Ugodno i toplo subotnje jutro mnogi su stanovnici Kvarnera iskoristili za posjet posljednjim počivalištima svojih najmilijih
RIJEKA/ OPATIJA Ugodno i toplo subotnje jutro mnogi su stanovnici Kvarnera iskoristili za posjet posljednjim počivalištima svojih najmilijih.
Tijekom blagdana Svih svetih lokalna groblja bila su ispunjena životom – u atmosferi tuge i sjećanja, svojih prijatelja, rođaka, roditelja, nona i nonića i svih onih koji su im, makar na kratko, obilježili dosad proživljene godine prisjetili su se oni što su »ostali na ovom svijetu«, cvijećem i upaljenim luminima ukrasivši nadgrobne spomenike i obiteljske grobnice.
– To je tradicija koju svake godine poštujemo, lijepo je iskoristiti trenutak i prisjetiti se naših dragih pokojnika, svega što su napravili za nas i vremena provedenog s njima. Nažalost, sve ih je više »na onoj strani« nego na ovoj, kazala je starija gospođa na centralnom opatijskom groblju, jedna od desetaka posjetitelja koji su obilazili groblje s buketima krizantema u rukama.
O svetkovini Svih svetih i Dušnome danu, koji Crkva obilježava danas, sve je rekla nadahnuta propovijed riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića na misi slavljenoj u popodnevnim satima u crkvi Sv. Romualda i Svih svetih na Kozali, a jednako tako i riječ koju je okupljenim vjernicima uputio kod središnjeg križa na kozalskom groblju predvodeći molitvu odrješenja. Rekavši da su Svi sveti i Dušni dan duboko međusobno povezani i da tu vezu čine oni kojima su ti dani posvećeni, nadbiskup je izdvojio da su nas i sveci i ostali pokojnici mnogim zadužili, da bez njih i baštine ne bismo bili to što jesmo, da su upisani u naš identitet. »Od njih smo samo naslijedili život, nosimo u sebi njihove biološke i duhovne gene, oblikovani smo vrijednostima i životnim stavovima koje su nam svjedočili i prenijeli; dužnici smo im u moralnom i materijalnom smislu. A posebno im zahvaljujemo što su u nas usadili vjeru u Isusa Krista i vječni život«, rekao je u propovijedi nadbiskup Devčić predvodeći misno slavlje u zajedništvu s mnogim riječkim svećenicima. Poručio je da u sabranosti uviđamo da to što jesmo i imamo ne dugujemo samo sebi bliskim ljudima, već svima koji su živjeli ne samo samo neposredno nego i davno prije nas, da smo svi međusobno povezani brojnim vidljivim i nevidljivim nitima koje se protežu kroz vrijeme i prostor. Govorio je i o grijehu, da postoji solidarnost u grijehu, ali još veća i snažnija solidarnost u dobru, nesebičnosti, opraštanju, ljubavi, da nas ovi dani »posebno na to podsjećaju, ali i potiču da se angažiramo oko one istinske solidarnosti, a to je solidarnost svetosti koju trebamo kao dragocjeno dobro dijeliti sa svim ljudima i prenijeti je budućim naraštajima«. Isto tako, rekao je da ovi dani sjećanja na naše drage pokojne, pozivaju i na razmišljanje kako živimo i čime hranimo svoj život, što oko sebe širimo i što ćemo ostaviti u baštinu potomcima, hoće li nas pamtiti po dobru ili zlu, kao svece ili grešnike. »Naše crkve sa slikama i kipovima svojih svetaca, kao i naša groblja gdje počivaju naši dragi i svi koji su nam prethodili, govore nam isto: da se smirimo, da zastanemo, da razmislimo, da se pomolimo, da nađemo vremena za bitno, za Boga, za bližnjega, za sebe, da ne trošimo svoje sile i vrijeme samo na prolazno, na ono što nećemo moći ponijeti sa sobom s ovog svijeta«, rekao je poručivši da nas svetkovina Svih svetih i Dušni dan potiču na sabranost, učvršćuju u vjeri, bude u nama nadu i ljubav jaču od smrti, ali da nas podsjećaju i na to da smo i sami pozvani na svetost. U prigodnoj riječi na groblju nadbiskup Devčić je među ostalim rekao da je u čovjeka duboko usađena želja za životom, za vječnošću. »Od kada čovjek postoji imamo svjedočanstvo kako su ljudi vjerovali da čovjekov život ne prestaje smrću. Ali to što su slutili, što su u srcu osjećali, to je Isus izrekao, to je Isus potvrdio uskrsnuvši od mrtvih. Od kad je njegov grob prazan, mi vjerujemo da će svi grobovi, posebno svi grobovi onih koji u njega vjeruju također biti prazni, da će naši dragi i mi s njima uskrsnuti na novi život, na vječni život«, poručio je.
