Česta pojava

Divljač dolazi blizu kuća i ulazi u vrtove: Do Klane dolutao mladi medvjed iz susjedne Slovenije

Andrej Petrak

Pojava medvjeda blizu Klane više nije rijetkost

Pojava medvjeda blizu Klane više nije rijetkost

Problem je što se medvjed već navikao na ljude, da zalazi u okućnice i po smeću traži hranu. Nabavili smo pušku na gumene metke, kojom ćemo ga pokušati preplašiti i potjerati približi li se ponovo  kućama,  objašnjava Matija Laginja, predsjednik LD-a Zec Klana



RIJEKA – Dolaskom ljetnih vrućina divljač češće dolazi u blizinu naselja, u potrazi za hranom i vodom. No, s ovakvom situacijom u Klani se redovito susreću i u zimskim mjesecima, budući da su tamošnja naselja okružena šumom bogatom raznom divljači.


– Na području Klane divljač je konstantno prisutna u naselju. Ne može se reći da dolaze više do vrtova i kuća poradi ljeta i suše. Kraj smo bogat divljači i slična je situacija kod nas i zimi. Divljač redovito ulazi u vrtove i okućnice Klanjaca, jedu i brste ono na što naiđu u potrazi za hranom, a riječ je uglavnom o jelenjskoj divljači, objašnjava predsjednik Lovačkog društva Zec Klana Matija Laginja. U Klani su zadnjih godina imali situacija i s dolaskom medvjeda u neposrednu blizinu kuća, a posljednjih dana također viđaju medvjede, koji je prema svemu sudeći na ovo područje došao iz susjedne Slovenije.


– Jedan mladi medvjed viđen je par puta u Klani, a koliko smo saznali, bio je uhvaćen u Sloveniji, gdje mu je stavljena ogrlica. Uhvatili su ga u svom naselju i pustili blizu slovensko-hrvatske granice, odakle je našao put do Klane. Problem je što se medvjed već navikao na ljude, da zalazi u okućnice i po smeću traži hranu. Postupamo u dogovoru s nadležnima i nabavili smo pušku na gumene metke, kojom ćemo ga pokušati preplašiti i potjerati približi li se ponovo samim kućama – objašnjava Matija Laginja.





S divljači koja dolazi blizu kuća i ulazi u vrtove redovito se suočavaju i u susjednom Lovačkom društvu Lisjak Kastav. Jednako kao i u Klani, i u ovom lovačkom društvu tijekom cijele godine poduzimaju napore kako bi se divljač zadržala u šumi.


– Svake godine, zahvaljujući donacijama naših članova, kupimo 30 tona hrane koje naše grupe potom podijele po šumi, gdje su postavljene automatske hranilice. U šumu redovito dovozimo i cisterne vode. Naše grupe godišnje pokose i 40.000 četvornih metara livada, kako bi osigurali rast mlade trave. Sve to radimo kako bi divljač imala što jesti i piti pa da ne ulazi u naselja. Činimo sve što je u našoj moći da divljač zadržimo u šumi, kako bi svi kasnije imali manje problema, ali ovakve situacije postale su posljednjih godina uobičajena pojava – objašnjava predsjednik Lovačkog društva Lisjak Kastav Mirko Zlatar.



Dijelom na to utječe i to što se zemlja više ne obrađuje u onoj mjeri u kojoj se to prije činilo. Brojni dolci u šumi, koji su se nekad obrađivali, objašnjava Mirko Zlatar, sad su napušteni. Divljač bi se nekad ondje hranila i ostala u šumi, a danas ulaze u vrtove na rubnim područjima naselja koji uglavnom nisu ograđeni.