Bez ikakvog političkog navijanja jasno je kao dan da neke stvari u Rijeci ne funkcioniraju i da bi se standard na koji su građani navikli mogao narušiti. I u segmentu na koji Grad Rijeka kao institucija može utjecati, ali i u segmentima koji nisu odgovornost Grada Rijeke i izvršne vlasti, odnosno gradonačelnika Vojka Obersnela. Urušavanje brodogradnje, odnosno »3. maja«, brojni kronični problemi Autotroleja i drugih gradskih komunalnih tvrtki, nerealizirani i predugo čekani projekti kao što je Delta i Porto Baroš, samo su neke od aktualnih tema koje posljednjih godina obilježavaju Rijeku. Nastojat ćemo analizirati u nekoliko nastavaka je li pesimizam kada je riječ o životu u gradu koji teče opravdan ili su građani Rijeke previše razmaženi kada kritiziraju ono što se događa u voljenom im gradu.

Želja nam je da se s niza tekstova otpuše politikanski kontekst jer nam je cilj izdvojiti sve ono što se događa u lokalnoj politici, komunalnom sektoru, u gospodarskom, na kulturnom i sportskom planu kako bi podvukli crtu godinu dana prije po mnogo čemu prijelomne 2020. godine.

Vojko Obersnel postao je gradonačelnik Grada Rijeke 2. ožujka 2000. godine kada je pobjedom SDP-a na parlamentarnim izborima dotadašnji gradonačelnik Slavko Linić otišao u Zagreb na mjesto potpredsjednika Vlade. Za gradonačelnika Rijeke Obersnel je do sada biran pet puta, 2001., 2005., 2009., 2013. i 2017. godine. Šesti put, kako je sam najavio, Obersnel se neće kandidirati. Namjera mu je politički se umiroviti u isturenom smislu nakon što Rijeka odradi 2020. godinu kao Europska prijestolnica kulture, a što bi trebala biti kruna njegove političke karijere. Nešto što će ostati iza njega u amanet nasljedniku na Korzu 16. Realno, riječ je o najvećem projektu, ali isto tako, realno, problemi koji su počeli isplivavati mogli bi zasjeniti ono što je Obersnel radio od 2000. godine. Naglašavamo da bi mogli i da je riječ o kondicionalu jer za sanaciju šteta koje se u zadnje vrijeme pojavljuju svakodnevno još uvijek ima vremena do dizanja zastora 1. siječnja 2020. godine.

Glava u pijesku

Vojko Obersnel i SDP u svibnju 2017. godine prvi su put nakon 2000. godine izgubili komotnu političku većinu u predstavničkom tijelu. I na taj način poslana je poruka da građani nisu zadovoljni načinom na koji se vodi grad. Istina, Obersnel i SDP su političkim manevrima izgubljenu političku utakmicu pretvorili u dobijenu. Ipak, ako se analiziraju rezultati lokalnih izbora od 2000. godine, Obersnel i SDP i te kako imaju razloga za zabrinutost. I zbog toga što im je politička podrška u padu, ali i zbog toga što im je koalicijski potencijal u predizbornoj fazi oslabio. U političkoj utakmici u nekoliko izbornih ciklusa ozbiljan je protivnik bio i Hrvoje Burić, najprije kao kandidat HDZ-a, a onda kao nezavisni kandidat. Jasno je da Obersnelu u Rijeci previše glavobolje nije zadavao HDZ, ali za socijaldemokrate je uvijek bilo bolno kada su u njihov politički prostor ušle stranke koje im nisu daleko po svjetonazoru, kao svojevremeno Laburisti ili na zadnjim izborima HNS.

Arhiva NL

SDP-ove dionice s obzirom na sve ono što se događa u Rijeci sigurno ne rastu kada je riječ o 2021. godini i lokalnim izborima ni zbog SDP-a kao takvog, ali ni zbog SDP-a i izvršne vlasti na lokalnoj razini. Veliki predizborni adut bit će Europska prijestolnica kulture, ali samo u slučaju da taj projekt bude uspješan. Za sada je teško predvidjeti što će se točno događati i hoće li percepcija tih događaja biti pozitivna. Iz današnje perspektive teško da bi EPK dobio prolaznu ocjenu, a za što nije kriva samo percepcija, već su krivi oni koji vode taj projekt. Najbolji je primjer obnova motornog broda Galeb koji je jedan od infrastrukturnih stupova projekta za koji su povučena europska sredstva. Galeb je važan i na simboličkoj razini jer je nebrojeno puta Obersnel obećao da će se ovom kulturnom dobru RH vratiti stari sjaj, ili barem dio starog sjaja. A onda je poništen natječaj. I nije to najveći problem. Problem je što se odgovorni ljudi institucija, kao i Obersnel, ponašaju kao mala djeca kada je riječ o informacijama o budućnosti projekta. Oni kao da ih skrivaju, iako bi projekti koji su financirani europskim novcem trebali biti transparentni i cijela priča bi trebala biti interakcija s građanima zbog toga što kapital Europske prijestolnice kulture treba ostati i nakon 2020. godine. To zabijanje glave u pijesak kada je riječ o rješavanju problema i vrlo često bahato ponašanje možda je jedan od razloga za pad krivulje kada je riječ o popularnosti Obersnelovoj i SDP-ovoj, a koja se ovjerava na lokalnim izborima.

Pad popularnosti 

Kada je Obersnel zamijenio Linića 2000. godine, to je bio rezultat unutarstranačkog dogovora, a ne rezultata izbora. Na prve izbore kao nositelj liste Obersnel je izašao 2001. godine. Tada su se birali kandidati u predstavničko tijelo, a onda je gradonačelnika biralo Gradsko vijeće. SDP je u koaliciji sa HSS-um i HSU-om dobio 13.778 glasova, a postizbornom koalicijom Obersnel je izabran za gradonačelnika. Isti izborni model primijenjen je i 2005. godine kada je SDP išao sa širom koalicijom i dobio 18.677 glasova. Primjerice, HDZ je kao druga politička snaga dobio 6.895 glasova. Reklo bi se da je Obersnel i te kako kapitalizirao četiri godine mandata. Još bolje rezultate postigla je SDP-ova koalicija 2009. godine kada je dobila 22.246 glasova, a HDZ je kao druga politička stranka dobila povjerenje 9.707 birača.

Te 2009. godine izvršna se vlast birala neposredno. Tada je Obersnel bio na vrhuncu političke moći jer je u prvom krugu s 58,27 posto (za njega je glasovalo 27.131 birač) pobijedio kandidatkinju HDZ-a Vesnu Buterin koju je podržalo 10.165 birača ili 21,83 posto. Od te godine pa sve do danas krivulja popularnosti značajno pada. I teško griješi i Obersnel i njegovi suradnici ako misle da su za to krive samo objektivne okolnosti. I te kako su krive i subjektivne slabosti kao što je problem s kadriranjem krivih ljudi na kriva mjesta, a najbolji su primjeri direktori i direktorice gradskih tvrtki, a i neki od pročelnika i ravnatelja koji ne da se nisu proslavili, već su kroz duže vremensko razdoblje kompromitirali i gradonačelnika i cijelu gradsku upravu.

Podsjetimo se nekih imena; Željka Marković, Vladimir Benac, Sanjin Kirigin, Vesna Torbarina, a najsvježiji primjer je Željko Smojver. Obersnel je u prvim istupima na evidentne grijehove struktura reagirao obranom svojih kadrova i napadom na sve one koji su izvadili povećalo kako bi svi mogli vidjeti da je riječ o krivim ljudima na vrlo odgovornim mjestima. Neki od njih bili su mu najbliži suradnici i ljudi od povjerenja.

Arhiva NL

Taj negativni kapital došao je na naplatu na neposrednim izborima za gradonačelnika 2013. godine. Obersnel je dobio povjerenje 48,06 posto biračkog tijela, odnosno 17.450 birača. Znači, gotovo 10.000 ljudi je manje glasovalo za njega nego četiri godine prije. U drugom krugu pobijedio je Hrvoja Burića kao kandidata HDZ-a jer je dobio povjerenje 67,67 posto biračkoga tijela, odnosno 20.821 birač je glasovao da Vojko Obersnel bude izabran za gradonačelnika.

Autobusni kolodvor

Četiri godine nakon toga, a riječ je o svibnju 2017. godine rezultati su bili još lošiji. Obersnel je u prvom krugu dobio 48,88-postotnu podršku, 16.490 glasova, a ovaj put nezavisni kandidat Hrvoje Burić 17,66-postotnu podršku, odnosno 7.123 glasa. U drugom krugu Obersnel je pobijedio Burića jer je 17.410 birača (55,59 posto) glasovalo za njega, dok je Burić prikupio podršku 13.371 birača (42,70 posto). Dakle, od trenutka kada je bio na vrhuncu političke karijere kada je riječ o podršci biračkog tijela, a to su prvi neposredni izbori 2009. godine do ovih zadnjih održanih Obersnel je izgubio oko 10.500 glasova. To je neoboriva činjenica, a ona se ogleda i u tome da je SDP 2017. godine prvi put izgubio većinu u predstavničkom tijelu. Taj gubitak u međuvremenu je nadoknađen postizbornim političkim preslagivanjem u koje je ušao HNS, ali i s tom strankom većina u Gradskom vijeću slaže se od točke do točke i zavisi najviše od glasova Liste za Rijeku. Valja navesti da je jedan od razloga za gubitak potpore u biračkom tijelu sigurno i autobusni kolodvor, odnosno negradnja istoga. U prvom mandatu taj je projekt obećan, a prema zadnjim gradonačelnikovim najavama on će biti zadovoljan ako počne gradnja toga projekta do kraja aktualnog mandata, odnosno do proljeća 2021. godine. Gradska vlast na čelu s gradonačelnikom može navoditi sve objektivne razloge zbog čega nije došlo do gradnje, ali nitko razuman tu argumentaciju neće prihvatiti jer ona svjedoči o nesposobnosti, krivom odabiru lokacije, krivom projektu, što li je već razlog. Jer, od 2001. godine do 2021. godine 20 je godina. Ajmo slovima, DVADESET, a kolodvora nema i nema.

Foto Damir Škomrlj

Popularnosti Vojka Obersnela sigurno nije pridonijela ni kaznena prijava za slučaj Tržnice Rijeka. Hrvatsko pravosuđe ocijenilo je da elemenata za kažnjeno gonjenje niza ljudi iz gradske uprave nema. Ali hrvatsko pravosuđe nema moći utjecati na političku odgovornost riječke vlasti, odnosno abolirati je, jer je vrlo unosan posao riječkim tržnicama dodijelila u koncesiju tvrtki kojoj je vlasnik nekada istaknuti SDP-ovac Ivan Franolić. Da taj poslovni aražman koji je godinama donosio dobit SDP-ovom tajkunu nije bio za Grad Rijeku dobar, potvrdio je sam Grad Rijeka kada je odlučio zahvaliti se Franoliću na suradnji i urediti da tržnicama upravlja gradska tvrtka. Digresija, tvrtkom koja je za to zadužena upravlja Željko Smojver, čovjek koji je godinama vodio Autotrolej, a koji je danas zadužen i za održavanje voznoga parka. A kako se taj posao obavlja i obavljao svaki dan je vidljivo kada se pogleda broj autobusa koji su izvan pogona ili kada se zbroje autobusi koji svako toliko izgore.

Gdje su stanovi?

Vojko Obersnel neće se kandidirati na lokalnim izborima 2021. godine. Ali rezultat njegovog nasljednika i SDP-a s koalicijskim partnerima dat će najbolju ocjenu 20-godišnjeg upravljanja Gradom Rijekom. U ovom trenutku ni Obersnelu ni SDP-u, a ni njegovog nasljedniku, u prilog ne ide baš previše stvari. Komunalni sektor kojim se riječka vlast najviše hvalila ne stoji nikako dobro. Javni prijevoz je u velikim problemima i ne vidi se izlaz iz vrlo kaotične situacije osim kroz smanjenje broja polazaka, a u konačnici će se vjerojatno razmišljati i o povećanju subvencija. Druga važna komunalna djelatnost je skupljanje komunalnog otpada. Još je samo korak do zatvaranja Centralne zone za gospodarenje otpadom Marišćina.

Foto Roni Brmalj

Za propalu investiciju u koju su ulupani deseci milijuna eura nije najodgovorniji Grad Rijeka, već Primorsko-goranska županija na čelu sa Zlatkom Komadinom koja je od prvih koraka, a to su odabir lokacije i odabir Dušana Šćulca za prvog čovjeka Ekoplusa, krivo udarila temelje zbog kojih se cijeli projekt opasno trese. No, odgovornost Komadine neće abolirati Obersnela i riječku vlast ako riječke ulice budu zatrpane smećem i to nakon što je odvoz poskupio. Valja se sjetiti i kaosa s toplinskom energijom i Energom. Optimizmu građana, bez obzira što Grad Rijeka ne može na to utjecati, ne doprinosi agonija 3. maja.

I to građana kojih je sve manje. Pretjeruju svi oni koji će reći da su Vojko Obersnel i SDP isključivi krivci za depopulaciju koju je potvrdio popis stanovništva iz 2011. godine prema kojem je Rijeka pala na ispod 130.000 stanovnika. Rijeka nije otok i depopulacijski trend je nešto što razara cijelu državu. U odnosu na mnoge druge sredine Rijeka ima i te kakve prednosti, riječkoj vlasti na čelu s Obersnelom i te kako je stalo da odgaja pametne građane koji znaju razmišljati svojom glavom, a zbog čega je realiziran jedan od najuspješnijih projekata, a to je uvođenje Građanskog odgoja u riječke osnovne škole.

Foto Silvano Ježina

Riječka vlast i te kako radi na razvijanju građanskih vrlina, a tome pridonosi i Vojko Obersnel koji se bez fige u džepu zalaže za prava manjina u svakom pogledu i koji se ne boji u javnosti istupiti s mnogima »bogohulnim« stavovima, a koji bi trebali biti civilizacijski standard. Da je gradska vlast ipak dijelom odgovorna za depopulaciju, ilustrirat ćemo jednim primjerom. Grad Rijeka i Vojko Obersnel kao dio svog predizbornog obećanja ponudio je i gradnju stanova po programu poticane stanogradnje koji su idealni za mlade obitelji. Za realizaciju tog projekta bio je zadužen Vladimir Benac kojim se danas bave institucije pravne države. Zadnja useljena zgrada je ona na Hostovom bregu, a već davno trebao je biti useljen Martinkovac. No, taj projekt nije ni krenuo, a ljudi koji su na listi kupnje već su davno trebali dobiti ključeve stana. Barem im je tako obećano u kampanji.

Ne izvuče li i to vrlo brzo gradska vlast na čelu sa SDP-om i Vojko Obersnelom pouke iz niza kompromitirajućih situacija i ne počne li rješavati goruće komunalne probleme, čovjek koji će izaći na izbore kao SDP-ov kandidat imat će i te kako težak zadatak uvjeriti građane da će nastaviti posao koji je 20 godina »besprijekorno« obavljao njegov stranački drug, Vojko Obersnel.

Riječani se najviše iseljavaju u druge gradove i općine PGŽ-a

Arhiva NL

Depopulacija Rijeke jedan je od većih problema, a što je pokazao popis stanovništva iz 2011. godine. Zanimalo nas je kako u Gradu Rijeci komentiraju pad broja stanovnika i imaju li podatke koliko građana Rijeke živi u 44 kvadratna kilometra grada na Rječini.

– Podatak o broju prijavljenih stanovnika u Rijeci ima isključivo PUPG, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova. Također, s obzirom da brojni građani ne mijenjaju svoje dokumente, odnosno ne prijavljuju se nadležnim službama kada iz nekog mjesta odlaze odnosno iz njega dolaze, tek će idući popis stanovništva dati točne podatke. Iz dosadašnjeg iskustva, odnosno temeljem ranije dostupnih podataka, vidljivo je da se Riječani najviše iseljavaju u druge gradove i općine Primorsko-goranske županije, što je Grad Rijeka utvrdio 2013. godine, u sklopu prikupljanja podataka potrebnih za izradu Strategije razvoja Grada Rijeke za razdoblje 2014.-2020. godine. Razlog zasigurno leži u činjenici da se Rijeka prostire na samo 44 kvadratna kilometra i najgušće je naseljen grad u Hrvatskoj te je na području grada preostalo vrlo malo neizgrađenih površina pogodnih za stanogradnju. Stoga mlade obitelji pretežno sele u riječki prigrad, primjerice Kastav, Viškovo ili Kostrenu, no i dalje rade u Rijeci, u kojoj zadovoljavaju i svoje potrebe za kulturnom, zabavom, sportom i slično. Tako prema podacima koji su prikupljeni pri osnivanju Urbane aglomeracije Rijeka koju uz Rijeku čini još devet okolnih općina i gradova, svakodnevno u Rijeku na posao dolazi čak 52,51 posto zaposlenih iz Kastva, iz Čavli 49,84 posto, Kostrene 50,80 posto, s Viškova 55,70 posto…, navode u Gradu Rijeci.

Deficit smanjen s 268 na 249 milijuna kuna 

Financijska snaga jedinice lokalne samouprave jedan je od najboljih pokazatelja stanja u kojoj se grad nalazi. U Gradu Rijeci nisu zabrinuti deficitom koji je u jednom trenutku prešao 270 milijuna kuna, a što je trećina proračuna kada je riječ o izvornim prihodima bez zaduženja.

– Prema financijskom izvještaju Grada Rijeke, u 2018. godini je ostvaren tekući višak prihoda u iznosu od 18.880.881 kuna čime je smanjen preneseni manjak iz prethodnih godina u iznosu od 267.570.957 kuna tako da ukupni kumulativni manjak za pokriće u sljedećim godinama iznosi 248.690.076 kuna. U cilju pokrića prenesenog manjka iz prethodnih godina, gradonačelnik je u rujnu 2018. godine donio Plan mjera za pokriće manjka i smanjenje obveza Grada Rijeke za razdoblje od 2019. godine do 2026. godine, a kojim se na prihodovnoj i rashodovnoj strani proračuna planira pokriti preneseni proračunski manjak iz prethodnih godina. Slijedom toga je već u proračunu za 2019. godinu i projekcijama za 2020. godinu i 2021. godinu planirano pokriće manjka i to: u 2019. u visini od 32 milijuna kuna te u 2020. i 2021. godini po 30 milijuna kuna godišnje, pojašnjavaju u Gradu Rijeci. Na pitanje kolike su dospjele obveze, u Gradu Rijeci navode da su na kraju 2018. godine značajno smanjene u odnosu na 2017. godinu i to za 66,8 milijuna kuna ili za 35 posto.

– Prosječan rok u kojem Grad plaća svoje obveze je 37 dana od dospijeća istih. Dakle, proračun je stabilan i izvršavaju se sve planirane obaveze i plaćanja. U tom kontekstu, važno je naglasiti i da sve financijske institucije imaju povjerenje u proračun Grada Rijeke u smislu odobravanja kredita.

I na kraju, kada govorimo o proračunu i njegovoj stabilnosti ne možemo zaobići činjenicu da je Grad Rijeka sa svojim komunalnim društvima od 2010. godine do danas iz fondova Europske unije povukao odnosno u postupku je povlačenja čak 1,5 milijardi kuna. Također, Grad Rijeka je prema istraživanju Udruge gradova objavljenom sredinom 2018. u povodu 5 godina članstva Hrvatske u EU-u, među jedinicama lokalne i regionalne samouprave, prvi po broju ugovorenih EU projekata. Visoko prvo mjesto Grada Rijeke po broju i po iznosu ugovorenih projekata, među svim gradovima, općinama i županijama, odraz je aktivnosti gradske uprave Grada Rijeke koja je u pripreme i prijave europskih projekata ušla vrlo rano prepoznajući fondove EU-a kao važan izvor financiranja različitih programa i projekata, zaključuju u Gradu Rijeci.