosnawaga jedna od uspješnijih na brodograđevnom nebu te skandinavske države.

– Kad smo tražili brodoprojektantsku tvrtku u čiji bismo posjed ušli, u finalnom su se izboru našli poljska i Rijeka. Da dobro ste pročitali jer snaga Rijeke je u tom segmentu poslovanja toliko velika da se može mjeriti s čitavim državama, pa tako i četrdeset milijunske Poljske. Nakon analize Metalcadove ponude, dalje nismo tražili jer znate, za nas u Norveškoj, poslovati s brodoprojektantskim tvrtkama iz Rijeke velika je sigurnost i jamstvo profesionalne kvalitete, istaknuo nam je Moltu prilikom posjeta svojoj riječkoj tvrtki čiji su većinski vlasnik, 60-postotni, postali 2017. godine.

Ne, iznos plaća mojih zaposlenika vam neću reći. Dobre su, značajno iznad hrvatskog prosjeka, uostalom – dovoljno dobre da se ne mora napuštati Hrvatsku. Naravno da se jednaki poslovi u Norveškoj daleko bolje plaćaju, no tamo su i troškovi života znatno viši. Uostalom, malo se gdje živi lijepo kao u Hrvatskoj – jako je veliki broj komparativnih prednosti života u svojoj zemlji, a mnogo je i toga ovdje kod nas što se ne može iskazati novcem. Ono što ćemo moji suvlasnici i ja uraditi, raspodjela je dobiti – određeni postotak od profita podijelit će se radnicima kojima mjesečno uplaćujemo i III stup mirovinskog osiguranja.

Jeste li čuli, je li vam sada jasnije, nastavio se na Moltuov razgovor Mirojević koji je i osnovač tvrtke.– I nije to od jučer. Pa moj vam primjer najbolje to potvrđuje. Rođeni sam Šibenčan bez ikakvih kontakata s Rijekom. Usred ratnog vihora u kojem je mojem Šibeniku bilo sve amo ne lako, u zagrebu sa studirao na Brodograđevnom fakultetu. Bio mi je to jasan odabir još iz srednjoškolskih dana, da bi se tijekom studija dodatno iskristalizirala želja za brodoprojektantskim poslom nakon okončanja studija. A kad je želja takva postoje samo dva smjera – inozemstvo, Norveška, Engleska, Nizozemska, Njemačka ili Rijeka. Odlučio sam se za Kvarner, a sa mnom je doselila, također Šibenčanka, supruga koja je također odmah pronašla posao, ona je naime defektologinja po struci. Nisam požalio jer nakon što sam neko vrijeme radio u drugim tvrtkama, 2008. godine odlučujem osnovati svoje poduzeće, Metalcad, pojašnjava nam Mirojević.Pojašnjenje čitave priče pronalazi se dakako – u prošlosti. Prije tzrideset godina u Rijeci je uspješno poslovala tvrtka Brodoprijekt. Pravi rasadnik vrsnih stručnjaka, visoke i srednje stručne spreme. No, njezin je suvlasnik bila – JNA. S obzirom na poznate političko-povijesno-gospodarske procese s početka devedeetih godina prošlog stoljeća, Brodoprojekt propada, ali dio njegovih eksponiranijih stručnjaka osniva svoje tvrtke iste djelatnosti. Jedan od njih je primjerice Navis Smiljana Reljića tako da se oko te jezgre počinje širiti riječka brodoprojektantska priča, zamašnjak koji privlači stručnu radnu snagu, pa tako i Mirojevića, u Rijeku.

Raspisali smo ovih dana natječaj za zapošljavanje četiri inženjera elektrostruke. Norveška vam brodogradilišta rade na principu da se »čelik«, oplata broda napravi u rumunjskim ili poljskim brodogradilištima, a da se sve ostalo, posebno opremanje broda obavlja na kod njih. Kako je tu riječ i o elektroopremanju, i naša će tvrtka participirati u tim radovima tako da nam se otvara i ta grana poslovanja. Inače, u ovom trenutku imamo osamdeset posto visokoobrazovanih i zaposlenika, pretežito inženjera brodogradnje, strojarstva i elektrotehnike.

Na jednoj simboličkoj razini, poslovanje Metalcada od nemale važnosti je i za – Novi list. Medijska kuća koja 2. siječnja 2020. godine obilježava 120 godina postojanja, neboder u kojem se danas nalaze brodoprojektanti iz naše priče izgrađen je 1962. godine. On je, poznat i kao »kuća štampe«, najprije bio prevelik, s ne baš ispunjenim svim sobama. Kako su godine prolazile, tako se prostor punio da bio svoju maksimalnu opterećenost doživio u periodu od osamdesetih godina prošlog stoljeća do – 2009. kad je sagrađen aneks u koji se preselila redakcija. Neboder se naglo ispraznio, dugo je s promjenjivom srećom bio u potrazi za najmoprimcima, da bi se upravo s dolaskom Metalcada sve počelo mijenjati na bolje. Kako se čini, »kuća štampe« mogla bi u dogledno vrijeme postati pravim rasadnikom brodograđevnog inženjerstva jer uz junake naše priče u njemu rade još tri tvrtke iste djelatnosti – Ximar, Marin Servis, te AdriaCad.

– Uz nekoliko većih, danas u tom poslu u Rijeci djeluje i dvadesetak srednjih firmi, kao i nekih sasvim malih, s dvije il troje zaposlenih. Oprezno se razvijamo jer istrčavanje u investicijama može i loše završiti. Ja sam sam razvijao Metalcad, ali sam nakon desetak godina spoznao kako je uputnije naći strateškog partnera koji će nam dodatno otvoriti tržište. Pronašli smo ga u Norveškoj, a s obzirom na izložene uvjete pristao smio i na to d oni budu većinski, 60-postotni vlasnici. Nije mi ni najmanje žao jer nakon tog strateškog povezivanja počinje naš veliki, značajni rast. Samo smo ove godine zaposlili petero ljudi, što znači da smo za 40-ak posto povećali broj zaposlenika, ponosna je na svoje poslovne odluke Mirojević.S obzirom se svi zajedno nalazimo u Rijeci, te da je pred nama Božić, navedeno zapošljavanje ima i te, božićno-romantične komponente. Zbog čega romantika u metalskoj industriji? P zbog toga što su tri pristigla inženjera brodogradnje nakon kalvarije u raspadajućem 3. maju svoj posao i profesionalnu egzistenciju, i to jako dobru kako su sami istaknuli, pronašli u Metalcadu.