Zanimljiv hepening

Društvo košarkaških zaljubljenika na Srdočima pokazalo da su barijere samo u glavama

Kristian Sirotich

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Bilo je savršeno. U našem društvu prema osobama s Down sindromom još uvijek ima jako puno predrasuda, ali oni su zaista posebni i na jedan poseban način vraćaju sve ono što im se pruži – rekla je Martina Šango



U dvorani Osnovne škole na Srdočima jučer se odvio zanimljiv košarkaški »hepening«. S jedne strane Riječani, s druge Zadrani, na meniju košarka, a rezultat u potpuno drugom planu. Polaznici riječkog projekta »Košarka za sve« Centra za odgoj i obrazovanje i polaznici sličnog programa što se provodi u Školi košarke »Zadar«. U Riječkoj ekipi djeca s Down sindromom, autizmom i drugim poteškoćama, u zadarskoj samo s Down sindromom. A na parketu nevjerojatna zabava. I iskreno uživanje u svakom trenutku naporne subote.


– Srce mi je puno – iskren je bio Siniša Kuharić nekoliko trenutaka nakon što su završile njegove trenersko-sudačke obaveze, a prije nego se posvetio improviziranoj organizaciji onog što se popularno zove treće poluvrijeme. U ovom slučaju okrijepa za neumorne košarkaše i košarkašice. – Drago mi je da smo se napokon uspjeli povezati i jedva čekam da se ponovo negdje okupimo. Trebali bismo ovakve susrete imati što češće jer djeca su zaista uživala u svakom trenutku i dokazala da je košarka zaista kraljica igara.


Svi su uživali 


Na jučerašnjem druženju na Srdočima trebali su se pojaviti i polaznici »Cedevitinog« projekta »One Team«. No, Zagrepčani su bili spriječeni pa su se u košarkaškim igrama prijateljstva okušali samo Riječani i Zadrani.




Foto Roni Brmalj


Foto Roni Brmalj



– Bilo je savršeno – ocjena je Martine Šango, voditeljice simpatičnih Zadrana, u ekipi kojih igraju samo djeca s Down sindromom. – Njima su ovakva druženja sve na svijetu i zaista se ovdje moglo vidjeti koliko su svi uživali. U našem društvu prema osobama s Down sindromom još uvijek ima jako puno predrasuda, ali oni su zaista posebni i na jedan poseban način vraćaju sve ono što im se pruži.


Zadrani i Riječani jučer su najprije okušali na jednom poligonu košarkaške vještine, nakon toga su se natjecali u šutu i za kraj odigrali utakmicu »pet na pet«. I bilo ih je itekako zanimljivo za gledati. A budući rezultat ovoga puta nije bio u prvom planu u istinskoj reviji košarkaškog znanja i umijeća uživali su svi.


Foto Roni Brmalj


Foto Roni Brmalj



Prava košarka 


– Svi su se super adaptirali na veliku dvoranu, izvanredno su odradili svoje današnje obaveze. Moram priznati i da su Zadrani strašno puno napredovali od kada smo se posljednji put susreli, naročito se to vidjelo kada smo igrali »pet na pet«. Igrala se prava košarka, što je samo još jedan dokaz da su barijere samo u glavama – zadovoljno je zaključio Siniša Kuharić.


Foto Roni Brmalj


Foto Roni Brmalj



A zadovoljan je bio i Jasmin Zukanović, kapetan domaće momčadi, kojemu nije bio problem izdvojiti nekoliko trenutaka i tijekom posljednjih dviju minuta podijeliti nekoliko svojih razmišljanja. Pritom je svako malo zastajao i srčano bodrio svoje suigrače i suigračice.


– Zadoljan sam, dobro smo igrali. Sada nam slijedi odmor, a nakon praznika vraćamo se treninzima u školi – zaključio je domaći kapetan ponosno noseći oko vrata zlatnu medalju. Baš onakvu kakvu su dobili svi sudionici jučerašnjeg druženja. I zaslužili su je. Svi su pobijedili. Filip Kulonja, Kristofor Rašin, Lucija Borić, Doris Milin, Ivica Vidulić, Petar Sutlović i Bruno Begonja sa zadarske, te Leo Kovačević, Goran Galogaža, Jasmin Zukanović, Marko Pleše, Nenad Matković, Josip Puljić, Jelena Marković, Alen Turković, Zvonimir Materljan, Emir Šarić i Kristijan Šamanić s riječke strane. Bravo momci i cure!