Ervin Petrović s dva od ukupno tri učenika smjera drvne struke – Alenom Bogdanovićem i Marinom Obajdinom / Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Osim stipendije Obrtničke komore PGŽ-a (1.500 kuna) te naknade za rad na praksi (1.500 kuna), učenici smjera drvne struke mogu računati i na stipendije pojedinih tvrtki, no unatoč tome – interesa nema
DELNICE Smjer drvne struke u Srednjoj školi Delnice u vrlo je teškom stanju i ne dođe li do korjenitih promjena, realna je mogućnost gašenja ovog strukovnog usmjerenja, govore nam djelatnici SŠ Delnice – Lidija Jakovac Smokvina, nastavnica strukovnih predmeta, Ervin Petrović, nastavnik praktične nastave za zanimanje stolar i Mladen Gecan, dipl. ing. strojarstva koji radi u nastavi i praktičnoj nastavi strojarske struke.
O kakvom je problemu riječ vrlo zorno svjedoče brojke. Konkretno, trenutačno su u tri razreda stolarske struke – tri učenika! I to sva trojica u drugom razredu! Dakle, u prvi razred nitko ove školske godine nije upisan, a nema niti jednog maturanta. Ovo troje iz drugog razreda sljedeće će godine školovanje privesti kraju, a ako naredne godine opet ne bude niti jednog upisanog u prvi razred, smjer se automatski gasi, napominje Lidija Jakovac Smokvina. Koliko bi to bilo tužno i ružno za regiju u kojoj su šumarstvo i drvoprerađivaštvo vjekovna tradicija, nije potrebno objašnjavati, a koliko u cijeloj priči ima tipičnih hrvatskih (goranskih) nelogičnosti, pojašnjava nam Ervin Petrović:
Stipendije
– Za svakog srednjoškolca koji upiše ovaj smjer Obrtnička komora PGŽ-a osigurava stipendiju od 1.500 kuna. Tu je i naknada za rad na praksi od oko 1.500 kuna. To znači da bi svatko od onih koji se upišu imao mjesečno oko 3.000 kuna. Uz to za stipendiranje su spremne i pojedine tvrtke, primjerice Calligaris i Ravna iz Ravne Gore – pa bi ta svota mogla biti i veća. Dakle, moguće je da bi svaki učenik stolarskog smjera mjesečno dobivao oko 4.500 kuna! No,unatoč tome, interesa nema i to je meni neshvatljivo i neprihvatljivo. Praktično se u drvnom usmjerenju dijete može školovati gotovo besplatno, ali to, izgleda, nikoga ne zanima! Znam da su plaće u drvoprerađivačkom sektoru slabe i da bi morale biti veće, ali škola je škola i kad je imaš uz ovako dobre uvjete, onda možeš s njom tražiti posao i u inozemstvu, govori Petrović.
Lidija Jakovac Smokvina, Mladen Gecan i Ervin Petro / Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Dodatna opasnost opstanku stolara u SŠ Delnice svakako je i činjenica da se u zgradi stare šumarske škole, u kojoj je trenutačno radionica za učenike drvnog smjera, planira napraviti muzej pa Grad Delnice traži da se SŠ Delnice iseli iz tog prostora.
– Tražimo novi prostor, ali se to pretvara u iznimno težak zadatak. Budemo li se u travnju sljedeće godine morali iseliti, a ne pronađemo li prostor za radionicu, nećemo imati osnovne uvjete za postojanje ovog smjera. Rješenje bi bilo – i nije da ga prvi put predlažemo – da se pokraj matične zgrade naše škole, izgradi manja montažna radionica u kojoj bismo mjesto našli mi stolari te učenici strojarskog smjera. To bi se dalo napraviti u suradnji s lokalnim samoupravama ovog kraja, obrtnicima i vlasnicima tvrtki, govori Petrović, a Mladen Gecan upozorava na teško stanje i u strojarskom smjeru.
Dio radova delničkih stolara izrađen tijekom praktične nastave / Snimio Marinko KRMPOTIĆ
Začarani krug
– Mi smo ove školske godine upisali samo četiri učenika, i to je puno manje no ranijih godina. Smatram da je srž problema u tome što su plaće u privredi slabe i niske pa je i zanimanje mladih za školovanje u ovim smjerovima slabo. Problem postoji i u »obrnutom smjeru«: drvoprerađivačke tvrtke ili poduzeća koja trebaju metalce, poput Palfingera, traže radnu snagu, ali je nema jer ljudi odlaze tamo gdje su bolje plaće. Dakle, nalazimo se u u začaranom krugu koji se svojim negativnostima itekako odražava i na nas, zaključio je Gecan.
