Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. studenoga 2019.
LEKSIKOGRAF NOVLJANSKE PROŠLOSTI

Krsto Zoričić: Novi je grad bez imena, s titulom i prezimenom

U 95. godini bez ijedne sijede vlasi – Krsto Zoričić / Foto: F. DERANJA
U 95. godini bez ijedne sijede vlasi – Krsto Zoričić / Foto: F. DERANJA
Autor:
Objavljeno: 4. lipanj 2014. u 16:20 2014-06-04T16:20:07+02:00

Krsto Zoričić (95) autor je Novljanskog biografskog leksikona u kojem je obuhvaćeno 5.490 ljudi na području Grada Novog Vinodolskog. Upisana su u njemu, uz svako ime, i imena očeva i majki, te potomaka 

NOVI VINODOLSKI » Krsto Zoričić, 95-godišnji je vitalni Novljanin i to zaista nije rečeno tek tako, obazrivo i iz pristojnosti što se u takvim okolnostima i povodima reklo za nekoga koji dobro nosi svoje godine. On, osim svega toga, nosi u sebi, u svojem pamćenju, i čitav leksikon novljanskih imena, godišta Novljana i svih značajnijih događaja što ih pamti i upisuje u svoje ljetopise i opisuje kao kroničar Novog Vinodolskog. Usput, ako je to nekome značajno, Krsto u 95-oj godini života nema nijedne sijede vlasi!

 Dva biskupa

A primjer, koji potkrepljuje prethodnu tvrdnju o minucioznosti Zoričićeva angažmana, govori sam za sebe: Krsto je napisao Novljanski biografski leksikon u kojem je obuhvaćeno 5.490 ljudi na području Grada Novog Vinodolskog. Upisana su u njemu, uz svako ime, i imena očeva i majki, te potomaka, a od toga je samo u Novome 2890 ljudi, iz Ledenica 587, Krmpota 383, iz Donjeg Zagona 220 ljudi, iz Gornjeg Zagona 211, iz Povila 105 ljudi, iz Klenovice 94... Već iz ovog sažetka vidi se Zoričićeva sustavnost u pristupu, kako ovom tako i svakom drugom ili sličnom intelektualnom anžgažmanu.  

A Hrvatski Novi?

– Nas često sasvim opravdano, upravo zbog ove stanovite nespretnosti u nazivu grada, primjerice Zagrepčani, niti ne zovu Novljanima. Kad kažu u Zagrebu kamo putuju, jednostavno kažu: Idem u Vinodolski, a onda smo mi za njih, jasno, Vinodolčani. Ali to su ujedno i svi stanovnici mnogih mjesta u Vinodolu. I mi smo, također, Vinodolci, preciznije rečeno, ali smo prvenstveno Novljani. Ako postoji i zove se jedan Novi u Bosni i Hercegovini – Bosanski Novi, a jedan je Novi koliko znam, i u Makedoniji – zašto ovaj naš grad, zbog sve siline tih povijesnih zbivanja kojima je u dugoj povijesti hrvatskoga naroda bio mjestom zbivanja ili im je svjedočio, ne bi mogao biti, recimo: Hrvatski Novi? – pita se i ostavlja za raspravu Krsto Zoričić. 

  Zanimljivosti, što se otkrivaju u njegovim bilješkama, nižu se i dalje: Novi je kroz prošlost imao 128 svećenika od kojih su dvojica bili biskupi, navodi naš domaćin Krsto Zoričić, a da se pritom ne služi bilješkama za neko od poznatijih imena. Prvi svećenik, upisan u Zoričićeve knjige, bio je Mikula Kargačinović, a bio je pop glagoljaš, služio je u Bosiljevu u razdoblju od 1594. do 1596. godine. U Novome služi od 1596., gdje je bio župnik i javni notar, a imao je i dva sina, Jurja i Ivana. Takvi popovi tako su mogli živjeti, imati obitelj! Spominje ga se u knjizi »Znameniti Hrvati«, ističe Krsto Zoričić. Kasnije je, prema svemu sudeći, od tog prezimena nastalo poznato novljansko prezime Kargačin.  

  Najveći broj ovih svećenika, Novljana služio je »službu Božju« izvan svojeg rodnoga grada, ali bilo ih je koji su služili i u Novome. 
 

Rodilište

A kad se već spominje Novi Vinodolski, rodni grad Krste Zoričića, koji je rođen 6. studenog 1919. godine, gdje drugdje nego u Novom Vinodolskom, kada su se tada svi rađali u svojem rodnom gradu i u gradu svojih roditelja, a Novi je dugo godina imao i svoje rodilište, onda je naš domaćin vrlo kritički raspoložen prema samom imenu svojega Novoga. 

Suradnik HLZ-a

Kronika što je ispisuje Krsto Zoričić spominje i prve koncesije, primjerice 1878. godine za Poštu (Blaž Ferković, trgovac u Novom), pa zatim za ljekarničku djelatnost, vodi popis svih liječnika i medicinskih sestara koji su rodom iz Novoga ili su radili u Novome, sve hotelijere i zaposlenike u toj, ovdje i dalje vodećoj gospodarskoj grani. 
  Zoričića je triput u kraćem nedavnom razdoblju posjetio jedan Rumunj, korijenima povezan s Novim, ali i veleposlanik je pri UN-u. Zanimaju ga pojedinosti iz osobnoga rodoslovlja. Uskoro mu je dolazak najavio jedan Amerikanac, a povod je sličan, isti... 
  – Često me nazovu iz Hrvatskog leksikografskog zavoda, kada im trebaju neke informacije ili pojašnjenja u vezi s poznatim ljudima koji su rođeni ili su bili povezani uz naš grad, ističe Krsto Zoričić.

  – Novi ima »titulu«, pridjev zapravo, što tvori njegovo ime, ali mu je Vinodolski tek »prezime«, moglo bi se reći. Tako da naš grad zapravo nema – imena!? Nekada davno, u vrijeme donošenja Vinodolskog zakona, naš grad je bio Novi grad. Naši su službenici davno bili atribuirani kao »novogradski« činovnici, što ukazuje da se grad zvao »Novi grad«. Tek mnogo kasnije, u vrijeme kada je Novi imao svoju općinu i u njoj neke od službenika koji su bili u prigodi mijenjati imena našega grada, primjerice 1952. ili 1953. godine, dali su mu »ime i prezime« što se tvori od pridjeva i od apozicije, ili kako bi se jednostavno reklo: od titule i prezimena, kritičan je Zoričić. 
 

Gospodarstvo

U povodu uobičajenog označavanja nekih ljudi osnivačima pojedinih ustanova, Krsto ispravlja ta ustaljena tumačenja i obilježavanja. 

  Utemeljiteljema, primjerice, naše Narodne čitaonice i knjižnice, jedne od najstarijih u Hrvatskoj, smatra se ljude koji to nisu bili, ili zbog svojih obveza u profesionalnom angažmanu te dužnosti nisu ni mogli obavljati. Tako je stvarni utemeljitelj Čitaonice, prvo u kući obitelji Srića, bio Ivan Potočnjak Kukić, a kao ekonomist po profesionalnoj vokaciji i obrazovanju, Krsto Zoričić prati, posebice pomno, i gospodarstvo i njegovu povijest. U njegovim bilješkama vidi se kada je počela sustavna eksploatacija drva iz novljanskoga zaleđa i završila s DIP-om, koji je, pak, nekad među vodećima u bivšoj državi, završio svoje postojanje kada je počela živjeti suvremena i suverena Republika Hrvatska. 

  Prvi sustavni početak eksploatacije drva iz šumskog, brdskog zaleđa vezuje se uz Lovru Sriću, veletrgovca drvom i pučkog suca. Njegov je nadgrobni spomenik – vraćamo se u sadašnjost – nedavno srušila jaka bura i Zoričić potiče na akciju da se taj znamen na poznatog i poduzetnog Novljanina obnovi...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.