Na Podmurvicama

Dječaci koji su život dali za Domovinu: Mnoštvo Armade na otkrivanju murala za Mitra i Magu

Edi Prodan

Foto R. Brmalj

Foto R. Brmalj

Kad je pala noć baklje su upalili Gordana Damjanović, Mitrova majka i njegova kći Kristina Mitrović, čiji je otac nestao prije nego je ona imala bilo kakvu mogućnost upoznati ga. Makar i na čas, makar i u nekom maglovitom spomenu.



RIJEKA – »Damir Mitrović Mitar i Goran Damjanović Magarac. Točka. Dvojica dvadesetogodišnjaka. Prijatelji su to koji su i po kiši, i po suncu, i s modricama, i s osmjesima bodrili Rijeku sve do 14. 2. 1992., dečki koji su bili među prvim članovima one prave, old school riječke Armade zbog koje je riječka navijačka skupina i danas poštovana i poznata iako su se mnoge stvari promijenile u međuvremenu, i u Armadi, i oko nje. Iako je jedan od njih bio navijač Hajduka – ljubav za Rijeku bila je jednako jaka.


Takav suživot ne samo da je bio moguć, već je bio i prihvaćen od cijele tadašnje Armade. Bili su to momci – dječaci koji su se zaputili u rat, ostavili svoje obitelji, vraćali se na vikende i odlazili natrag u lički Bilaj. « Dio je to velikog i emocijama nabijenog teksta riječke spisateljice i novinarke Ana Marije Vizentin s kojim je današnjim naraštajima pokušala približiti značaj izvorne Armade, posebno dvojca Mitar i Magarac koji su na žalost svoje mlade živote dali za slobodu Domovine.


Večeras je njima u čast na Podmurvicama otkriven mural s njihovim likovima. Njegov su nastanak pomogli osnivači Armade kao i ekipa iz ogranka Armada Podmurvice kao i svi oni ljudi kojima su na srcu »Rijeka« i Domovina. Mitar i Magarac. Ljudi koji su uvijek pokazivali kako je prijateljstvo najjača vezana svijetu.




Kad je pala noć baklje su upalili Gordana Damjanović, Mitrova majka i njegova kći Kristina Mitrović, čiji je otac nestao prije nego je ona imala bilo kakvu mogućnost upoznati ga. Makar i na čas, makar i u nekom maglovitom spomenu.



A okupilo se i respektabilno mnoštvo pripadnika Armade kao i svih onih koji drže do ljudi kojima je mural posvećen. Zapravo, žrtva nesebičnih ljudi morala bi uvijek biti daleko iznad parcijalnih, osobnih ili kakvih već ne interesa. Uostalom, bilo je to i predvečerje najvećeg derbija, onog između »Rijeke« i »Hajduka« koji bude i inače uzburkane mediteranske emocije tako da su već sve snage bile itekako mobilizirane.


I da, i baš zbog svega navedenog, sutra kad stigne Hajduk na Rujevicu… Znamo da će se obje strane »častiti«. Brutalno, grubo i iskreno. Pa i s razlogom jer u Splitu se uvijek organizira »doček« koji neminovno provocira odgovor. Ali, da – bilo bi lijepo da se u jedno trenutku svi sjete, na sjeveru i istoku kao i na »neprijateljskom« jugu Mitra i Magarca. Te da im se oda zajedničko poštovanje. Jer slobodu Domovine nisu stvarali sukobi nego – zajedništvo.