I proizvođači alkohola za vlastite potrebe moraju prijaviti proizvodnju

Udar na “žganje”: Goranski kotlovi sele u ilegalu

Marinko Krmpotić



Da bi podatak o korištenju 20 litara čistog alkohola bio jasniji kažimo kako u litru rakije obično ide oko 30 posto alkohola što znači da bi, čvrsto se držeći te odredbe, domaćinstva mogla godišnje za svoje potrebe proizvesti oko 60 litara rakije. Ukoliko pak rade nešto jaču rakiju, primjerice onu od 40 posto alkohola, onda je i ukupna količina još i manja i kreće se oko 50 litara »žganja«. Naravno, moguće je proizvoditi i više, ali u tom bi slučaju trebalo platiti trošarinu od 53 kune po litri čistog alkohola za daljnju proizvodnju. Dodaju li se tome i troškovi plaćanja trošarine za kotlove (kotao zapremine 40 litara plaća se godišnje 100 kuna, a oni iznad 100 litara godišnje su vrijedni 200 kuna) onda je jasno da će ove jeseni pečenje rakije biti obilježeno i – računanjem.



Branje plodova gorja i njihovo pretvaranje u hranu (džemovi, pekmezi, namazi) ili piće (sokovi, sirupi, likeri, rakija…) u ovim je dijelovima Gorskog kotara ponajprije tradicija i zadovoljstvo pa mnogi smatraju da je spomenutim odredbama određena granica od maksimalno 20 litara čistog alkohola na godinu po domaćinstvu prestroga te da će, bude li se strogo primjenjivala, dovesti do toga da će niz malih seoskih domaćinstava po Gorskom kotaru odustajati od tih poslova te time doprinijeti zanemarivanju okoliša i zapuštanju voćnjaka za čije održavanje ionako sve više nedostaje ljudi. 


Za prijatelje i rodbinu




Među onima koji ove odredbe smatra prestrogim je i Vid Arbanas, ugledni proizvođač alkoholnih pića iz Lokava kojeg, budući da ima registrirano poduzeće »Kotač«, ovi zakonski okviri ne ograničavaju, ali bi, smatra, općenito mogli nanijeti više štete no koristi:


 – Koliko ja znam ta odredba postoji već dugo, a zašto se sada baš na njoj inzistira teško je reći. Možda zato što država naplatom eventualnih kazni i kroz ostala davanja želi puniti proračun. Bojim se da će mnogi koji su kod kuće pekli rakiju sada odustajati jer će im biti strana sva ta silna papirologija vezana uz prijave, bojat će se i najavljenih inspekcija jer neće razumjeti o čemu se radi i kako to da ne mogu peći rakiju od svojih šljiva iz svog voćnjaka, a nejasno će im biti i to zašto, bez dodatnog plaćanja, mogu ispeći samo 50 do 60 litara malo jače rakije. Iako se ta brojka od šezdesetak litara rakije godišnje mnogima čini zadovoljavajućom za jedno domaćinstvo, treba reći da to baš i nije tako. Naime, znatan dio te rakije uvijek se podijeli prijateljima i rodbini, a ono što ostane je za kućnu uporabu. Ne vjerujem da netko može ozbiljnije zaraditi, a ako tko što i proda ne bi im trebalo zamjeriti jer time bar za malo pojačavaju svoja skromna mirovinska primanja. Strah me je da bi posljedica provedbe ovih zakona mogla biti zapuštanje voćnjaka pa ćemo od svega imati više štete no koristi, smatra Arbanas. 


Domaća rakija najviše se na goranskom području proizvodi u brojnim seoskim domaćinstvima Brod Moravica. Ugodna klima ovog u Gorskom kotaru najpitomijeg područja krivac je za bezbrojne voćnjake iz kojih tradicionalno svake jeseni mirišu šljivovica, kruškovača, komovača (rakija od više vrsta voća). 


   Posao za inspektore


Načelnik Općine Brod Moravice Dragutin Crnković upoznat je sa spomenutim odredbama i pohvaljuje Carinarnicu Rijeka koja putem medija nastoji ljude upozoriti na poštivanje zakonskih odredbi. 


– Koliko je meni poznato kategorija malih proizvođača alkoholnih pića određena je Zakonom o trošarinama koji je na snazi još od 1. siječnja 2010. godine, a upozorenja riječke Carinarnice vrlo su korisna i zbog toga što će stanje nakon ulaska Hrvatske u EU biti još ozbiljnije i moramo se početi pridržavati odredbi važećih zakona. Mislim da ovim odredbama neće biti pogođeni oni koji rade manje količine alkohola za svoje potrebe, već samo oni, a ima ih, koji rade na crno i znaju proizvesti i po 1.000 litara rakije godišnje. Ne slažem se s radom na crno, ali njega će biti sve dok se ne počnu plaćati kazne koje će za one koji se ne prijave u registar obveznika trošarine i ne plate određenu im naknadu poprilično velike i kreću se od dvije do deset tisuća kuna, upozorava Crnković. 


Njegove riječi, kao i upute koje su pojačanim medijskim istupima javnosti upućene iz Carinarnice Rijeka najavljuju da bi predstojeće jeseni na goranskom i sličnim područjima dobro »uroditi« mogli – inspektori! Hoće li tako biti postat će jasno već za mjesec dana. Ono što se već sada zna je da su šljive, jabuke i kruške dobro rodile, a koliko će od tog uroda biti rakije…