Foto Vedran Karuza
Nastali brzo, u svega nekoliko godina kao »satelitsko naselje«, Srdoči su se iz praktično seoskog transformirali u gradsko područje, no mnogo je sadržaja od tada do danas ostalo nedorečeno
Poput nekolicine drugih škola zapadnog područja Grada Rijeke, i povijest školstva u Srdočima dulja je od stotinu godina. Ipak, veći dio tog vremena ta je škola bila skromnijih razmjera. Posebno u periodu iza II. svjetskog rata kad ju, 1959. godine kao područnu školu pripajaju OŠ Zamet. Djeca bi u svojim Srdočima završila prva četiri razreda, pa bi se od petog pješice krenula spuštati prema jugu. Činila su to brojnim šumovitim prečacima, putem preko Grbci ili do Dražice pa Diračjem do zametske škole.
Zahvaljujući i njima zametska se škola godinama mogla hvaliti kako je jedna od najnapučenijih u Rijeci i njezinoj regiji, onoj koja se tada nije nazivala – županijom.
Bujanje naselja
A onda je 1986. godine otvorena nova škola u Srdočima, cjelovita osmoljetka koja je počela bujati golemom brzinom, baš kao što to čine djeca na početku puberteta kad se skoro nekontrolirano počinju povećavati u svim smjerovima. I ne samo to, iza Domovinskog rata gradi se uz školu i sportska dvorana, pa se zbog rasta broja djece – Srdoči godinama upisuju najviše, više od stotinu, prvašića u Gradu Rijeci – povećavaju i gabariti same škole. Dodaju se i igrališta, umjetna trava, širi prostor škole naprosto postaje središtem života najmlađe populacije. I da, Srdoči koji su nekoliko desetljeća bili područna škola OŠ Zamet, tada postaju – veći od te, nekad svoje »matične«, zametske škole.
Foto Vedran Karuza
Srdoči su naprosto u smislu kako ih danas poznajemo nastali u kratkom razdoblju, tamo na prelazu sedamdesetih u osamdesete godine. Tadašnja Općina Rijeka ih je definirala kao »satelitsko naselje«, gradu, kako se to tada pojašnjavalo. Jasna je stoga i priča s početka teksta koja »eksplozijom« školstva nekad poprilično ruralnih Srdoča oslikava nastanak jednog od najnapučenijih riječkih kvartova.
Foto Vedran Karuza
Foto Vedran Karuza
I ma koliko na neki način bili pretežito stambenim naseljem, Srdoči su sačuvali i svoju tradicijsku priču. A mjesto na kojem se može proniknuti u bit, u »dušu« Srdoča se također nalazi vrlo blizu škole, riječ je o prostoru boćarije u Markovićima. Ne samo zbog toga što na tom mjestu svoje utakmice odigravaju BK Srdoči, ne samo zbog toga što je boćanje svakako jedan od zanimljivijih tradicijskih sportova, ne – mnogo više zbog svega ostalog što se generira na tom mjestu.
Foto Vedran Karuza
Ta je simpatična oaza, pomalo skrivena od prometa, jedna od najboljih poveznica tradicijske kulture ovog kraja s vremenima i običajima današnjim. Naprosto, na tom se mjestu događa amalgam prošlosti i sadašnjosti, tu se njeguje običaje, ali s obzirom na opće ozračje tu se, u Markovićima, svi koji navrate – jako dobro osjećaju.
• prometna i komunalna infrastruktura 4
• dostupnost zdravstvene zaštite 4
• dostupnost zelenih površina 4
• dostupnost škola/vrtića/jaslica 4
• dostupnost trgovina/banaka/poštanskih ureda 5
• raspoloživost parkirnih mjesta 4
• kulturna, zabavna, sportska i rekreacijska ponuda 3
Svakako, imaju Srdoči i Milord koji ispisuje ponajbolje riječke stranice kulture kakva se njeguje u pubovima, baš kao i nekoliko dobrih restorana, da o kafićima ni ne govorimo. Srdoči imaju i vrlo pristojnu zdravstvenu zaštitu, dok su u trgovačkom smislu čak i jedan od boljih kvartova. Muku muče u prometnom smislu, konačno puštanje u promet kružnog toka na glavnoj spojnoj prometnici tu je sliku ipak značajnije poboljšalo, no samo naselje kroz koje prometuje velik broj vozila nema jasnije i kvalitetnije uređene pješačke koridore. S parkiranjem je situacija bolja od riječkog kvartovskog prosjeka jer je riječ o novijem naselju koje nema nebodere, a i standard je u vrijeme njihove stambene ekspanzije nalagao veći broj parkirnih mjesta u odnosu na broj izgrađenih stanova.
Srdoči s obzirom na svoj karakter nemaju baš previše parkovnih površina, štoviše imaju ih premalo, no imaju ono što naglašeno gradske četvrti nemaju – dodir s iskonskom prirodom. U Srdočima je lakše prošetati šumom nego parkom. To svakako ima svoju draž, posebno za »pet friendly« stanovnike, no manjoj djeci i njihovim roditeljima ipak su klasični parkovi – mnogo draži.
Značajni potezi
Foto Vedran Karuza
Foto Vedran Karuza
Ono što bi se u dogledno vrijeme moralo promijeniti jeste izgradnja nečeg što se svojedobno znalo nazivati – dom kulture. Ma koliko taj pojam znao biti i ismijavan, ili profaniran, skoro sedam tisuća stanovnika Srdoča baš takvo jedno mjesto itekako treba. Dakako u modernom smislu, u objektu koji bi se svakako morao komercijalno »pokrivati«, ali i mjestu koje bi u nekom simboličkom smislu moralo objediniti sve ono što danas čini škola sa svojim igralištima, boćarija u Markovićima i primjerice kompleks Milord.
Srdoči rastu i dalje. Između dva popisa stanovništva, od 2001. do 2011. godine, rast broja stanovnika im je bio skoro 16 posto. S obzirom na veće slobodne površine u sjevernijim predjelima MO, pa čak i na prostoru koji bi morala spojiti cesta između Srdoča i Rešetara, nije isključena daljnja značajnija izgradnja. Jesu, Srdoči su i ugodni, i mirni, i sigurni. Za djecu i odrasle, no ipak su u mnogim važnim elementima – nedovršena priča. Mnogo talentirane djece, malo seniorskih sportskih kolektiva, mnogo kafića, malo klubova koji bi razvijali specifičnu kulturnu ponudu. Naprosto, sve je tu, ali nedostaje još nekoliko značajnih poteza koji će od evidentno velikog socijalnog potencijala Srdoča napraviti do kraja – privlačan proizvod.
POPUT KNJIŽNICE
Antun Branko Šimić, Antun Gustav Matoš, Bartol Kašić, Dinko Šimunović, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Gustav Krklec, Ivan Dončević, Ivo Vojnović, Josip Voltić, Mate Balota, Miroslav Krleža ili Mate Lovrak. Malo se gdje, osim u knjižnicama može okupiti ovako elitni sastav hrvatskih književnika. Kad su Srdoči u pitanju, ovakav se impresivni književni zbor može pronaći na – ulicama. Riječ je dakako o nazivu ulica širom MO Srdoči. Uz nekoliko domaćih ljudi poput Ante Modrušana i Marije Grbac te desetak toponima, sve sami književni. Tko je znamo, ali zašto baš u Srdočima i zbog čega ulica s tim nazivima nije bilo na području Grada Rijeke ranije, nije nam poznato. Ali svakako – možemo i to – istražiti. Ili će se netko javiti kako bi nam to pojasnio.
CRKVA SV. KRIŽA
Foto Vedran Karuza
Ono što je Srdoče kroz vrijeme možda najviše činilo kompaktnim naseljem, svakako je crkva sv. Križa koja se nalazi na uzvisini što povezuje današnja tri mjesna odbora – Srdoče, Grbce i Gornji Zamet. Uostalom, i sam blagdan sv. Križa, u narodu omiljena Križevica, stoljećima je na posebnom sajmu okupljao i staro i mlado. Ono što je značajno, na mjestu stare crkvice, prije nekoliko godina sagrađena je znatno veća, moderna crkva koja je na taj način pokazala kako se gabaritima prilagođava rastu područja na kojem se nalazi. Primjer je to koji bi morali slijediti i neku drugi, svjetovni sadržaji kako bi se Srdoči sebi samima i svim okolnim mjesnim odborima, pa i onima koji se nalaze na području susjednog Grada Kastva, nametnuli kao prirodno središte, kao prostor na koji se odlazi zbog svih važnijih životnih potreba i procesa. Kako bi se, na kraju krajeva, do kraja zaokružilo »satelitsko naselje«, grad u gradu kako su to planeri razvoja Rijeke zamišljali sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Foto Vedran Karuza
VINARI I MAVRICA
Srdoči polako stvaraju vezivo koje spaja njihovu povijest, tradiciju i moderna stremljenja. U slučaju Udruge vinara, vinogradara i voćara Srdoči rječ je o poveznici koju permanetno pokreće osamdesetak članova kojima je nakana jačanje enološke kulture kao i moguće oživljavanje poljoprivrede, napose vinograde i voćnjake za što, unatoč teškom, kamenitom terenu na području mjesnog odbora ima mnogo prostora. Udruga postoji pet i pol godina, a organizira i specifični, ocjenski sajam vina koji svoje rezultate objavljuje na blagdan sv. Stjepana. S obzirom da se radi o jedinoj takvoj udruzi na području Grada Rijeke, poduzeti su značajniji koraci na upoznavanja gradskih vlasti s njihovom djelatnosti, pa je tako trenutno u fazi osmišljavanje procesa proizvodnje autohtonih riječkih vina i pjenušaca. Druga srdočka tradicijska udruga je Mavrica koja će u veljači proslaviti svoj osmi rođendan. Ona se pak zalaže za očuvanje zavičajne baštine, dijalekta, a potiče i izdavaštvo s takvim sadržajem.
