Zvijezda mature

Ovo je Tomislav, najbolji maturant u povijesti škole

Anto Ravlić

Tomislav Glavan s razrednicom Ljiljanom Butković  / snimio A. RAVLIĆ

Tomislav Glavan s razrednicom Ljiljanom Butković / snimio A. RAVLIĆ

Tomislav Glavan je među 33 tisuće hrvatskih učenika u kemiji bio 18., a u hrvatskom 26. Mogao je birati između medicine, FER-a molekularne biologije. Odabrao je riječku medicinu gdje je bio prvi na prijemnom



 Sad već bivši učenik Srednje škole Dr. Antuna Barca Tomislav Glavan ponos je svoje škole, razrednice Ljiljane Butković i Crikvenice. U osam godina, otkako je državne mature, Tribaljac potpisuje najbolje rezultate mature u SŠ Dr. Antuna Barca. Vijest bi možda ostala na razini Crikvenice da Tomislav nije postigao rezultate koji se cijene i na razini države. Među 33 tisuće maturanata, u kemiji je zaslužio 18. mjesto, a u hrvatskom 26. Među prvih 100 je u biologiji. S odličnim je položio engleski i fiziku. Od šest ispita državne mature na višoj razini, pet je petica. Tek je matematika donijela četvorku. Treba li uopće spominjati da je Tomislav sve razrede osnovne i srednje škole prošao s pet. Da je ponio titulu učenika generacije. I to sve s prosjekom 5,0, što je rijetkost.


Jasno je da je Tomislav mogao birati fakultet. Prošao je na medicini u Rijeci, na molekularnoj biologiji, farmaciji i FER-u u Zagrebu. Odlučio se za medicinu i Rijeku, gdje je na prijemnom ispitu bio najbolji.


– Najdraži predmeti su mi biologija i fizika. Rekao bih, biologija ipak na prvom mjestu. Odlučio sam se za medicinu, zasad ne znam za što bih se specijalizirao u medicini. Imat ću vremena za odluku, priča Tomislav.





Matura je uvijek aktualna tema. I među srednjoškolcima i u javnosti.


– Mislim da je matura vjerodostojan pokazatelj znanja. Isti testovi, isti uvjeti. Definitivno najbolji način, a naravno da se može poboljšati u nekim elementima. Matematika i kemija su bili najteži predmeti na maturi. Za kemiju sam se i najduže pripremao. Mogu reći da je prijemni na medicini bio identičan maturi, i po težini i načinu.



Darovit i vrijedan


Razrednica Ljiljana Butković ima samo riječi hvale za svog učenika.


– Tomislav ima darovitost, ali je i vrijedan. Karakter, ponašanje, odnos prema profesorima i učenicima je za sve pohvale. Dobrovoljni je darivatelj krvi. U vremenu kad su izostanci nešto uobičajeno, Tomislav nema niti jedan izostanak.


Pitamo u šali ima li uopće mana. Osim što mu hrvatski koji predaje razrednica nije omiljen predmet.


– Samozatajan je, nenametljiv, možda je to danas mana, kaže razrednica.


Možda će netko već u glavi posložiti Tomislava kao mladića kojeg zanima samo škola. No, i tu će ih Tomislav demantirati.


– Igrao sam četiri godine u Košarkaškom klubu Crikvenica. Sad imam manje vremena, ali zaigram košarku, priča Tomislav koji će ljetnu relaksaciju naći u obiteljskoj vikendici u Zadru, mjestu za odmor.


Sve su aktualniji odlasci mladih preko granice. Kako Tomislav gleda na to?


– Odlaze mladi. Sigurno ima razloga za to, no ja bih prvo ostao u Hrvatskoj, ako se ukaže neka prilika, tko zna. Možda. Smatram da mogu i u Hrvatskoj postići što želim, smatra Tomislav


Inače, cijeli završni razred opće gimnazije je ocijenjen kao izvanredan. Kolege su upisivale dobre fakultete, FER, elektrotehniku, pravo, medicinu… Nije ni čudo. Od 29 učenika, čak je 13 odlikaša. Četvero s prosjekom 5,0. U školi tvrde, kriteriji nisu labavi, radi se o iznadprosječnoj generaciji. Već kod upisa se naslućivalo da će razred imati potencijala. Donja granica pri upisu u školu je bio prosjek 4,5 iz osnovne škole.


Uzor Ivan Đikić


Je li gimnazija prezahtjevna?


– Definitivno. Mislim da ima predmeta koji su višak i da se u nekim predmetima uči previše detalja koje treba ostaviti za fakultet.


Uz talent, i rad je presudan za odlične ocjene. Koliko učenik generacije uči? Kako se sprema za ispite, kako ih rješava?


– Dva-tri dana pred ispite po dva do tri sata. Puno puta pregledam test. Kad nisam siguran, preskočim zadatak, riješim u što sam siguran i vratim se na najteži zadatak. Znam test riješiti dva puta, da budem siguran da nisam negdje pogriješio, otkriva Tomislav.


Tomislav već ima godina da primijeti da su u našem društvu kriteriji često upitni, da prolazi ono što ne bi smjelo proći.


– Ne zamaram se time. Samo radom želim naprijed, smatra Tomislav koji će na pitanje tko ga svojim radom i pojavom u hrvatskom društvu impresionira ponuditi ime znanstvenika Ivana Đikića.