Priče iz života

U Irskoj može, u Hrvatskoj ne: Jesu li naslijeđeni apartmani razlog što mladi na obali ne žele u konobare i kuhare

Anto Ravlić

Roditelji, nonići i apartmani razmazili mlade, tvrde oni koji su naučili raditi  /arhiva NL

Roditelji, nonići i apartmani razmazili mlade, tvrde oni koji su naučili raditi /arhiva NL

Tvrdim da velik dio mladih ljudi ne želi raditi, a za to su krivi njihovi roditelji i nonići. Uvijek ostane nešto od apartmana i što bi se njihovo dijete mučilo, a netko se bogatio na njihovoj muci, upozorava crikvenički ugostitelj



 Broj nezaposlenih na crikveničko-vinodolskom području konstantno pada. Na kraju 2016. godine u evidenciji Regionalnog ureda Rijeka Hrvatskog zavoda za zapošljavanje evidentirano je 877 nezaposlenih na crikveničko-vinodolskom području. Godinu kasnije broj nezaposlenih je pao na 729. U protekla tri mjeseca broj nezaposlenih smanjio se na 702. U Crikvenici su 392 nezaposlene osobe, stotinjak manje u odnosu na kraj 2016. godine. Novi Vinodolski je u 2017. godinu ušao s 229 nezaposlenih, a s krajem ožujka crta je podvučena pod 181 nezaposlenim Novljaninom. U Vinodolskoj općini prije 15 mjeseci popisano je 154 nezaposlenih, a aktualna brojka je 129. Jasno, bliži se sezona, no broj nezaposlenih pada bez obzira na sezonu.



Iako mnogi proklinju kratku sezonu i tvrde da ljudi ne žele povremeni posao, jasno je da mnogi i ne žele raditi izvan sezone.


– Moli me čovjek da mu pomognem naći posao jer mu zaista treba novac. Raspitam se i nađem poduzetnika koji vapi za čovjekom njegove struke i da nudi dobru plaću i posao od osam sati. Sav sretan ga zovem, a on meni hladno: Ma ne bi ti ja radio preko cijele godine. Ako može po sezoni…





Ambicije nula


Gdje potražiti razloge smanjenju broja nezaposlenih? Tri su moguća odgovora. Ljudi su našli posao, odustali su od prijavljivanja na Zavod ili su egzistenciju potražili izvan crikveničko-vinodolskog područja. Za točan odgovor nužna je dodatna statistika, no činjenica je da nedostaje radne snage. Čak ni dobre plaće nisu mamac, ljudi jednostavno nisu zainteresirani za posao – tvrde Crikveničani koji traže zaposlenike.


Zanimljivu priču nudi nam crikvenički ugostitelj koji ruši tezu da je jedan od razloga zašto ljudi ne žele raditi kao konobari nesiguran posao od tek nekoliko mjeseci godišnje.


– Cijele godine radim. Kod mene konobar ima između pet i sedam tisuća kuna plaću. Izvan sezone uhvati sto kuna manče dnevno. O ljeti da ne govorim. I ja ne mogu pronaći dva čovjeka. Da se razumijemo, radi se osam sati. Dakle, ni to nije razlog da netko odbije posao. Uložio sam u proširenje posla, a sad sam u čudu jer ne znam tko će mi raditi. Tvrdim da velik dio mladih ljudi ne želi raditi, a za to su krivi njihovi roditelji i nonići. Uvijek ostane nešto od apartmana i što bi se njihovo dijete mučilo, a netko se bogatio na njihovoj muci. Toj kategoriji mladih ljudi jedino je bitno da imaju za kavicu i mobitel. I to dobiju od roditelja. Ambicije nula. I to je problem Crikvenice, ali i svih mjesta koja dobro žive od turizma i iznajmljivanja. I neka mi nitko ne priča o Irskoj. Tamo nije sramota raditi bilo što, a ovdje je, objašnjava naš sugovornik.


I komunalci u potrazi


S traženjem kadra za sezonu problema imaju brojni ugostitelji. Među njima i vlasnik uhodanog restorana u Novom Vinodolskom.


– Radi cijela obitelj, a imam sreću da imam nekoliko ljudi u mirovini koji zaista žele raditi. Zasad sam miran, ali već se bojim što će biti kad moji umirovljenici zađu u neke godine. Koga naći, pita se novljanski ugostitelj.


Problema s pronalaskom radne snage nemaju samo ugostitelji. I komunalci su u potrazi za radnicima. Na primjer, prošle sezone je radno mjesto s prosječnom hrvatskom plaćom ostalo upražnjeno. Nije bilo zainteresiranih za posao vezan uz prikupljanje otpada. Eko Murvica traži 20 do 50 ljudi za rad u sezoni. Broj varira ovisno o raspletu situacije s koncesijom za gradsku plažu. Ako Eko Murvica dobije plažu, trebat će 50 ljudi. No, svi bi radili na parkiralištu. Drugi poslovi nisu pretjerano atraktivni. Naći studenta za neki opušteniji poslić za tri tisuće kuna gotovo je nemoguća misija. Naravno, ima i suprotnih primjera, zbog čega ljudi s rezervom prihvaćaju sezonske poslove. Tako je konobarica dobila nogu kad je nakon dva mjeseca zatražila zarađenu plaću u kafiću.