Tradicija

Griški krabunoški susreti: Ča grđi – to lipši

Anto Ravlić

Foto: Anto Ravlić

Foto: Anto Ravlić

Tradiciju oživjelo 700 krabunosa, maškarona, krabulja i mesopustara. U dugoj povorci našli se prijatelji iz svih mjesta Vinodolske općine, Crikvenice, Novog, Jadranova, Kukuljanova...



GRIŽANE Da je ljepota relativna stvar, stotinama godina dokazuju griški krabunosi koji hodaju Vinodolom i svijetom pod motom: ča grđi – to lipši. Tako se može zaključiti da je na 11. griškim krabunoškim susretima središtem Grižana prošlo puno ljepote. Tradicionalne, lišene nametnutih novotarija u čijem se ogledalu čitave države i čitavi narodi ne razlikuju ni po čemu. Grižanama je paradiralo dvadesetak grupa i 700 krabunosa, maškara i mesopustara.


Kao rijetko kada, vrijeme se osmjehnulo dugoj povorci koja se spuštala prema griškoj placi. Susreti su krenuli prijemom predstavnika grupa u Mjesnom odboru Grižane. Potom se održala dječja reduta i napokon start velike krabunoške povorke.



Zajedno s griškom Udrugom, organizator susreta je i TZ Vinodolske općine.– Veseli nas da se kroz valorizaciju tradicijskih vrijednosti prezentiraju Grižane i Vinodol jer i predstavljanje običaja i navada svakako predstavlja model kojim se stvara prepoznatljiva slika određenog kraja u javnosti. Tradicionalni Griški krabunoški susret kontinuirano iz godine u godinu privlači sve veći broj ljubitelja u maškare i jedan je od najposjećenijih događanja u Vinodolu u vansezonskom periodu, istaknula je direktorica TZ Vinodolske općine Iris Bruketa Milić.


Dječji vrtić Cvrčak i mrav odlučio se za desetu godišnjicu vrtića odjenuti u skladu s imenom vrtića. U cvrčke i mrave.Druga strana pričeU Grižane su stigle grupe iz svih mjesta Vinodolske općine, iz Crikvenice, Novog i Jadranova, zvončari iz Kukuljanova, Čočmani s Hreljina… Sve je budno pratio predsjednik hrvatske Udruge karnevalskih gradova Ivan Prpić iz Senja. Kraj povorke uvijek je rezerviran za najgrđe, griške krabunose.

Usprkos motu ča grđi – to lipši, postoji i druga strana krabunoške priče. Mladi krabunosi ipak su se željeli svidjeti djevojkama. Krabunosi po mladu odijevali su bijele hlače i bluze, za pasom je bila sablja, a lice se nije pokrivalo. Trebalo se svidjeti djevojkama, a da li su se svidjeli doznali bi vrlo brzo. Mladi krabunosi posjećivali bi kuće s djevojkama.


Zapjevali bi, zasvirali i zapuhali u rog. Ako bi vrata bila otvorena, to je značilo da su dobrodošli. Zatvorena vrata su ih upućivala do sljedeće kuće i djevojke, gdje su se nadali boljoj sreći. Ako bi domaćini otvorili vrata, komandant bi pozdravio domaćine koji su goste počastili fritama, suhim smokvama, orasima, vinom i rakijom. Djevojka bi uhvatila komandanta pod ruku i otpratila ga do sljedeće kuće.


Nadaleko prepoznati


U Grižanama su izrazito ponosni na svoju tradiciju.– Griški krabunosi su nadaleko prepoznati i usprkos sličnostima, imaju neka posebna obilježja po kojima se razlikuju od ostalih i koje oni kao takve čuvaju i vrednuju. Na ovom skupu može se vidjeti bogatstvo krabunoških običaja u cijeloj Vinodolskoj dolini, a i šire na Kvarneru, kaže organizator i predsjednik Udruge za očuvanje narodnih običaja i kulturne baštine Juraj Julije Klovića iz Grižana Dean Barac dodajući da je griški krabunos nepredvidiv i samo svoj, kako on to želi i nikad isti, te uvijek sprema iznenađenje publici, što daje posebnu draž.