Dosadašnji posrednik između Ine i potrošača ostvario dobar posao / Foto Denis LOVROVIĆ
Od trena kad je u veljači 2014. Vlada uzela Ini opskrbu distributera plinom i posao dala HEP-u, odredila mu je i veliku maržu za posredovanje, u čemu nema drugog posla osim administrativnog
ZAGREB – Iako bi ugovor između Ine i HEP-a o kupovini domaćeg plina za hrvatska kućanstva trebao biti potpisan najkasnije do posljednjeg dana ožujka, još uvijek ga nema. Mada je HEP to demantirao, neslužbene informacije kažu da Nadzorni odbor, jednako kao i Uprava, odbija preuzeti odgovornost, potencijalno i kaznenu, za ugovor koji bi zbog previsoke otkupne cijene plina od Ine mogao naštetiti HEP-u.
Bez velike muke
Koliku su cijenu dogovorili, nije poznato, no zna se da će HEP lokalnim distributerima plina – Energu, Gradskoj plinari Zagreb i drugima, kojih je ukupno 35, taj Inin plin morati dalje prodavati za 18 lipa po kilovatsatu (kWh), te ako s Inom ne dogovori dovoljno dobru cijenu za sebe, bit će na gubitku.
Zanimljivo je, međutim, vidjeti kako je HEP do sada, unatrag tri godine, dobro zarađivao kao veletrgovac plinom, samo posredujući između Ine kao proizvođača i 35 distributera kao kupaca koji dalje plin prodaju kućanstvima. Dosad je i HEP plaćao reguliranu cijenu plina Ini, i dalje ga, isto po reguliranim cijenama, prodavao lokalnim distributerima. Od trena kad je, u veljači 2014. godine, Vlada oduzela Ini opskrbu distributera plinom i taj posao dala HEP-u, odredila mu je i veliku maržu za posao posredovanja, u kojem nema drugog posla osim administrativnog.
U prosjeku, cijene plina za kućanstva će od 1. travnja ove godine rasti za nešto malo manje od jedan posto, što znači da će Vlada održati obećanje o zadržavanju cijena (gotovo) na starom, dok će rast cijena plina na tržištu morati kompenzirati Ina i HEP svojim međusobnim dogovorom, kao i lokalni distributeri koji su digli bunu oko smanjenja opskrbne marže, a ona je tek neznatna, minorna marža u odnosu na distributivnu maržu koja im je proteklih godina itekako rasla.
Potpuno je nezapaženo, tako, prošlo podizanje distributivne marže na samom kraju prošle godine Gradskoj plinari Zagreb, za 12,5 posto, koja opskrbljuje polovicu hrvatskih kućanstava, a zbog koje su računi građanima porasli za dva posto.
Od travnja 2014. do kraja ožujka 2015. godine ta je HEP-ova marža iznosila gotovo pet lipa po kilovatsatu plina (4,77). Ta brojka sama po sebi ne govori puno, no zna li se da je Inina proizvodna cijena plina oko šest lipa po kilovatsatu, znači da je HEP bez velike muke prvih godinu dana na marži zarađivao gotovo onoliko koliko je Inina proizvodna cijena plina. Budući da mu je Ina isporučila ukupno oko 500 milijuna kubika, to znači da je HEP samo u prvoj godini posredovanja plinom na svojoj marži mogao zaraditi više od 220 milijuna kuna. Kako je 2015. za HEP bila i izuzetno hidrološki dobra godina, on ju je zaključio s ukupnom dobiti od 1,9 milijarde kuna, najboljom među svim poduzetnicima – obveznicima konsolidacije u državi. I sama očito svjesna ekstraprofita koji je omogućila HEP-u, Vlada je u ožujku 2015. godine HEP-ovu maržu spustila na dvije i pol lipe, koliko ona iznosi i sada.
I Ina “trljala ruke”
Uzme li se u obzir proizvodna cijena plina od šest lipa po kWh, očito je da je, osim HEP-a, i Ina mogla zadovoljno trljati ruke. HEP joj je plin za kućanstva 2014., i u prva tri mjeseca 2015. godine plaćao 18,4 lipe po kilovatsatu, dakle triput više od proizvodne cijene, da bi ta cijena pala na oko 17 lipa od travnja 2015. do kraja ožujka prošle godine. Zanimljivo, od 1. travnja prošle godine pa do kraja ožujka ove godine, na snazi je i mnogo manja cijena koju HEP plaća Ini – od 13,6 lipa, pa se postavlja pitanje kako se Ina protiv tolikog smanjenja regulirane cijene nije bunila, a jest prije, kad je otkupna cijena pala za jednu i pol lipu, i kad su iz Ine objavili da će njihov gubitak iznositi 50 milijuna kuna.
