Projekt vrijedan 750 milijuna kuna

DR. ŽELJKO PLAZONIĆ Javno-privatno partnerstvo najprihvatljiviji model za sljedeću fazu nove bolnice na Sušaku

Barbara Čalušić

Nisam euforičan, jer znam koliko nas posla još čeka – dr. Željko Plazonić / Snimio Sergej DRECHSLER

Nisam euforičan, jer znam koliko nas posla još čeka – dr. Željko Plazonić / Snimio Sergej DRECHSLER

Procjenjuje se da bi druga faza mogla koštati oko milijardu i pol kuna. To je i cijeli preostali dio hospitalnog zdravstva kojeg imamo u Rijeci. Trebali bismo početi raditi što prije, upravo da nas ne pretekne razvoj medicine. Ako nam se to dogodi, opet ćemo biti u jednom strašno velikom zaostatku i kaskati za priključivanjem modernim metodama hospitalnog liječenja, kaže dr. Plazonić



Dr. Željko Plazonić, državni tajnik u Ministarstvu zdravstva koji je svoj gotovo čitav radni vijek proveo kao intervencijski kardiolog u riječkoj bolnici, šef je Povjerenstva za izgradnju nove riječke bolnice.


Nakon što je Vlada napokon donijela odluku kojom se u cijelosti daju državna jamstva za financiranje 750 milijuna kuna vrijednog projekta bolnice za majku i dijete na Sušaku čiji se dovršetak planira 2021. godine, Plazonić ističe da projekt nove riječke bolnice tek sad ulazi u svoju konkretnu fazu koja ne smije stati samo na novom objektu ginekologije i pedijatrije.


 Konkretna faza


Neki su reakcije s prošlotjedne sjednice Vlade ocijenili euforičnima ističući da su se odluke o jamstvima za gradnju bolnice za majku i dijete već donosile i ranije. Koja je razlika posljednje odluke o davanju jamstva za izgradnju nove riječke bolnice u odnosu na prethodne?




– Nisam euforičan jer znam koliko nas posla čeka na ovom projektu i da tek sad ulazimo u konkretnu fazu. Ranije faze bile su vrlo složen proces. Najprije, činjenica je da su prijašnje strukture donosile odluke o namjeri davanja jamstava. Također, postoji cijeli slijed događanja koji državne institucije i ministarstva trebaju završiti da bi se na kraju došlo do suglasnosti Vlade o zaduživanju bolnice za gradnju novog centra. Jedno je pitanje namjere i želje, a drugo realizacija koja mora biti popraćena nizom suglasnosti i adekvatne dokumentacije. Proces koji radimo preko godinu dana od prvog kredita od 70 milijuna kuna koji smo uspjeli realizirati, ostvaren je u suradnji s Ministarstvom zdravstva, Ministarstvom financija i Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj. Sama činjenica da smo u tim pregovorima uspjeli smanjiti kamatu s četiri posto na dva i pol posto, strašno puno govori, s obzirom da se radi o desecima milijuna kuna uštede. Ukratko, ovo je prvi put da je definitivno dana suglasnost da KBC Rijeka može sklapati ugovore za korištenje kredita HBOR-a.


Profesionalnost


Slikovito, prije su bile želje koje datiraju još od 2000-ih, a ovo je prvi put da smo dobili egzaktnu, pravno utemeljenu i državno garantiranu odluku koja nam omogućava kreditno zaduženje s ciljem gradnje nove bolnice. Na osnovu financijske garancije koju imamo, dana nam je pravna sloboda da na temelju projekta objavimo savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, što je zakonska obveza, te da nakon toga krenemo u proces javnog nadmetanja. Kao predsjednik Povjerenstva za izgradnju nove bolnice, mogu reći da ćemo štititi interese investitora i KBC-a Rijeka jer to je prevelik posao da bismo u bilo kojem segmentu dozvolili neprofesionalnost. Ujedno, ovo je trenutno najveća investicija u Ministarstvu zdravstva i mogu samo još jednom potvrditi ono što sam još govorio kao vijećnik u Županijskoj skupštini, a to je da novi KBC Rijeka može isključivo graditi hrvatska država, jer se radi o prevelikim sredstvima. Ovom prilikom htio bih se zahvaliti premijeru Andreju Plenkoviću, jer bez njegove podrške ne bi bilo ništa od učinjenog, a svakako bih se zahvalio i stručnim službama u Ministarstvu zdravstva te Ministarstvu financija.


Napušten model


Koliko je reprojektiranjem postojećeg projekta izmijenjen inicijalni projekt nove riječke bolnice?


– Drago mi je da me to pitate, jer sam Županijskoj skupštini bio poznat kao jedan od najvećih kritičara prvog projekta bolnice koji nam je bio prezentiran. Kritizirao sam ga jer sam smatrao, a to su i svjetska iskustva, da je taj projekt u svojoj osnovi zastario. Projektu su nedostajali inkluzivni parametri, nije imao projekciju razvoja medicine, a poglavito razvoja obrade i dijagnostike bolesnika u bolničkim ustanovama. Svatko tko radi takav projekt mora imati na umu metode koje će se u bliskoj budućnosti primjenjivati svaki dan. Primjerice, za desetak godina 85 posto kirurgije odvijat će se u jednodnevnim kirurgijama i to treba predvidjeti jer ćete u budućnosti imati problema s razvojem medicine. Tu su i demografski parametri koji određuju kapacitete, kretanje patologije koja će biti najprezentnija za trideset godina. Sad su najzastupljenije kardiovaskularne bolesti, no svjetska su predviđanja da će malignih bolesti za 30 godina biti 50 posto više nego danas. Bivši je projekt bio rađen po paviljonskom sistemu koji je u svijetu danas napušten kao neefikasan model, jer klinike nisu više zatvorene, a same specijalnosti danas multidisciplinarno vrlo usko surađuju.


Što prije


Zašto se najprije kreće s projektom bolnice za majku i dijete?


– Nikad se ne bih složio da se prvo grade pedijatrija i ginekologija jer to danas nisu najugroženiji sustavi bolničke zaštite u Rijeci. Nama je danas potrebna kirurgija i interna medicina koje su vodeće specijalnosti i patologije. Zato je, primjerice, dobro da smo u bolnicu za majku i dijete ugradili niz laboratorijsko-dijagnostičkih struktura koje će korisiti cijela bolnica, no zbog svega ovog moramo maksimalno požuriti s gradnjom druge faze.


Druga i glavna faza nove riječke bolnice znantno je skuplja?


– Ne bih govorio sad o financijama, no činjenica je da je druga faza skuplja od prve. Procjenjuje se da bi mogla koštati oko milijardu i pol kuna. To je i cijeli preostali dio hospitalnog zdravstva koje imamo u Rijeci. Smatram da bismo ga trebali početi raditi što prije, upravo da nas ne pretekne razvoj medicine. Ako nam se to dogodi, opet ćemo biti u jednom strašno velikom zaostatku i kaskati za priključivanjem modernim metodama hospitalnog liječenja.


Čudan ugovor


Koliko je u idealnim uvjetima potrebno da se pripremi dokumentacija i krene u sljedeću fazu izgradnje riječke bolnice?


– Još u ranijim dogovorima plan je bio da se druga faza gradi javno-privatnim partnerstvom. U tom pogledu imali smo i ugovor s agencijom CEI (Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija) koja svih ovih godina nije napravila ništa. Tražili smo da se taj ugovor poništi, no Grad i Županija kao potpisnici to nam nisu dozvoljavali. Na kraju se agencija sama ugasila. Tražili smo raskid, jer je ugovor s CEI-om iz 2013. godine bio tako čudno sročen da je pitanje kako se uopće takav ugovor mogao kreirati.


Što je bilo sporno u ugovoru?


– Recimo stavka da ako se ništa ne napravi, agenciji moramo platiti dva milijuna kuna za njezin rad. Zato smo tražili da se ugovor prekine, jer agencija nije realizirala niti jednu stavku iz ugovora i nismo pristali na ta dva milijuna.


Svjetska iskustva


No, vi i dalje zagovarate JPP kao model izgradnje glavne faze riječke bolnice?


– Danas u Ministarstvu imamo ponude vrlo ozbiljnih, snažnih i rekao bih provjerenih stranih investitora. Problem je što taj model moramo usustaviti u državi. Naime, u zdravstvenom sustavu kod nas bi to bio prvi takav projekt, no treba imati na umu da se danas u svijetu svaki zdravstveni objekt koji prelazi vrijednost od deset milijuna eura radi po principu JPP-a. Na taj način sljedeća faza nove riječke bolnice ne bi proračunski opterećivala državu i tu bismo fazu tako izgradili na jedan vrlo brz način. A privatni partner mora dati 30 godina garancije za tehničku održivost objekta što znači da mora raditi kvalitetno.


Brzo i efikasno


Koji je interes privatnog partnera za ulaganje u hrvatsko zdravstvo?


– Svakako financijski, a to može biti nabavka aparature, održavanje aparature i njezino unaprjeđivanje. Zemlja koja je danas vodeća u modelu izgradnje bolnica JPP-om je Turska, ali i zemlje Europe te Južna Koreja i Japan. To je danas jedan od uobičajenih modela financiranja velikih zahvata. Znam što mislite: bojimo se da bi u tom slučaju došlo do zlouporaba. One su uvijek moguće ako taj proces nije adekvatno kontroliran, no u JPP-u je to najmanji problem. Privatni partner tu raspolaže financijama i njemu je u interesu da ih utroši na što je moguće bolji i efikasniji način. Mislim da je to za nas najprihvatljiviji model, jer ne opterećuje proračun, brz je u izgradnji, garantira nam tehničku održivost 30 godina, rješava nam menadžemnt, ukratko, rješava nas mnogih problema koje sada imamo gotovo svakodnevno. Isto tako smatram da još jedno zaduženje države za riječku bolnicu ne bi bilo fer prema drugima. Ne smijemo zanemarivati ni druge u ovoj državi koji žele podignuti standard svog liječenja.


Imate li procjenu kada bi mogla započeti izgradnja druge, glavne faze bolnice?


– Mogu samo reći da ću kod donošenja odluka i dalje inizistirati na tome da se sagledava cjelokupni projekt. S moje strane i dalje ću maksimalno nastojati obrazložiti isplativost i vrijednost financiranja druge faze JPP-om.


Opširnije u tiskanom izdanju