Simbol kraja: Novo rođenje crikveničkog ili selačkog guca

Od barke koja je pisala povijest kraja i turizma ostalo je samo sjećanje, no na ljeto se kani porinuti prvi obnovljeni primjerak

CRIKVENICA U Muzeju Grada Crikvenice otvorena je izložba Vjetar Mediterana – Jadranske tradicijske barke Luciana Kebera, brodomaketara i zaljubljenika u tradicijsku gradnju. Izložba u organizaciji Instituta za pomorsku baštinu Ars Nautica nudi kroz makete sjećanje na drvene brodove naših starih.

Autor izložbe požalio se da niti jedan fakultet nema katedru o drvenoj brodogradnji, da se brodograditelje mora tražiti svijećom te da je jasno da je drvena gradnja ugrožena posljednjih desetljeća. Među maketama je najveći interes privukao kvarnerski guc, barka koja zauzima posebno mjesto u povijesti Crikvenice. Lokalno je poznatija kao crikvenički guc i jedva se razlikuje od blizanaca iz Opatije i s Raba.

Štovatelji drvene brodogradnje imaju riječi hvale za akciju Županijske lučke uprave Crikvenica koja svake godine bira najljepšu drvenu braku. Nažalost, konkurencija nije velika. Drvene barke ne čine niti jedan posto flote vezane u Crikvenici. Tek dvadesetak drvenih barki na više od tisuću vezova.

Ideje i volja

Pročelnica gradske uprave za društvene djelatnosti Jasminka Citković otvarajući izložbu istaknula je želju Crikvenice da kao grad pomorske i ribarske tradicije pokloni gucu zapaženije mjesto. Crikvenička izložba je zaista je aktualizirala pitanje crikveničkog guca. Kako je moguće da Crikvenica nije sačuvala niti jedan jedini primjerak? Prije nekoliko godina pokušavalo se izgraditi guc, no stalo se nakon nekoliko inicijalnih sastanaka. Ideja je bila da gradnja guca krene za Ribarskog tjedna, a da se sljedeće godine za Ribarski tjedan guc porine u more. Postoji ideja da se novoizgrađenih guc veže u crikveničkoj luci kao turistička atrakcija. Niz je ideja, dobra volja postoji, no realizacija zasad šteka.

Predsjednik Jedriličarskog kluba Yadro Selce Davor Lončarić veliki je zagovaratelj čuvanja maritimne tradicije u čemu drvene barke imaju veliki značaj. Selački jedriličari pohode regate na kojima sudjeluju drvene brodice, organiziraju regatu drvenih barki sredinom lipnja, pripremaju predavanje o drvenim barakama, možda i seriju predavanja, a Lončarić otkriva najvažniju vijest. – Obnavljamo selački guc u vlasništvu kluba, do sezone je spreman za plovidbu, najavljuje Lončarić dodajući da će u suradnji s brodograđevnom školom i Pomorskim fakultetom organizirati radionicu obnove drvenih barki. Lončarić hvali manifestaciju Jakovarska vesla koju treba još intenzivnije okrenuti tradiciji. Vesla i latinsko jedro Otkuda se sad spominje selački guc? Odnos Crikvenice i Selca je specifičan, Selčani smatraju da su nezasluženo u sjeni Crikvenice po svim pitanjima. Očito i po pitanju guca. Naime, Selčani tvrde da guc može biti jedino njihov jer su oni imali poljoprivredne posjede na Krku, a ne Crikveničani. Dakle, njima je trebala barka za prelazak kanala. Druga je stvar što su kasnije ribari i težaci prepoznali turizam kao lakši kruh pa je bilo jednostavnije i isplativije voziti turiste kojih je najviše bilo u Crikvenici. I tako je guc ostao zapisan i kao crikvenički. Kakva je barka bio crikvenički ili selački guc?– Obična ribarska braka, s veslima i latinskim jedrom koja je trebala bolje izgledati da bi privukla turiste. Malo našminkana, s malom ogradicom. Njome se plovilo u kanalu, maritimno skromna. Kad bi bilo loše vrijeme, moralo se bježati. Znalo se i stradati kad bi se iznenada digla nevera. Selčanke su često veslale do Krka, na dnevnoj bazi, 45 minuta do sat vremena u jednom smjeru, objašnjava znalac drvenih brodova Krešimir Vidas koji ima drveni jedrenjak Bente Dorte.