Krv nije voda: Prezimena otkrivaju povijest Vinodola

Snimio Anto RAVLIĆ

Matične knjige otkrivaju da su Grižane u razdoblju od 1692. do 1790. godine imale 88 prezimena. Najviše je Baraca, svaki deseti je Barac, svaki 15. je Marušić, pa Saftić..., rekao je član Katedre čakavskog sabora Kotor mr. sc. Damir Gašparović

GRIŽANE Povodom proslave dana sv. Martina, zaštitnika griške župe, mr. sc. Damir Gašparović održao je u Kući Klović u Grižanama predavanje »Matične knjige rođenih (krštenih) župe Grižane od 1692. do 1790. godine«.

Član Katedre čakavskog sabora Kotor primijetio je punu dvoranu i prisjetio se nedavne riječke promocije knjige glasnogovornice Ermine Duraj, kada je dvorana također bila pretijesna da bi primila sve zainteresirane. Stručnjak za komunikacije Krešimir Macan primijetio je da je ispunjena dvorana najbolja promocija jer će svi novinari pisati kako je dvorana bila pretijesna za sve zainteresirane, podsjetio je mr. Gašparović i zaključio da je puna griška dvorana dokaz da je tema pogođena i zanimljiva.

Kako god se tumačilo, činjenica je da rijetko koja manifestacija, izuzev pučkih veselica, puni dvorane u maloj Vinodolskoj općini. Očito, krv nije voda, a stanovnici Vinodola drže do svojih korijena.

Više od statistike

Mr. Gašparović je istaknuo da mu je drago da se predavanje održava u Kući Klović koju treba promovirati i ispuniti događanjima. Matične knjige otkrivaju puno više od puke statistike i imena. Odmah u startu, predavač je poručio da nije tek tako proučavao Grižane.

Dok su svi gradovi kod donošenja Vinodolskog zakona 1288. imali od tri do šest predstavnika, Grižane su jedine imale šest zahvaljujući većem broju stanovnika i površini. Sama prezimena otkrivaju puno povijesnih činjenica, objašnjava mr. Gašparović.

Naravno, u davna doba žitelji Vinodola nisu imali problema s demografijom, rađalo se više djece. Zanimljivo je kad su se rađala. – Dvostruko više se rađalo djece u listopadu, nego u lipnju. Zašto? Muški su od Uskrsa do Svih svetih poslom bili na terenu. Djeca su se radila za Božić, Novo leto i mesopust, otkrio je mr. Gašparović. Zanimljiv je podatak da se u Crikvenici rađalo dvostruko više blizanaca nego u Vinodolu.

U Vinodolu kazuju da su vertikalne veze između naselja bile znatno čvršće od horizontalnih. Bribir je bio povezan sa Selcima, Grižane s Kotorom (današnjom Crikvenicom), Belgrad s Dramljem, a Drivenik s Jadranovom.

Tako primjerice bribirska prezimena Kršul, Brozović i Kombol nalazimo u Selcima, a belgradska Mužević, Pavlić, Blašković su i dramaljska prezimena. Prezimena Barac, Šarar, Lušičić, Marušić, Škiljan, Tićac… nalazimo istovremeno i u Grižanama i u Crikvenici.

Barac, Marušić…

I prezimena su svjedoci povijesti. Plemići su u 13. i 14. st. počeli dobivati prezimena, običan puk nešto kasnije. Negdje u 15. i 16. stoljeću. Prezimena su se najčešće izvlačila iz imena oca (Matić, Ivančić, Karlić, Antonić) ili majke (Barbarić, Jeličić, Klarić).

Neki su dobivali prezimena po tjelesnim manama (Gluhak, Šepić, Škiljan), po titulama (Knez, Kralj, Župan, Car, Vojvodić) ili zanimanjima (Kovač, Kalafatić, Malinar). Kod prezimena poput Ugrin ili Turina ne znači da su Mađari ili Turci već samo da su došli ili protjerani iz tih krajeva. Uostalom, svi smo odnekud došli. Vinodol su naselili u najvećem dijelu doseljenici iz Hercegovine, Zagore i Like.

Na kraju je mr. Gašparović otkrio zašto voli zavičajnu povijest i zašto mu je istraživanje rodoslovlja hobi.– Kažu mi da se bavim mrtvima, umjesto da se bavim živima. Ali teško da možeš znati kamo ideš, ako ne znaš od kuda si došao. To ja zovem životni retrovizor. Pa i kad voziš auto, ako povremeno ne pogledaš u retrovizor, u opasnosti si. A rodoslovlje nas uči da treba poštivati one prije nas. Puno nas je ovdje bilo u Domovinskom ratu, ali to ne znači da je sve počelo i završilo s njim. Pred Kućom Klović imate spomen ploču podignutu ljudima koji su upravo tu pali u Drugom svjetskom ratu. I u Prvom svjetskom ratu poginulo je mnogo ljudi iz Vinodola. Ne počinje svijet s nama, zaključio je mr. Gašparović.

Matične knjige otkrivaju da su Grižane tada imale 88 prezimena. Najviše je Baraca, svaki deseti je Barac, svaki 15. je Marušić, pa Saftić, itd… Zanimljivo je prezime Marsilio. To je jedini plemić Grižanac, talijanskog porijekla kome je austro-ugarski car Leopold I dodijelio plemićku titulu 1675. Prezime Marsilio je u Grižanama nestalo prije sedamdesetak godina.

Svaki četvrti Ivan

– Moji su Gašparovići tribaljski, ali je prezime Gašparović bilo često i u griškom kraju naročito u Kostelju i Baretićima. Ne volim tvrditi, ali moguće da smo došli iz zaseoka Gašparovića kod Modruša na Kapeli. Zanimljivo je prezime Cvitković i Citković. U 18. stoljeću su ovdje bili Cvitkovići, i u jednom periodu nestalo je »v« i tako su se pojavili Citkovići.

Imena? Ivan je bio svaki četvrti, Matij svaki peti, zatim Juraj, Mikula, Gergur, Martin i Stipan koji su činili tri četvrtine svih muških imena. Zanimljivo, imena su poprimala drugi oblik, nekad je bio Mikula, a kasnije je postao Nikola, nekad se zvao Osip, a danas je to Josip.

Muških imena je ukupno bilo 35, a ženskih dvostruko manje, samo 17. Tri su imena najčešća – Margareta, Katarina i Jelena. Još kad se dodaju Ana, Uršula, Agnja i Barbara, tih sedam imena čini čak 90 posto ženskih imena.