Drugo izdanje

Crikvenički festival Na Palade: Glazbeni povratak u sedamdesete – više nego dobra ideja

Slavica Mrkić Modrić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Uz vrhunske interprete i prateći band, te izvrsne voditelje - prelijepu Belmu Džomba i vanserijskog poliglotu Marija Lipovšeka Battifiacu, nije se drugo moglo ni očekivati



Već nakon pozdravnog govora Marijane Biondić, direktorice Turističke zajednice Grada Crikvenice, organizatora drugog Festivala “Na Palade” čiji su pokrovitelji Grad Crikvenica i EKO Murvica d.o.o. vidjelo se kako će ova glazbena večer koja nosi podnaslov “Kanat i štorije 70-ih” biti upravo ono što su organizatori i poželjeli – raspjevana, rasplesana, puna smijeha i dobro posjećena.


Prepuno festivalsko gledalište i sve terase na Trgu Stjepana Radića, pa gledateljstvo “s mora”, lagani vjetrić i puno dobre glazbe, osnovne su značajke crikveničke “retro večeri”. Ideja da se ovogodišnji festival vrati u 70-te godine prošlog stoljeća, ako je suditi po reakciji publike, bila je više nego dobra.


Uz vrhunske interprete i prateći band, te izvrsne voditelje – prelijepu Belmu Džomba i vanserijskog poliglotu Marija Lipovšeka Battifiacu, nije se drugo moglo ni očekivati.


Foto Vedran Karuza


Foto Vedran Karuza





Festival, nastao lani u sklopu programa obilježavanja 130. obljetnice turizma u Crikvenici otvorila je Veronika u pratnji Xfinity banda pjesmom “Sunny” koju je 1976. na tržište plasirao Boney M. A onda se vremeplov zahuktao i u te sedamdesete Crikvenicu i njezine brojne goste vratio pjesmama kao što su “Waterloo” (ABBA, 1974.), “You’re the first, the last, my everything” (Barry White, 1974.), “L’appuntamento” (Ornella Vanoni, 1971.), “Lean on me” (Bill Withers (1972.), “Il tuo mondo” (Claudio Villa) i mnoge druge uspješnice iz tog perioda.


Uz strane glazbene brojeve publika je mogla čuti i one domaće, primjerice “Ostala si uvijek ista” (Mišo Kovač, 1975.), “Nebuloza” (Toni Kljaković, 1975.), “Ostavljam te samu” (Oliver Dragojević, 1979.), “Predaj se srce” (Indexi, 1973.), “Kupil san ti prstenac” (Mirko Cetinski, 1972.) i slične.



Ovaj bogati repertoar iz sedamdesetih otpjevali su, dakako uz svesrdnu pomoć publike, Veronika, Fran i Xfiniti band, Damir Kedžo, Saša Lozar, Joso Butorac, Mario Battifiaca, Duško Jeličić Dule, Martina Majerle, Melanija Purić, Katja Budimčić i Neven Barac.


Sve u svemu lijepa i nostalgična crikvenička večer ili uspješno realiziran drugi Festival “Na palade” čiji umjetnički ravnatelj i realizator Robert Grubišić, glazbeni producent, aranžer, klavijaturist, glazbenik i autor mnogih glazbenih uspješnica, može itekako biti zadovoljan jer gdje ćeš većeg uspijeha nego kad ideja nađe put do naroda, a ovaj je crikvenički festival punom snagom zaživio i u samo dvije godine trajanja stekao svoju publiku.


Iz 70-ih “izvještavao” Neven Barac


Crikvenički festival imao je i svog izvjestitelja. Uživo iz 70-ih javljao se Neven Barac koji je publici pročitao nekoliko kratkih izvadaka iz poezije ili proze na temu 70-ih u Crikvenici, čiji su autori Mladen Barac, Slavica Car Frišova i Đurđica Ivančić Dusper i sam Neven Barac. Prenosimo jedan tekst “kolege iz 70-ih” naslovljen s “Zimmer Fraj”.


– Iz crikveničke prošlosti ostala je jedna pričica o našem govoru,koja keže kako je u neku kuću na Petaku, koja je bila pripremljena za iznajmljivanje turistima, došao gost kojega su jedva dočekali i lijepo primili. Popio je po običaju jednu čašicu domaće rakije i poslužio se suhim smokvama. Trebalo ga je zatim uputiti u to što mu kuća pruže od domaćega komfora. I gazdarica počne nabrajati:



Šjor,imet ćete poli nas se ča van rabi. Gore na podu van je kamara, tamo je postelja z novun šustun i štramcen. Lancuni su čisti, čera poluštrani, a zo ten kušin s noven peren. Va pikabituj, ako van bude rabilo, ćete pelej ćete krpatur. Tikon postelje je komodin, a spod postelje vrčina. Na vaštišu j lagaman i šugaman, a na poneštre koltrina da vas z vani ki ne vidi kad se sučujete ili curate. Portun je vavik oprt.


Gost je skolobečil oči, počešal se rukun zada uha i pun obzira prošapćal: – Ali ja vas ništa ne razumijen. (autorica Đurđica Ivančić Dusper)


Rasplesani festival


Povratku u sedamdesete dobrano su pomogli i polaznici plesne škole Elia Bašana koji su proplesali kroz cijelu večer. “Pripomogli” su im i klinci čiji se roditelji tih 70-ih nisu još rodili ali svejedno znaju sve pjesme koje su izvođene. Plesala su i svjetla, a cupkala publika. Uglavnom – sve se gibalo.