LOKVE, SEVERIN NA KUPI Po broju stanovnika i broju onih koji su je napustili u posljednjih 150 godina, Hrvatska sigurno spada u red najiseljeničkijih zemalja. Zato i nije ništa čudno sresti u Hrvatskoj nekoga tko je došao malo istražiti svoje korijene, a ti su susreti u pravilu uvijek lijepi i dojmljivi. Bio je takav i naš susret s potomcima Gorana koji su prije više od 120 godina napustili Lokve, odnosno Severin na Kupi. Konkretno, riječ je o nasljednicima obitelj Štimac i Jakovac iz Lokava, odnosno Lisac i Slivac iz Severina na Kupi.

Sve je prekrasno

Svoje lokvarske korijene vrlo detaljno odlučili su istražiti Leonard Štimac i Bekky Štimac (čita se Stimek), bratić i sestrična čiji su očevi bili braća i čiji je djed (Phillip Stimac) krajem 19. stoljeća napustio Lokve, a njihova baka Paulina Jakovac u smjeru Amerike otišla je 1905. godine kad je imala samo 16 godina. Nisu otišli zajedno i gotovo se i nisu poznavali, ali budući da su došli na isto područje u SAD-u (Michigan), uskoro su se upoznali i zaljubili te osnovali obitelj koje su dio bili i Leonardovi i Bekkini roditelji.

Leonardov je otac iz Michigana otišao u Kaliforniju, a Leonard danas živi u Idahu, dok je Bekky iz Michigana otišla i završila u Briminghamu, gradiću nedaleko od Alabame. Prokrstarivši SAD, odlučili su »skoknuti« i do Europe pri čemu je, kaže nam Leonard, glavni cilj bio istražiti svoje podrijetlo.

– Budući da mi je majka rođena u Italiji, a djed u Hrvatskoj, odlučio sam napokon krenuti u Europu i vidjeti odakle to potječem, tim više što moj tata nikad nije bio ovdje, a djed je s puno ljubavi pričao o starom kraju. Uz to, prošle godine tu je u Lokvama bila moja sestra i dvoje rođaka i oni su nam rekli puno lijepih stvari pa sam odlučio biti vrlo detaljan te punih šest mjeseci provesti u Europi, od čega tri mjeseca u Lokvama. Nakon dva mjeseca u Lokvama, oduševljen sam.

Prekrasno je, Gorski kotar i Lokve su fantastični, a posjetili smo i Istru (Oprtalj) i Zagreb i svugdje smo naišli na prekrasne pejzaže. Čak je i Zagreb, iako je grad, tako lijep. Ljudi su komunikativniji, vrlo srdačni i prijateljski nastrojeni i stalno imam dojam da se ovdje živi ljepše, mirnije i da ljudi više uživaju – rekao je Leonard, a njegove stavove dijeli i njegova sestrična Bekky.

Dirljiv posjet crkvi

– Uz zaista prekrasnu prirodu i božanstvene krajolike, posebno mi se sviđa način života ljudi koji je puno mirniji od našega. Uživam ovdje i jako bih voljela okušati se u planinarenju, voziti kajak i kanu. Hrana je tako dobra da slobodno mogu reći da nikad nisam tako dobro jela kao ovdje, pogotovo jer nas naši brojni rođaci jako lijepo ugošćuju, sretni su što smo došli i zaista je sve tako prekrasno da bih voljela živjeti ovdje i sigurna sam da bih i mogla, bar neko vrijeme, točnije sve do zime koju ne volim, a svi mi kažu da su ovdje jako snažne zime. Sve što sam vidjela je divno, a radosna sam jer nas još puno toga lijepog čeka – idemo na Plitvice, Trogir, Split, Hvar i Dubrovnik pa onda Prag. Putovala sam ja i prije, obišla Španjolsku, Italiju, Austriju, Njemačku i Švicarsku, ali nikad nisam bila u Hrvatskoj i tek sad vidim da sam pogriješila.

Ovo je divna zemlja, a poseban ton svemu daje činjenica da su odavde naši djedovi krenuli u Ameriku i to me je zaista duboko dirnulo, pogotovo trenuci kad smo posjetili crkvu u koju znamo da su išli, odnosno kad smo na groblju vdjeli grobove s prezimenima koje i mi nosimo. To me je dodatno i vrlo snažno povezalo s ovim krajem, zavičajem naših djedova – kaže Bekky.

Fantastična hrana

Slične dojmove imaju Robin i Anna Slivac (čita se Slivek), majka i kći čiji su djed, odnosno pradjed Anton Slivac te baka i prabaka Dorothy Lesac, 1898. godine iz Severina na Kupi otišli također u Michigan i zaposlili se, poput mnogih drugih Hrvata, u rudnicima. Robin Slivac kaže nam kako su njeni roditelji prije deset godina posjetili Hrvatsku i stalno je nagovarali da i ona to učini: – Naravno, i meni i mojoj kćeri ta je ideja bila privlačna pa smo napokon odlučili poslušati ih i doći u Hrvatsku, u stari kraj. Jako nam je drago da smo to učinile.

Vidjele smo gdje je sve počelo, vidjeli smo prezimena naše obitelji na grobovima i tada sam zaplakala jer sam shvatila koliko im je moralo biti teško kad su napustili ovako lijepu zemlju, a znam koliko su teško radili u rudnicima da bi održali obitelj i školovali naše roditelje – kaže Robin, a njena kći Anna za Hrvatsku kaže da je prekrasna zemlja divnih ljudi i fantastične hrane:

– Uživam u ovom u odnosu na SAD usporenijem načinu života, to je jedna za mene sasvim drugačija perspektiva koja mi se jako sviđa i zaista uživam. Uz to, već i iz ovog što smo do sada vidjeli jasno mi je da da se, za naše američke pojmove, jednom malom prostoru nudi tako puno zemljopisnih, povijesnih i kulturnih različitosti da smo svaki dan oduševljeni jer upoznajemo nešto novo i bitno drugačije – rekla je Anna Slivac, istaknuvši kako vjeruje da će doći opet.