TRIBALJ Jednoga dana 2006. godine Nela Pemper javila se na telefon, a s druge strane linije bila je njezina svekrva. Ne bi to bilo toliko čudno da nisu izgubile kontakt na gotovo 40 godina. Nelin suprug Ivan desetljećima se nije vidio ni čuo s majkom, polusestrom i polubratom koji su se 1969. godine preselili u Australiju.

Ipak, dolaskom interneta obitelj u Australiji uspjela je pronaći informacije o Ivanu koji živi u Triblju. Njegova polusestra Vesna Burnett i suprug Kel već su peti put ovdje.

Vesna je s obitelji živjela u Driveniku do četvrte godine života, kada je s majkom i mlađim bratom otišla živjeti u Francusku, a dvije godine kasnije preselili su u Australiju. Ivan je tada imao 18 godina i išao je u vojsku. S obzirom da je to bilo krajem šezdesetih i nije još bilo interneta, nisu uspjeli održati kontakt.

– Zbog rata su se i brojevi telefona izmijenili pa mama nije imala broj – objasnila je Vesna.

– Kada smo počeli koristiti internet, mama me pitala mogu li možda pronaći informacije o Ivanu – rekla je Vesna i dodala kako su nakon kratke pretrage našli Nelin kontakt.

– Kada smo ih nazvali, Nela je bila iznenađena, a Ivan još više – prisjetila se Vesna koja sa suprugom u australskom Goulburgu ima motel.

Emotivan prvi susret

Nije trebalo dugo da isplaniraju putovanje u Hrvatsku, no odlučili su ostati samo par dana jer nisu znali kako će proteći ponovni susret s obitelji nakon gotovo 40 godina.

– Bilo je divno, od trenutka kad smo stigli na aerodrom na dalje – rekao je Kel. Prvi posjet bio je iznimno emotivan.

– Bilo je to kao da po prvi put upoznajem svoju obitelj, rekla je Vesna. Članove ove obitelji preplave emocije čak i kad pričaju o tome. Majka nije došla u Hrvatsku s njima, no Ivan je 2010. bio u Australiji gdje ju je vidio posljednji put, prije nego je preminula par godina kasnije.

– Bilo je čudno, emotivno. Ipak je to tvoj rod – rekao je Ivan koji je ponovni susret s obitelji opisao kao poseban doživljaj. »Cijela priča je istovremeno tužna i sretna«, zaključila je Vesna.

No, od ponovnog ujedinjenja obitelji nizaju se samo sretne priče. Na pitanje sjeća li se prvih godina života u Vinodolu, Vesna je rekla kako ima par stvari koje je prepoznala kada je došla.

Stepenice iz sna

Ivan ju je vodio u kuću u kojoj se rodio njezin brat te je ondje odmah prepoznala stepenice. »Te stepenice mi se nekad pojave u snu«, rekla je Vesna. Sjeća se i kuće u Driveniku u kojoj su živjeli, a u sjećanju su joj vrlo dobro ostali utisnuti slika i miris ljubičica u šumi.

Ubrzo je shvatila i koliko sliči svojoj nećakinji Daliborki. »Jedan Ivanov prijatelj mislio je da sam ja Daliborka«, smije se Vesna.

Kada su prvi put krenuli put Hrvatske nisu znali kako će proteći ponovni susret s obitelji, no Vesna nije požalila svoju odluku da stupi u kontakt s otuđenim polubratom.

»Ivan je divan čovjek, ima dobru dušu«, rekla je Vesna istaknuvši kako je dobro poznavati svoje korijene. Hrvatsku su im posjetili i sinovi te nećakinja, a svi se poznaju s Ivanovom i Nelinom djecom i unucima.

Dok su ovdje uglavnom idu na plažu, druže se s obitelji i idu na izlete. Vesna i Kel dolazit će koliko god budu mogli, a kada bi dobili na lotu iskombinirali bi da pola godine žive u Australiji i pola godine ovdje.

– Bili bismo najsretniji da su Ivan i Nela malo bliže – zaključila je Vesna Burnett za koju ne treba sumnjati da će još mnogo puta iz daleke Autralije krenuti put rodnog Vinodola, do svojeg davno »izgubljenog« polubrata i njegove obitelji.