Svjestan sam da su ljudi u Novom listu zabrinuti zbog dolaska novog vlasnika. Vlasnik, međutim, u ovom slučaju nije bitan. Najveće jamstvo njihove budućnosti je činjenica da rade dobru novinu
Iako dolazi iz Pule, a cijeli njegov poslovni put vezan je za Istru, Albert Faggian, novi vlasnik Novoga lista, jedne od istinskih institucija ove regije, kaže da dobro poznaje Rijeku. Faggian je riječki student, u Rijeci je završio studij prava, a za Rijeku ga, tvrdi, vežu iznimno lijepe uspomene i puno prijatelja. No sve donedavno nije mogao ni zamisliti da će, koliko god uvijek tvrdio da mu je Rijeka draga i da voli navraćati u taj grad, uskoro morati iznajmiti stan u Rijeci i skoro preseliti u Rijeku. No i to je došlo na red, jer je Faggian odlučan dva najvažnija medija na ovom području, Novi list i Glas Istre, povezati u jednu tvrtku, jednog nakladnika, kojem sjedište mora biti u Rijeci.
Najbolja novina
Zašto ste kupili Novi list?
– Kada sam dolazio u Glas Istre, ta je tvrtka bila u puno težoj situaciji nego što je danas Novi list. Dakle, moj obrazac ponašanja u Glasu Istre ne može biti obrazac i za Novi list. Kada bih došao u Glas Istre u stanju u kakvom je danas postupao bih drukčije. U Glasu Istre djeluju dva sindikata i u međuvremenu smo sa Sindikatom grafičkih radnika potpisali novi kolektivni ugovor, a donijeli smo i aneks po kojem smo zamrznuli neka prava dok ih boljim poslovanjem ne budemo mogli vratiti na staro. Tako smo nedavno određenim kategorijama zaposlenih u trgovini, i to onima koji su bili socijalno najugroženiji, povećali plaće, u skladu s mogućnostima. I Sindikatu novinara to smo nudili, no sindikat je ponudu odbio. Kada je tvrtka ugrožena, svi moraju snositi teret izlaska iz krize.
Uzmimo samo kolumniste u Novom listu. To su tekstovi koje jednostavno morate pročitati. Zbog toga vjerujem da je moguće povećati prodaju Novoga lista u Istri, gdje se sada Novi list gotovo ne prodaje, i to kod onih čitatelja koji sada čitaju neke druge nacionalne novine. Uvjeren sam da će se svaki čitatelj koji dobije priliku detaljnije upoznati Novi list uvijek vraćati tim novinama. Novi list i Glas Istre zajedno gravitiraju području na kojem živi 600 do 700 tisuća stanovnika, što je možda dovoljan razlog da možemo razmišljati o nekom novom proizvodu za to tržište.
Povezivanjem dviju novinskih kuća u jednog nakladnika dobit ćemo novu vrijednost. Ali normalno je da pritom moram poštovati skoro 112-godišnju tradiciju Novoga lista, da moram poštovati princip kvalitete i veličine, te da sjedište novog nakladnika mora biti u Rijeci. Zapravo, Novi list i Glas Istre vrlo su slične i kompatibilne novine, i po opredjeljenju, pa čak i izgledom.
Znači li to da vašim planovima Glas Istre ostaje regionalan, a Novi list nacionalno usmjeren dnevnik?
– Novi list ima svoju nacionalnu i regionalnu koncepciju, i mislim da je to dobro. Uostalom, Novi list ima dva izdanja, nacionalno i regionalno, koja se međusobno moraju još više razlikovati. Smatram da postojeće regionalno izdanje Novoga lista treba profilirati tako da bude još regionalnije, slično kao što smo to napravili u Glasu Istre.
Novi list mora poštovati potrebe svojih čitatelja i činjenicu da se u ovoj regiji najviše prodaje. U ovoj regiji su njegovi najvjerniji čitatelji. Ti čitatelji zaslužuju informacije sa svog područja, no ono izdanje koje se obraća nacionalnom auditoriju mora biti prilagođeno tim čitateljima.
Dobro znam kakvo je političko opredjeljenje Rijeke, no bitno mi je što Rijeka nikada u Hrvatskoj nije bila »grad-slučaj«, niti se Rijeka spominje u negativnom kontekstu. Mislim da je puno toga napravljeno u Rijeci, bazen, dvorane, kampus… Svatko to mora pozdraviti i Novi list to mora predstaviti čitateljima. Nisam među onima koji misle da samo loša vijest prodaje novinu. Tvrdoglavo mislim da ovaj narod želi i dobre vijesti, a ne samo ružne vijesti, neovisno o tome što je svaka vijest – vijest.
Sitne korekcije
– A tko sam ja da to činim?
Vlasnik ima pravo utjecati na uređivačku koncepciju novine…
– Znam, no također mislim da vlasnik, baš kao i svi ostali, mora biti svjestan svojih granica. Koncepcija novine ne smije biti djelo samo jednog čovjeka, to uvijek mora biti timski rad. Dolazim iz Pule, pa nije li normalno da poslušam što mi o tome imaju reći ljudi koji su odavde? Spreman sam donijeti odluku, ali tek nakon što o tome čujem njihova mišljenja. Novi list je dobra novina i smatram da njegovi novinari i urednici dobro rade svoj posao. Objasnio sam kakve bi koncepcijske promjene trebalo provesti, no riječ je o sitnim korekcijama, koje nisu alarmantne.
Svjestan sam da su ljudi u Novom listu zabrinuti zbog dolaska novog vlasnika. U strahu su od toga što nosi budućnost. Vlasnik, međutim, u ovom slučaju nije bitan. Novi list – baš kao i Glas Istre – svojim je značajem davno prerastao bilo kojeg vlasnika koji se pojavljuje i koji će se u budućnosti tek pojaviti. Nikad se u Novom listu i Glasu Istre neće pojaviti vlasnik koji znači više od samog Novog lista i Glasa Istre. I to je stvarnost. Najveće jamstvo njihove budućnosti ljudima u Novom listu je činjenica da rade dobru novinu. Dok god je tako, ne moraju se plašiti za svoju budućnost.
Morali bismo prestati pričati floskule kako netko kupuje medijsku kuću zato što ga zanimaju njezine nekretnine. Jer tko bi to danas kupio Novi list zbog ovog nebodera? I kome bi sutra taj neboder mogao prodati? Nikome. Jer ako netko takvom investicijom negira i teško stanje u hrvatskom gospodarstvu i svakodnevni pad naklade u tiskanim medijima i pad prihoda od marketinga – te pored svega toga odluči investirati u novinu 86 milijuna kuna – mislim da bi tu odluku barem trebalo respektirati. Ako već ne žele reći da čovjek koji napravi takav potez ima dobre namjere, onda barem mogu reći: taj je čovjek zadnja budala. Neka kažu bilo što od toga, samo neka ne govore da je taj čovjek kriminalac, ili da nema dobre namjere.
Alarmantno je, međutim, financijsko stanje u Novome listu, zbog kojeg su u proteklom razdoblju mnogi ugovori o suradnji otkazani, a zaposlenima su nedavno drastično smanjene plaće. Koliko ste upoznati sa stanjem u Novome listu, s obzirom na kratak rok u kojem ste kupili Novi list? Kako planirate stabilizirati financijsku situaciju?
– Naravno da sam upoznat sa stanjem u Novom listu, jer potpuno je pogrešna teza da sam Novi list kupio u svega nekoliko dana. Još prije četiri mjeseca s bivšim vlasnikom Robertom Ježićem počeo sam razgovore o kupovini Novoga lista. Potom sam o tome razgovarao i sa županom Primorsko-goranske županije Zlatkom Komadinom i gradonačelnikom Rijeke Vojkom Obersnelom, kojima sam iznio svoje namjere. Kod obojice sam pristojno primljen i nije bilo niti jedne riječi protiv toga. Što se tiče poslovanja, nemoguće je poslovati tako da uzimate kredit da biste isplaćivali plaće. Naše plaće ovise o tome koliko novina prodajemo, koliko zaradimo od marketinga i tiskare. Koliko imate toliko možete potrošiti. U medijima najveći dio prihoda odlazi na plaće.
Trošiti zarađeno
Nije li to normalno, s obzirom da se radi o specifičnoj djelatnosti, u kojoj bi autorski rad trebao biti posebno vrednovan?
– Apsolutno se slažem. Bavim se i trgovinom, u kojoj na plaće odlazi između 10 i 12 posto ukupnog prihoda. Branše se međusobno razlikuju, ali 60 posto je ipak previše i neodrživo.
Što vas je zapravo odvelo u medijski biznis, ako dobro znamo da novine vjerojatno nikad više neće biti profitabilne kao što su nekad bile? Gdje u tome nalazite svoj interes?
– Ne znam koliko će mi čitatelja vjerovati kada to kažem, ali u Glas Istre ušao sam isključivo zato jer sam smatrao da je Glas Istre istarska institucija, dio istarske kulture i tradicije. Istranin sam, Puležan, cijeli život živim u Puli, volim Istru i smatrao sam da moram napraviti sve što mogu da se Glas Istre ne ugasi. I nije se ugasio.
Kada sam došao u Glas Istre, list je bio pred potpunom propašću. U tom trenutku nitko nije vjerovao da će list preživjeti, no uspjeli smo spasiti Glas Istre. Istina je da smo prebacili poslovanje na druge dvije tvrtke, no te tvrtke rade, a zaposleni primaju plaće, iako ne onolike kolike bi htjeli. No teško bismo u Hrvatskoj pronašli ikoga tko bi rekao da mu je plaća dovoljna. Međutim, ponavljam, ni jedna tvrtka na svijetu ne može preživjeti ako uzima kredite da bi isplaćivala plaće. Onda je samo pitanje kada će propasti, a ne hoće li propasti. Prije sedam-osam godina, novine su bile propulzivna djelatnost, a novinari su mogli imati dobre plaće i mogli su biti nagrađeni u skladu s kvalitetom svog pisanja. Postoje novinari čiji članci prodaju novine, i pred tim ne trebamo zatvarati oči. No danas je takve novinare teško adekvatno nagraditi, što pak znači da oni za manje novca moraju raditi više, iako sam svjestan da je »raditi više« neobična kategorija za novinarstvo.
Jeste li Glas Istre izvukli iz krize? Jeste li stabilizirali poslovanje?
– Mislim da se radi o više pozajmica i da je ukupan iznos oko 20 milijuna kuna, samo što su neke preko drugih tvrtki, pa će im biti teže ući u trag. Dug Diokija Novom listu ovisit će o sudbini Diokija, a uvjeren sam Dioki u svakom slučaju treba spasiti, ne samo zbog duga Novom listu, jer to je kod spašavanja Diokija periferno pitanje. Dioki je jedina prava petrokemijska industrija u Hrvatskoj, jedan od najvećih izvoznika, a ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da u Diokiju radi skoro tisuću ljudi. Zato tu tvrtku treba spasiti. Uvjeren sam da će se to dogoditi, te da ćemo onda i mi uspjeti naplatiti svoj dug.
– Glas Istre se izvukao, no pritom moramo biti svjesni da tvrtka koja je nekad izdavala Glas Istre nije mogla izbjeći propast. Danas Glas Istre troši točno onoliko koliko ima, i ni lipe više. Plaće su redovite i ne kasne, a usuđujem se reći da je novina danas čak i bolja nego što je bila. Približili smo Glas Istre njegovim čitateljima.
Ritual i čarolija
– Naravno. Sve dnevne novine danas imaju svoja elektronska izdanja. Međutim, tiskane novine razlikuju se od interneta i nude kvalitetniju i detaljniju informaciju. Zahtjevnijem konzumentu elektronski mediji i internet nisu dovoljni, jer su šturi i površni. Ako želite pročitati dobru kolumnu ili analizu, dobar intervju, morat ćete kupiti novine. No jasno je da će se novine morati mijenjati i djelovati edukativno, kako bi mlade generacije zainteresirali za nešto više od pregledavanja naslova i čitanja kratkih vijesti koje su preplavile internet. Riječ je o kulturološkom pitanju.
Vjerujete, dakle, da će novine opstati?
– Uopće ne sumnjam u to. Novine su tradicija. Čitanje na mobitelu je samo čitanje, a čitanje novina je ritual. Čarolija. Kao što izum peći za grijanje nikad neće umanjiti draž sjedenja uz vatru.
Dijele li vaši zaposlenici u Glasu Istre vaš optimizam kada je riječ o stanju u toj novini? Znamo da su novinari Glasa Istre bili u štrajku zbog vaših mjera.
– Moramo stvari nazvati svojim imenom. Sindikat je imao samo tri zahtjeva, a sva tri su se svodila na traženje viših plaća. Cijelo vrijeme pričali smo samo o novcu, iako bih sa svojim novinarima želio pričati o drugim stvarima, recimo o tome bi li naša novina mogla biti bolja. O tome bih volio razgovarati u bilo koje doba dana i noći…
I vodite li diskusiju o tome?
– Vrlo rijetko i to je ono što me smeta u toj priči. Jasno mi je da radnici idu u štrajk kada »zločesti« vlasnik 80 posto zarade uzima sebi, a 20 posto daje za plaće. Ali čemu štrajk ako sve što zaradite dajete u plaće?
Slučaj novinara Zorana Angeleskog ne svodi se samo na plaće…
– To je druga priča. Angeleski je dobro pisao svoje tekstove, mrzio bih sebe da to ne kažem, no on se također javno deklarirao protivnikom mnogih stvari: IDS-a, HDZ-a, projekta Brijuni Rivijera, golfa, Grada Pule, Županije istarske… U tom slučaju, zbog odgovornosti prema čitateljima, moramo izbjeći da novinar piše o stvarima o kojima se javno deklarirao, jer ne možemo izbjeći njegov osobni stav. Novinar koji je jako za nešto, ili jako protiv nečega, o tome više ne bi smio pisati, jer više nije neovisan. Zato je pisao o temama u kojima je bio neopredijeljen, najviše o kulturi, sve do trena kada se na sjednici Gradskog vijeća Pule izjasnio protiv projekta Brijuni Rivijera, i pritom se najavio kao da govori u ime Glasa Istre…
Zakašnjela reakcija
– Ne, sud nije poništio obrazloženje, nego je samo donio privremenu mjeru kojom ga je vratio na posao dok ne odluči o meritumu.
No moram vas upozoriti da je novinarstvo ujedno i stav. Nema pravog novinarstva bez stava, a takozvano objektivno novinarstvo zapravo ne postoji. Novinarstvo sa stavom nije u suprotnosti s profesionalnim novinarstvom.
– O tome nema nikakve dileme. Novinarstvo mora imati svoj stav, no pritom ne smije biti ni potpuno subjektivno. Novinar mora iznijeti cijelu lepezu mišljenja, a ne smije paušalno, bez ozbiljne analize i podataka, govoriti da je nešto dobro ili loše. Novinarstvo mora iznositi činjenice, a kada iznosi stav, taj stav mora biti argumentiran. Na novinama je velika odgovornost, jer novine kreiraju javno mnijenje, zbog čega taj stav mora biti objektivan, argumentiran i točan. Ne smijemo dovoditi ljude u zabludu svojim paušalnim ocjenama.
Komentar je vrhunska novinarska forma, no komentar ne može pisati svatko. Da bi netko bio dobar komentator, moraju ga krasiti mnoge vrline – moralne, ljudske i stručne – kako bismo mu povjerili pravo da svojim komentarima utječe na javno mnijenje. Novine sa svojim čitateljima moraju komunicirati argumentima. Samo o tome govorim.
Govorilo se da ste tako postupili zato jer ste bliski s IDS-om?
– Politički sam neopredijeljen. Apolitičan sam i nikad nisam bio član ničega drugoga osim košarkaškog kluba. Zanimaju me biznis i sport, a politika me ne zanima. No imam svoje stavove, kao i drugi ljudi u ovoj zemlji. Istra je mala sredina i normalno je da poznam mnoge ljude, pa i političare. Poznajem ljude iz IDS-a, ali to je normalno, jer je to glavna politička opcija u Istri, no s tim ljudima nemam nikakve posebne odnose, osim normalnih ljudskih odnosa.
Kako ste zatvorili financijsku konstrukciju za Novi list? Kojim novcem financirate kupovinu?
– Kreditom, jer tko danas 86 milijuna kuna drži na računu? Iako će neki upitati kako sam u samo nekoliko dana dobio kredit, od dana kada sam prvi put prije četiri mjeseca počeo razgovarati o kupovini Novoga lista istodobno s bankom razgovaram i o kreditnom aranžmanu. Drugi će prigovoriti kako mi Zagrebačka banka daje kredit da kupim Novi list od Zagrebačke banke. Normalno, jer da se pojavilo 10 drugih kupaca, i da su kreditno sposobni, Zagrebačka banka svima bi im dala kredit.
Navodno se ovih dana i pojavila jedna skupina zainteresiranih Riječana…
– Čuo sam za to. Pitam se zbog čega se ta grupa nije okupila i dala ponudu na natječaj? Imali su priliku, kao što sam je i ja imao, i da su ponudili samo jednu lipu više od mene, pobijedili bi. Da sam pregovarao s Ježićem o kupovini Novoga lista nije bila nikakva tajna, jer su vijest o tome objavili mnogi mediji. Ovdje je, dakle, riječ o zakašnjeloj reakciji.
