Prošlost i budućnost najveće crikveničke turističke tvrtke

Dino Manestar: “Jadran” uništavala jedna politika, a spasila druga

Biljana Savić

Dino Manestar / NL arhiva

Dino Manestar / NL arhiva

Jadran je godinama uništavala jedna politika, na kraju ga je druga politika i struka spasila i koliko god to nekom bilo krivo, struka ga je nastavila voditi. Iskustvo u politici dobro dođe, ali na kraju balade financijski rezultat je ono što se gleda i ocjenjuje



Jadran d.d. iz Crikvenice je tvrtka koja je prošla trnovit i iznimno ružan put. Između velikih problema u poslovanju do investicijske faze u kojoj se podižu kategorije zapuštenih objekata kriju se godine patnji i neizvjesnosti obilježene agonijom tužnih sudbina.


Dugogodišnja blokada računa, gubici koji su prešli iznos temeljnog kapitala, koji je iznosio 560 milijuna kuna, ogromni dugovi prema dobavljačima, radnicima i kreditorima, kao i neriješena imovinsko-pravna situacija objekata doveli su 2010. godine do otvaranja stečajnog postupka.


U tom trenutku na snazi je bila i odluka Hrvatskog fonda za privatizaciju o podjeli Jadrana na tri dijela, a potpisom sporazuma, dan prije otvaranja stečaja, iz sastava Jadrana izdvojena su dva najvrjednija zemljišta-kamp Selce i poluotok Kačjak. O svemu tome popričali smo s tadašnjim savjetnikom stečajne  upraviteljice, a današnjim predsjednikom Uprave Jadrana d.d Dinom Manestrom.




Prije gotovo četiri godine došli ste u Jadran u fazi kada je trajao stečajni postupak. Kakvo je bilo zatečeno stanje?


– Smatrao sam da je moja obveza barem pokušati pomoći tvrtki u kojoj sam i počeo svoju radnu karijeru još kao servir 90-ih godina, iako su mi bile otvorene i neke druge opcije. Odluka nije bila laka, jer je ugovor o radu bio na samo mjesec dana, što je za mene osobno predstavljalo velik rizik, s obzirom na to da sam u to vrijeme radio u vlastitoj privatnoj firmi. Pratio sam izbliza što se sve događalo s Jadranom proteklih godina i znao sam da je problem kompleksan, međutim, nisam ni sanjao koliko je u Jadranu isprepletenih problema i koliko je situacija pravno i birokratski komplicirana…


Pa ni radnici, zapravo vjerovnici, nisu vas objeručke dočekali.


– Nisu. Razina povjerenja u nas, koji smo vodili stečajni proces i cijeli projekt, bila je na niskoj razini. To je bilo razumljivo, jer su ljudi godinama slušali razna obećanja, bili izvarani, obespravljeni, poniženi, te prepušteni stihiji privatizacijskih hijena i lešinara. Mnogi su već pokušavali izvući Jadran iz tog nesretnog gliba u koji je upao, pa sam se, moram priznati, u to vrijeme i sam naslušao raznih demotivirajućih poruka, uključujući i sebi bliske ljude koji su mi, umjesto dobro jutro ili dobar dan, govorili  –  izgorjet ćeš, što ti to treba, budi pametan … Neki su, pak, bili nezadovoljni kada sam najavio da ćemo vratiti Kačjak i Kamp Selce u sastav Jadrana, pa sam primao i prijetnje, na vlastitoj koži sam osjetio da uz sve probleme koji su postojali, postoji i problem velikih privatnih interesa. Kao grad i tvrtka imali smo sreću da je na čelu stečajnog postupka bila Marija Ružić, osoba s ogromim iskustvom i energijom, od koje sam i sam puno naučio i koja je najzaslužnija da je Jadran uspješno zaključio stečajni postupak. Moramo uvijek imati na umu da je stečaj posljedica, a ne uzrok i da je svaki stečajni postupak doista nezahvalan posao.


 Zavist i zloba


U Jadran, na mjesto savjetnika stečajnog upravitelja, došli ste bez ikakvog iskustva, izravno s fakulteta, nekako čudno zvuči da ste odmah postali ni manje ni više nego savjetnik.


 – Ljubomora je kod nas tako česta pojava koja nekad može biti motivator i koja te tjera da i sam postigneš više, bolje, kvalitetnije. No, ono što zabrinjava su zavist i zloba, sprečavanje drugoga da nešto postigne ili stekne samo zato jer to nisu u stanju sami učiniti.


Samo sam iznijela činjenicu.


 – Kristalno mi je jasno da bi dio mojih kritičara radije na mjestu predsjednika Uprave Jadrana vidio, primjerice, nekoga iz Zagreba ili Dubrovnika, pa makar Jadran i dalje bio u stečaju ili da, ako već moram biti ja, nižem neuspjehe umjesto uspjeha. Iskustvo u turizmu? U turizmu imam staža više nego što neki 40-godišnjaci imaju ukupnog staža. Ono na čemu sam najzahvalniji roditeljima jest to da su mi dopustili da počnem raditi već kao klinac s 13 godina kada sam u tadašnjoj agenciji LON tourist radio kao vodič za privatni smještaj. Kasnije sam radio i u Jadranu kao servir, konobar, voditelj ugostiteljskog objekta. Radio sam i na recepciji, a s 24 godine sam postao direktor privatnog hotela i vodio investiciju veću od 20 milijuna kuna koja je uspješno završena. Kasnije sam prešao u jedan međunarodni trgovački lanac gdje se formirala posebna ponuda za hotele, restorane i catering, da bih kasnije zašao i u poduzetničke vode gdje sam razvijao vlastiti proizvod, opet vezan uz turizam. I cijelo to vrijeme od mjesečnih prihoda financiram vlastito školovanje i usavršavanje, kako studij tako i današnji doktorski studij, pa ako ćemo tjerati mak na konac, ja sam još uvijek student. Sad, kad odgovaram na ovo pitanje, izgleda mi da ipak niste iznijeli točnu činjenicu.


Kažu da Vam je plaća jako velika, puno veća nego gradonačelnikova. Dobro, pa gradonačelnici baš i nemaju astronomske plaće, ne može se reći…


 – Plaća? Ne znam koliko iznosi gradonačelnička plaća, nisam nikada pitao, znam samo da se ta plaća financira iz novca građana, a moja se financira, kao i svih ostalih zaposlenika u Jadranu, iz prihoda koje ostvarujemo na tržištu uz oštru konkurenciju. Mi u Jadranu nemamo luksuz da, ako zafali novaca, dignemo neki namet i time namirimo minus, mi smo na tržištu kao i svi ostali i jedna mala greška u koracima može biti kobna. Uostalom, jedini relevantni kritičati moje plaće i rada mogu biti naši financijski izvještaji i naši radnici. Možda ne bi bilo loše da njih nešto o tome pitate.


Kad ste postali predsjednik uprave, govorili ste o tri strateška opredjeljenja.


– U poslovanju, kao i u životu, imate kratkoročne i dugoročne ciljeve te njima pripadajuće rizike. Dugoročni ciljevi koji su postavljeni je isplata vjerovnika, a radi se o više od 30 milijuna kuna koje trebamo isplatiti u roku od 60 mjeseci od zaključenja stečajnog postupka. U prvih deset mjeseci poslovanja isplatili smo 46 posto, a namjeravamo isplatiti vjerovnike daleko prije zadanog roka.


Velik broj ljudi smatrao je da taj novac nikada neće vidjeti.


 – Eto, sad nemaju razloga tako misliti. Drugi dugoročni cilj je ulaganje u podizanje kvalitete, kako smještaja, tako i same usluge, a treći priprema privatizacije. Imam tu sreću da su zaposlenici u Jadranu doista vezani uz tvrtku, a sadašnji menadžment s kojim vodim Jadran je izrazito kvalitetan, spreman na nove izazove i usvajanje novih znanja i vještina. Ljudi su najveća i najvažnija vrijednost Jadrana.


Potpora manifestacijama


Kakva vam je suradnju s Gradom i Turističkom zajednicom?


 – Sve dok se troši više od 70 posto budžeta na manifestacije za maškare koje nisu i vjerojatno nikada na ovaj način neće ni biti turistički proizvod, Jadran ne može dati potporu. Mi očekujemo da se oko 2 milijuna koje uplatimo u proračun Turističke zajednice troši na način da se ulaže u manifestacije koje će biti motiv i motor dolaska. Trenutačno takvih manifestacija u organizaciji TZG-a Crikvenice gotovo da i nema. Dani Ad Turresa i Dani Frankopana su lijepe inicijative, ali već viđene. Gosti žele jedinstven doživljaj, a za dane Frankopana po ulicama Crikvenice imate osjećaj da ste u škotskim brdima, jer se čuju zvuci koji podsjećaju na Hrabro srce, dok na pola metra od kamene spomen-knjige s imenima 74 Crikveničana poginulih u NOB-u i 4 Crikveničana žrtava fašističkog terora se peče vol !? Zaboga, pa tu su se prešli okviri dobrog ukusa i elementarne civilizacijske pristojnosti, izrazilo se nepoštovanje prema mrtvima. Nijedna manifestacija nije vrijedna gaženja naše antifašističke prošlosti. S druge strane Adria Advent Marathon, koji je sportsko-turistička manifestacija koja generira turistički promet, nije naišla na podršku gradskih struktura. Lani se skoro i ugasila, no zahvaljujući vlasnicama agencije Via Mea uspjeli smo zajedničkim naporima održati projekt, pa je danas Jadran suorganizator te manifestacije i na to smo posebno ponosni. Međutim, ne možemo sve – i investirati i zapošljavati, i isplaćivati vjerovnike i organizirati manifestacije.


Sad progovarate kao oporba crikveničke vlasti, što formalno i jeste.


 – Progovaram kao građanin, kao gospodarstvenik, progovaram kao netko tko se bavi politikom. Jednom sam pročitao dobru definiciju politike kako je ja vidim, a ona kaže da je politika vrijedna ljudska aktivnost koja za cilj ima poboljšati svijet oko sebe, da život svih ljudi učini ljepšim i ugodnijim. Nažalost, politika se je velikom broju ljudi ogadila radi pojedinaca koji su svoje javne dužnosti i zadatak da rade u javnom interesu podredili svojim privatnim interesima.


U saborsku proceduru upućeni su prijedlozi novih Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma koji su naišli na brojne negativne reakcije, prvenstvno iz razloga reorganizacije Turističkih zajednica, a u proceduri se nalaze i izmjene Zakona o ugostiteljstvu.


 – Prije nekoliko godina u Crikvenici su spojene turističke zajednice Jadranova, Dramlja, Crikvenice i Selca u jedinstvenu Turističku zajednicu grada Crikvenice. Danas vidimo da je to promašen i propao projekt, jer Turistička zajednica ne ispunjava očekivanja, a Jadranovo, Dramalj i Selce ostali su bez jedne značajne institucije na koju se lokalna zajednica mogla osloniti. U tim mjestima ostali su turistički uredi, ali njih ne vode donositelji odluka nego izvršitelji. Javna je tajna da danas Turističke zajednice funkcioniraju kao produžena ruka i bankomat lokalne politike i tu treba smoći unutarnje snage i odmaknuti Turističke zajednice od previše utjecaja politike.



Rođeni ste Crikveničan, cijeli život živite u Crikvenici, a sada vodite i najveću tvrtku u Crikvenici. Koje su dobre, a koje loše strane toga? – Stara izreka kaže – družba je družba, a služba je služba. Vjerojatno u načinu na koji vodim Jadran ima elemenata lokalpatriotizma, ali doista vjerujem da je dobro okruženje temelj uspješnog poslovanja. Svakako su dobre strane to što poznajem doista mnogo ljudi u Crikvenici, poznajem i običaje i tradiciju, nema kulturoloških ili socioloških nepoznanica. Loše strane su ili, da ih nazovemo teže strane, kad morate nekoga odbiti ili reći ne, ali uvijek to pokušavam argumentirano obrazložiti, pa uglavnom svi shvate da su njihova očekivanja prevelika ili nerealna. Svakako je najteže kada se moraju donositi teške odluke koje izravno utječu na život ljudi, prvenstveno tu mislim na zaposlenike, poput raskida ugovora o radu ili izdavanja opomene, ali i tu opet pokušavam što bolje argumentirati zašto je do nečega došlo i uvijek se ostavlja prostor za poboljšanja.


Utjecaj politike


Na što konkretno mislite kada kažete da je previše utjecaja politike?


– Meni je nepojmljivo da gradonačelnik zabrani zapošljavanje nekog u Turističkoj zajednici samo zato jer je član neke druge političke opcije, a još mi je nepojmljivije da direktor takve naredbe posluša, iako Turističkom zajednicom formalno upravlja vijeće koje je kolektivno tijelo odlučivanja.


A u Jadranu se ne zapošljavaju samo članovi SDP-a?


 – Znam da je to priča koju plasira politička opcija koja na taj način mentalno funkcionira kako bi opravdala vlastite postupke, ali ima nekoliko činjenica koje te priče demantiraju, samo što je nekima problem to shvatiti.


Demantirajte.


 – Jadran zapošljava oko 450 ljudi, a SDP, koliko ja znam, a znam, ima tri puta manje članova. To što sam ja trenutačni predsjednik SDP-a nema nikakve veze s tim što sam i predsjednik Uprave Jadrana, niti to utječe na način na koji poslovno funkcioniram. Ponavljam, mi se financiramo na tržištu, tu nema prostora egzibicijama i politikantstvu. Dobar kuhar je dobar kuhar, a to što on radi u slobodno vrijeme i kako gleda na svijet oko sebe je isključivo njegova osobna stvar. Dovoljno je da ljudi pogledaju tko sve radi u Jadranu, pa će biti sve jasno, političko opredjeljenje ili neopredjeljenje u obavljanju posla je potpuno nebitna stvar.


Vi ste ipak i političar.


– Jadran je godinama uništavala jedna politika, na kraju ga je druga politika i struka spasila i koliko god to nekom bilo krivo, struka ga je nastavila voditi. Iskustvo u politici dobro dođe, ali na kraju balade financijski rezultat je ono što se gleda i ocjenjuje.


Često ističete da vodite društveno odgovorno poslovanje.


 – Suradnja s lokalnom zajednicom od iznimnog je značaja i od izlaska iz stečaja posebnu pozornost posvećujemo razvoju partnerskog odnosa s brojnim udrugama i klubovima, ali i lokalnim proizvođačima poput pržionice kave »Milman« i vinarije »Pavlomir«, čiji se proizvodi nalaze u svim našim hotelima. Radi se o kvalitetnim proizvodima koji su konkurentni, kako kvalitetom, tako i cijenama i svaki lokalni obrt ili poduzetnik može naći svoje mjesto i u Jadranu ukoliko ispuni navedene uvjete. Kad bi postojao proizvođač keramičkih pločica, sokova ili bilo čega drugog, budite sigurni da bi našao svoje mjesto u Jadranu. Sponzori smo ili pokrovitelji gotovo svake veće manifestacije koja se organizira, radilo sxe o organizaciji Turističke zajednice ili neke udruge, ali opet sve u skladu s mogućnostima. Prioritet je stabilno poslovanje i niti jedan potez stabilnost ne smije ugroziti.