Mozaik Ede Murtića ostaje u Rijeci, na novoj lokaciji / Snimio Vedran KARUZA
Na skidanju mozaika radi splitska tvrtka »Neir«, koja je specijalizirana za konzervatorske radove, a nakon skidanja, mozaik će se očistiti i deponirati u MMSU, dok se i sam taj prostor ne preuredi u sklopu projekta Rijeka 2020
RIJEKA U bivšoj zgradi pošte na Korzu koju je Hrvatska pošta prije koju godinu prodala zagrebačkoj agenciji Tim nekretnine, počeli su radovi na skidanju mozaika poznatog hrvatskog umjetnika Ede Murtića, koji je desetljećima krasio zidove poštanskog ureda.
Naime, nakon što je došlo do spomenute kupoprodaje, te nakon objave da će novi vlasnici zgradu bivše pošte prenamijeniti u robnu kuću, postavilo se pitanje što će biti s mozaikom, može li se i kako on uopće skinuti a da ne dođe do njegove devastacije, te ima li šanse da ostane, barem u Rijeci, ako već ne može ostati na mjestu na koje je izvorno postavljen.
Arhitekt Saša Randić, kojeg je novi vlasnik angažirao da osmisli projektno rješenje prenamjene zgrade, potvrdio nam je da je donesena odluka da se mozaik premjesti u Muzej moderne i suvremene umjetnosti, odnosno na njegovu novu lokaciju u kompleksu »Benčić«.
Postupak relokacije
– Na skidanju mozaika radi splitska tvrtka »Neir«, koja je specijalizirana za konzervatorske radove, a nakon skidanja, mozaik će se očistiti i deponirati u MMSU, dok se i sam taj prostor ne preuredi u sklopu projekta Rijeka 2020, kaže Randić, dodajući da još nije odlučeno gdje će se točno mozaik postaviti na novoj lokaciji, a moguće je da, zbog veličine, bude postavljen u vanjski prostor. Randić veli da je vlasnik zajedno s obitelji Murtić odlučio da se mozaik ustupi MMSU-u, cijeli postupak relokacije financira investitor, a postupa se temeljem odluke Hrvatskog vijeća za kulturna dobra. Ono što je sigurno je da mozaik ostaje u Rijeci, kaže.
Stogodišnja povijest
– Cilj je što bolje ga prezentirati u novom prostoru jer je i u samoj pošti bio zaklonjen, nije se dobro vidio, od uredskog materijala i slično, ističe Randić. Nije li međutim to i bila namjera sistema: građane »sudariti« sa suvremenom umjetnošću upravo u javnom prostoru tako pragmatične namjene koju je nemoguće zaobići? Randić veli da je to bio odraz jednog vremena, dok sada, u datim okolnostima, treba razmišljati u dva pravca – o sudbini mozaika, čemu smo posvetili posebnu pažnju te o sudbini interijera, koji je, napominje, sam po sebi poseban.
– Zgrada ima stogodišnju povijest, uvijek su to bili uredski prostori, a dijelom i stambeni, pa će, kada se projekt izvede u cijelosti, građani po prvi put imati priliku vidjeti kompletan interijer zgrade jer će prizemlje i tri kata biti funkcionalno povezani u jedan trgovački prostor, robnu kuću, tumači Randić.
