Foto: Anto Ravlić
Tradiciju oživjelo 700 krabunosa, maškarona, krabulja i mesopustara. U dugoj povorci našli se prijatelji iz svih mjesta Vinodolske općine, Crikvenice, Novog, Jadranova, Kukuljanova...
GRIŽANE Da je ljepota relativna stvar, stotinama godina dokazuju griški krabunosi koji hodaju Vinodolom i svijetom pod motom: ča grđi – to lipši. Tako se može zaključiti da je na 11. griškim krabunoškim susretima središtem Grižana prošlo puno ljepote. Tradicionalne, lišene nametnutih novotarija u čijem se ogledalu čitave države i čitavi narodi ne razlikuju ni po čemu. Grižanama je paradiralo dvadesetak grupa i 700 krabunosa, maškara i mesopustara.
Kao rijetko kada, vrijeme se osmjehnulo dugoj povorci koja se spuštala prema griškoj placi. Susreti su krenuli prijemom predstavnika grupa u Mjesnom odboru Grižane. Potom se održala dječja reduta i napokon start velike krabunoške povorke.
Usprkos motu ča grđi – to lipši, postoji i druga strana krabunoške priče. Mladi krabunosi ipak su se željeli svidjeti djevojkama. Krabunosi po mladu odijevali su bijele hlače i bluze, za pasom je bila sablja, a lice se nije pokrivalo. Trebalo se svidjeti djevojkama, a da li su se svidjeli doznali bi vrlo brzo. Mladi krabunosi posjećivali bi kuće s djevojkama.
Zapjevali bi, zasvirali i zapuhali u rog. Ako bi vrata bila otvorena, to je značilo da su dobrodošli. Zatvorena vrata su ih upućivala do sljedeće kuće i djevojke, gdje su se nadali boljoj sreći. Ako bi domaćini otvorili vrata, komandant bi pozdravio domaćine koji su goste počastili fritama, suhim smokvama, orasima, vinom i rakijom. Djevojka bi uhvatila komandanta pod ruku i otpratila ga do sljedeće kuće.
Nadaleko prepoznati