Proslava

Tradicija duga 230 godina: Škola u Bribiru proslavila izuzetan jubilej

Anto Ravlić

Prije stoljeća i pol škola je imala 500 učenika, danas broji 76. Danas nema zaraza, neimaštine i ratova, ali je najveća borba napuniti školu djecom. Očito, početak 21. stoljeća proteći će u demografskim izazovima. Kako u Hrvatskoj, tako u Bribiru



BRIBIR Osnovna škola u Bribiru, koja danas nosi ime dr. Josipa Pančića, proslavila je 230. rođendan. Povijest škole započela je 1787. godine, kada je po ukazu cara Josipa II o ustrojavanju pučkih škola, potpisan ugovor o osnivanju prve škole u Bribiru. Siromašna općina obvezala se davati težake za izgradnju i popravak škole, a učitelju drva za ogrjev i vina.


Isprva se nastava odvijala u privatnoj kući, a 1877. gradi se nova škola koju su bribirski učenici pohađali sve do 1991., kada je izgrađena današnja škola. U toj relativno novoj školskoj zgradi danas svakodnevno na nastavu u osam razreda dolazi 76 učenika o kojima brine 28 zaposlenih. Ove školske godine je upisano tek petero prvašića. Na jesen će ih biti »čak« osmero. Nije ni čudo, Vinodolska općina ima tek 3,5 tisuća stanovnika, a dvije su osnovne škole. Sljedećih godina bit će više školske djece u Bribiru. Valja se mali baby boom.


Hedervaryjev posjet 


Povijest škole svjedoči o povijesti Bribira i nudi niz zanimljivosti koje oslikavaju život kroz stoljeća. Sredinom 19. st. škola se s dvorazredne penje na trorazrednu. Pohađa je tek stotinjak učenika. Djevojčica gotovo da nema. Nakon Mažuranićeva zakona o ustroju pučkih škola, 1874., školstvo je procvjetalo. Na nastavu stiže 500 učenika, polovica su djevojčice. O njima brine četvero učitelja. No, nije sve bajno. Česte su zarazne bolesti učenika. I sa smrtnim posljedicama. Ostalo je zapisano da je školu 1888. posjetio ban Khuen Hedervary.


Usponi i padovi 




Početkom 20. stoljeća zdravstvena slika se popravlja. Za usporedbu, u prvi razred je upisano 132-je učenika. Uoči rata bilo ih je 570, no poslijeratna neimaština kao posljedicu nosi neredovitu nastavu, nedostatak knjiga i pribora. Sadašnje ime škola dobiva 1930. Puno djece seli u SAD trbuhom za kruhom.


U Drugom svjetskom ratu Nijemci do temelja pale školu. Od početka 1944. do oslobođenja nema nastave. Prvih poslijeratnih godina škola broji 157 učenika. Prvi put osam razreda dobiva u školskoj godini 1955/56. Škola je opet na udaru. Krajem 1962. orkanska bura diže krov i na desetak dana onemogućava nastavu. Pet godina kasnije, u zgradi škole otvara se vrtić. Za Domovinskog rata škola je puna učenika. Tristotinjak đaka iz Otočca i Brinja pohađa 1992. nastavu u Bribiru. Dvije godine kasnije 250 prognanika iz Banja Luke smješta se u staru školu. Godine 1999. mali Bribirci dobivaju školsku sportsku dvoranu.


Burna povijest u samo 230 godina. Danas nema neimaštine i ratova. Najveća borba je napuniti školu djecom. Očito, početak 21. stoljeća proteći će u demografskim izazovima. Kako u Hrvatskoj, tako u Bribiru.


Pioniri zadrugarstva


Posebnost bribirske osnovne škole je i učenička zadruga Omorika, jedna od najstarijih učeničkih zadruga u Hrvatskoj. Osnovana je davne 1880. godine. Zadruga redovito uspješno sudjeluje na županijskim i državnim smotrama, a najveći uspjeh postigla je 2011. godine na državnoj smotri u Opatiji kada su za »Primorsku poneštricu« dobili plaketu za Najproizvod. Ravnatelj Goran Matić podsjeća da učenici žive s prirodom. – Aktivni smo i vrijedni, zasadili smo nove nasade maslina, smokava, a u planu je i podizanje novog voćnjaka, ističe Matić.