Trzala je glavom

– Nakon pola sata što smo odsjedili, primijetio sam krajičkom oka da je pas točno iza mene, slobodno se prošetao do našeg stola. Još mi je jedan od prijatelja rekao: »Pogledaj, vidi tko ti je došao«. Pas me nekako njušio, jer kako sam sjedio, njegova glava se našla u razini mog vrata. Još su mi prijatelji dobacili opasku »ako te opere jezikom nećeš se morati brijati«. U tom trenutku apsolutno ne pomičući se i ne dirajući ga, jer znam o kakvoj je vrsti psa riječ, usput rečeno i ja sam svojevremeno imao dobermana, gazda se obraća psu i ujedno dolazi prema nama. Tog trena kada ga je uhvatio za ogrlicu da ga potegne, ja sam se nalazio u polokrenutom položaju i kako je psu bila najbliža moja desna ruka, silovito me ugrizao za podlakticu, ne puštajući ju, objašnjava Paladin pokazujući gdje ga je doga zahvatila.

Doga je trzala glavom i tijelom unazad, prepustio sam se znajući da ako potegnem ruku u suprotan položaj, može biti i gore, da će mi počupati meso, objašnjava Paladin pokazujući mjesto ugriza. Srušila me doga sa stolice na pod. Normalno, u tom sam trenutku urlao od boli, kao da vam je netko stavio ruku u škripac, riječ je o strašnoj sili. Odmah su uskočili moji prijatelji, jedan od njih je i liječnik, ne znam kada je pas pustio moju ruku otvorivši usta, gazda ga je odvukao za okovratnik, ogrlicu. S obzirom da uzimam redovito sredstvo za razrijeđivanje krvi, odmah mi uskaču pomoći, stavljaju stoljnjake, ubruse, motaju mi ruku, tu se našao i vlasnik restorana i njegov konobar koji su me ubacili u svoj automobil i odmah krenuli na Hitnu u umašku bolnicu.

Došla i policija

– U bolnicu je za nama vrlo brzo došla i policija, pitali me što se dogodilo i nakon ispitivanja krenuli nazad u restoran u Brtoniglu, ali tamo nisu zatekli vlasnika psa. Rekli su mi kasnije da se odmah udaljio iz lokala. Doduše na recepciji je ostavio broj mobitela i adresu, osobne podatke no, kad je policajac pokušao zvati, nije ga mogao dobiti, odmah bi izbacivao broj tako da se nije mogla uspostaviti veza. I tako četiri dana, pokušavao sam i ja, ali bezuspješno, nastavio je priču Paladin.

Obratio sam se peti dan talijanskom konzulatu u Rijeci i tek su oni uspjeli dobiti vlasnika na telefon, ali ne s hrvatskog već s mobitela s talijanskim prefiksom. Uspjeli smo dobiti podatke o psu, srećom, sve je s dokumentima doge bilo u redu, cijepljen je. Inače, vlasnik psa je Talijan iz jednog malog mjesta kraj Gorice. U tom telefonskom razgovoru koji smo vodili u talijanskom Konzulatu, vlasnik psa mi je uz ostalo rekao, ili spočitnuo, da je točno da se pas udaljio i došao do našeg stola, ali da sam ja pružio ruku… No, to nije točno, nisam se pomaknuo, da je pas imao brnjicu bila bi to sasvim druga priča.