Nitko nema puno razumijevanja za ovaj projekt, no nadam se da ćemo ga ipak izgurati, jer banka pritišće, kaže Sanjin Marinac
RIJEKA Hoće li se prekrasna Palazzo Litorale na Sušaku na adresi Šetalište 13. divizije 16, Riječanima poznata kao zgrada u kojoj je djelovao Tipograf, pridružiti ostalim poslovnim zgradama u Rijeci koje stoje prazne i neiskorištene? Možda. Iako vlasnik Sanjin Marinac, koji ju je kupio prije četiri godine, ima vrlo ambiciozan plan: u njoj otvoriti dom za starije i nemoćne osobe. No, kako saznajemo, da bi realizirao ovaj projekt potreban mu je strateški partner. I to veliki, jer je do sada za kupnju objekta i njegovo uređenje potrošio 2,4 milijuna eura. A još treba puno toga napraviti.
Kompleks Tipografa s vremenom se nadograđivao, no najinteresantnija je glavna zgrada gdje bi bili smješteni korisnici doma, a ukupne je površine od oko 700 četvornih metara. Na tri kata smješteno je pet stanova velike površine te bi prema procjenama Marinca zgrada mogla primiti 120 korisnika. U domu bi trebalo raditi 35 djelatnika. Neuređeno je ostalo prizemlje kuće, a zapravo je riječ o golemoj dvorani u kojoj su prvi vlasnici te ujedno i graditelji ovog objekta, obitelj Blühwaiss, proizvodili limenu ambalažu početkom prošlog stoljeća. Taj dio kuće bio bi namijenjen za fizioterapiju korisnika, saznajemo.
Dom bi mogao primiti 120 korisnika
Naslijeđe kao teret
Novi vlasnik zgrade kaže da je za svoj projekt tražio pomoć gradske, županijske i državne vlasti, ali bez uspjeha.
– Nitko nema baš puno razumijevanja za ovaj projekt, no nadam se da ćemo ga ipak izgurati, jer banka pritišće. Svi kada vide zgradu, oduševljeni su. Ali, njezin izgled do sada nije privukao pravog poslovnog partnera. Potreba za jednim takvim sadržajem u našem gradu je velika, suviše se dugo čeka na smještaj u domovima – kaže Marinac. Kuću je kupio od obitelji Mikšić koja ju je devedesetih godina prošlog stoljeća dobila denacionalizacijom.
– Palazzo Litorale kupio je moj djed Oskar Mikšić, koji se bavio prodajom gotovih odijela, pred kraj Prvog svjetskog rata i u njoj je naša familija živjela sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada nam je Tipograf, zbog širenja djelatnosti, ponudio zamjenske stanove, prisjeća se Maja Despot (rođena Mikšić), unuka Oskara Mikšića. Ona je zajedno sa svojim bratom naslijedila kuću od svojeg oca. I čim smo dobili kuću, ona nam je postala teret, veli dalje naša sugovornica. Najprije smo morali platiti Gradu za ono što je ulagao u kuću te plaćati nekakav porez za neiskorišteni poslovni prostor. Uglavnom, da smo mogli u njoj pokrenuti nekakav posao i da smo za to imali novca, mi je nikad ne bismo prodali – kaže nam Despot, koja otkriva još jedan detalj. Obitelj Mikšić predložila je Sanjinu Marincu da bi u zgradi bilo najbolje otvoriti dom za starije osobe, dok je njegova prvotna ideja bila urediti postojeće stambene jedinice te ih prodati.
Prenamjena prostora
U prilog tome ide i činjenica da je Odjel za prostorno uređenje i građenje prema tada važećem Zakonu o gradnji izdao vlasniku zgrade dozvole za uređenje objekta kojima bi on mogo biti samo stambene namjene. No, tek se kasnije obratio Gradu o mogućnosti prenamjene objekta u dom za starije osobe. To je bilo 2009. godine, neposredno nakon donošenja izmjena i dopuna Detaljnog plana Pećina, ističe pročelnica Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Ljiljana Buljan.
– Tom prilikom rečeno je vlasniku da je za takvu prenamjenu potrebno zatražiti lokacijsku dozvolu i potvrdu glavnog projekta. No, do sada se investitor nije obratio s takvim zahtjevom – ističe Buljan. Ali, polazeći od izjave pročelnika Odjela za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljištem Srđana Škunce, to nije nemoguća misija, sve će dozvole investitor dobiti ako se procijeni da kompleks Tipografa udovoljava odredbama GUP-a u smislu tretmana lokacije, kao i posebne propise Ministarstva zdravstva koje mora zadovoljavati objekt takve namjene.
