Obilježavanje Dana Sv. Jelene

Damir Gašparović u Dramlju: ‘Migracija je uvijek bilo’

Franjo Deranja

Foto Franjo Deranja

Foto Franjo Deranja



DRAMALJ – U dramaljskom Hrvatskom narodnom domu i u organizaciji Katedre Čakavskog sabora „Kotor“ Crikvenica mr.sc. Damir Gašparović, u petak navečer, govorio je o matičnim knjigama rođenih i krštenih Župe Belgrad, i to u razdoblju od 1735. do 1790. godine.


Ovaj susret s mještanima Dramlja organiziran je u povodu Dana sv. Jelene, zaštitnice Dramlja i Dramaljaca, čije se mjesto nekada i zvalo Sveta Jelena. Blagdan mjesta Dramalj, Dan sv. Jelene, je u srijedu, 22. svibnja.


Gašparović se već godinama sustavno bavi fundamentalnim istraživanjem nastanka i porijekla imena i prezimena, rodoslovnih izvora, toponima i antroponima kao dijela antropomastike i onomastike. U tome se koristi uvidom u matične i crkvene knjige i ostalim pisanim izvorima na području Vinodola i Crikvenice. Obuhvatio je Bribir, Grižane-Belgrad, Tribalj, Drivenik i područje današnje Crikvenice.




– Migracija je bilo od pradavnih vremena, – istaknuo je mr.sc. Damir Gašparović, i to na lokalnim razinama, kao i u globalnim razmjerima.


Kada je riječ o lokalnim razinama onda su uočljivije migracije i dinamičke veze i kretanja ljudi od unutrašnjosti prema obali i obratno, nego po vezi i relacijama unutrašnjost-unutrašnjost.


Zanimljiv je i smještaj nekadašnjih naselja, primjerice smještaj općina čiji su predstavnici bili 1288. godine potpisnici Vinodolskog zakona: od devet mjesta čak sedam ih je bilo smješteno na stanovitoj udaljenosti od obale, svi osim Novog Vinodolskog i Bakra. Razlog tome bila je veća sigurnost ali i blizina obradivih površina u neposrednoj blizini. Orijentacija na more – bilo radi plovidbe ili ribarstva – očito je uslijedila tek kasnije.


To je bilo više vezano uz načine života i privređivanja uz predšasnike Hrvata, jer su Rimljani imali proizvodnju uporabne keramike u ušću vinodolske rječice Dubračine (ranije Vinodolčice) do prvog ili drugog stoljeća nove ere upravo na području koje će kasnije nastaniti Crikveničani, koji će se spustiti iz naselja Kotor.



Bribir je kasnije, u to doba ranog srednjeg vijeka, imao svoju luku u Selcu, Grižane u Crikvenici, Belgrad u Dramlju (Sveta Jelena), Drivenik u Jadranovu (Sv. Jakov), Hreljin u Bakarcu i Bakru…


Nekada su naselja u unutrašnjosti imala značajni broj stalnih, domicilnih stanovnika, i to po svakoj obitelji, a natalitet je bio stabilan i stalan.


Impresivan je podatak da se u pravilu novorođeno dijete trebalo krstiti istoga dana kada je i došlo na svijet, najkasnije idućeg dana, a da su ga Svetojelenci morali nosili na krštenje s kilometrima hoda, skroz u Belgrad (danas Grižane, odnosno Grižane-Belgrad)!


Damir Gašparović popratio je svoje izlaganje kvalitetnim grafičkim prikazima.