Prilikom polaganja posljednjeg kamena u zgradi Općinskog kazališta, u malu šupljinu ispod ulaznih vrata postavljena je olovna tuba s dokumentacijom o izgradnji kazališta, s plakatom prve predstave i novcima koji su tada bili u opticaju
RIJEKA Po izgradnji HNK Ivana pl. Zajca, još 1885. godine, u jedno je stepenište zakopana vremenska kapsula koja daje fascinantni uvid u Rijeku prije gotovo 140 godina. Zakopao ju je osobno čuveni riječki gradonačelnik Giovanni Ciotta.
Mnogo je godina ondje stajala zaboravljena da bi potom, za vrijeme posljednje velike renovacije kazališne zgrade bila iskopana pa pohranjena u arhivi HNK Ivana pl. Zajca.
Dugogodišnja je želja Muzeja Grada Rijeke i njezina ravnatelja Ervina Dubrovića bila da metalna tuba postane dijelom fundusa Muzeja Grada Rijeke i bude izložena očima javnosti.
Zahvaljuju agilnosti Ervina Dubrovića te činjenici da će Rijeka 2020. godine biti Europskom prijestolnicom kulture ta se želja konačno ostvaruje, a Riječanima će konačno biti dostupan ovaj vrijedan i savršeno očuvan povijesni artefakt.
Vremenska kapsula imat će ulogu i o velikoj izložbi “Nepoznati Klimt” koju priprema Muzej Grada Rijeke. U tom smislu još ovog ljeta započeli su konzervatorsko-restauratorski radovi na slikama iz HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Izložba će obuhvatiti i izlaganje slika braće Klimt i F. Matscha iz HNK-a Ivana pl. Zajca. Trebala biti otvorena u srpnju 2020. godine, vjerojatno u sadašnjoj zgradi Muzeja grada Rijeke, iako je želja da to bude obnovljena Palača šećerane. Bit će to jedinstvena prilika da publika izbliza vidi slike, koje su se dosad mogle promatrati jedino iz partera i loža riječkog Kazališta.
Na izložbi će biti predstavljeno i desetak Klimtovih crteža iz raznih institucija u Beču, a uspostavljena je i suradnja s Narodnim muzejem u rumunjskom Pelešu. Jednu sliku posudit će i pranećak Gustava Klimta. Kao najava izložbe u rujnu će biti tiskana brošura na dvadesetak stranica. Izložbu će dizajnirati Klaudio Cetina. Cijeli proces restauracije slika i pripremanja izložbe “Nepoznati Klimt” prati i film koji snima riječki Kreativni odjel.
Po otvaranju 4. listopada 1885. godine riječko je kazalište bilo remek-djelom arhitekture svoga doba. Na impozantnom kazališnom zdanju figuralne plastike i ornamentalne radove izradio je poznati venecijanski kipar August Benvenuti, a stropne slike slikar Franz Matsch u suradnji s još poznatijom braćom Gustavom i Ernestom Klimtom.
Projekt riječkog kazališta izradio je specijalizirani atelijer arhitekata Hermana Gottlieba Helmera i Ferdinanda Fellnera. Wiener Atelier Fellner-Helmer bio je slavan u čitavoj Europi, od Hamburga do Odesse. Atelijer je izradio projekte za 53 kazališta, a najveći ih je broj ostvaren na području bivše Austro-Ugarske Monarhije.
Prilikom polaganja posljednjeg kamena u zgradi Općinskog kazališta, u malu šupljinu ispod ulaznih vrata postavljena je olovna tuba s dokumentacijom o izgradnji kazališta, s plakatom prve predstave i novcima koji su tada bili u opticaju. O sudbini plakata koji je najavljivao otvorenje Općinskog kazališta u publikaciji »Riječki kazališni plakat« opširno piše Ervin Dubrović. Radi se o jedinom riječkom višebojnom litografskom plakatu, ujedno najvećem sačuvanom riječkom plakatu 19. stoljeća. Izradio ga je litograf G. Douarche, a tiskan je u tiskari Fiume Stabilimento Tipo-litografico.
Neobična je i priča o kasnijoj sudbini plakata. Unatoč raskošnu izgledu bio je gotovo posve zaboravljen, sve do 1970. godine kad tadašnjem intendantu Dorianu Sokoliću u vrijeme obnove kazališta u ruke dolazi novinski članak koji opisuje ceremonijal svečanog otvorenja sa simboličkim polaganjem »završnog kamena«, zapravo gornje stube središnjeg ulaza iz atrija u pretprostor gledališta. Tu je gradonačelnik Ciotta položio veliku metalnu tubu koja je, između ostalog, sadržavala i primjerak svečanog plakata.
Sokolić je dao potražiti davno zaboravljenu tubu i doista ju je pronašao na svome mjestu, s jedinim do danas sačuvanim, posve neoštećenim primjerkom plakata.
