Nekoć živo mjesto polako kopni

Skradu se crno piše: Danas se gasi pumpa, a sutra tko zna što?

Slavica Mrkić Modrić

Inina pumpa koja je tu bila više od pola stoljeća, zadnje je automobile gorivom opskrbila 28. rujna, a sve kasnije bilo je »pospremi, počisti, isprazni i nestani, kao da tu nikad nisi ni bio«. U nestanak su je toga dana ispraćali mnogi Skrađani, komentirajući njezinu, a i svoju slavnu prošlost, i ne baš svijetlu budućnost

SKRAD » Kao što je bilo i najavljivano, Skrađani su 30. rujna ostali bez benzinske crpke. Točnije, to im se dogodilo već dva dana prije jer je Inina pumpa zadnje automobile gorivom opskrbila 28. rujna, a sve kasnije bilo je »pospremi, počisti, isprazni i nestani, kao da tu nikad nisi ni bio«. A bila je, bila pumpa i to više od pedeset godina. U nestanak su je toga dana ispraćali mnogi stanovnici Skrada komentirajući njezinu, a i svoju slavnu prošlost kao i budućnost, te ono što im ona donosi.     – Ništa dobro nam se ne piše. Danas pumpa, sutra možda pošta ili banka, tko to zna, kazala je Ivana Briški Đorđević, direktorica Turističkog ureda Općine Skrad.

 


 Nije lako


Boji se da će na tom parkirnom placu na kojem nekad nije mogla ni igla stati, ostati samo ona i njezin ured. Prisjećajući se vremena prije prolaska autoceste, vremena u kojem je ondašnji restoran »Tranzit« bio obavezno zaustavljalište svih koji su putovali u unutrašnjost zemlje ili se vraćali iz nje, Ivana Briški Đorđević tužno odmahuje glavom uz komentar »ah, nekad bilo, sad se spominjalo«. Nije baš sigurna ni hoće li turistički ured ostati u Skradu jer i na tom se području spremaju neke promjene.



Osnovna škola Skrad je početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, odnosno u vrijeme kad je Skrad doživljavao procvat, kad su u njemu kuće gradili stanovnici okolnih sela i kad je dobio današnje konture, imala 350 učenika. Tad je i pogon HEP-a u Skradu imao 150 zaposlenih, a danas ih ima tek 40. Slična je statistika i ostalih gospodarskih subjekata na tom području. Danas Skrad ima 52 osnovnoškolaca, tri u PŠ Kupjak i 49 u »centrali«. Skrađanska je »osnovka« prva u Gorskom kotaru imala e-dnevnike, u svakom razredu postoji projektor, i tehnološki je jedna od najopremljenijih škola u Hrvatskoj. Što se tiče broja učenika, trenutno se ne mora brinuti da će biti zatvorena jer još uvijek zadovoljava postavljene »limite«.   – Vrtimo se oko brojke 50. Druge godine prvi razred upisat će 12 učenika, a 6 završiti osmi, pa smo opet »u gabaritima«. Tako bi, po sadašnjim procjenama trebalo biti narednih pet godina, no teško je voditi statistiku jer broj rođene djece ne znači baš puno. Naime, tko nam može garantirati da će ta ista djeca upisati školu u Skradu, da im roditelji u potrazi za poslom neće odseliti u neko drugo mjesto ili državu. Šumarija i HEP otpuštaju, a ne primaju radnike. Problem je da ljudi moraju na posao izvan Skrada, ma izvan cijelog Gorskog kotara. Potom oko 60 posto srednjoškolaca upiše fakultet u Rijeci ili Zagrebu, a po završetku rijetki se vrate kući. Ne zato što to oni ne bi htjeli, već zato što za one s visokom stručnom spremom nema u Skradu posla. Dok se ne samo o Skradu, već i o ostatku Gorskog kotara »u vrhu« ne počne razmišljati na drugačiji način, nema sreće ni perspektive, kaže Vjekoslav Pintar, ravnatelj jedne od najljepših i najnaprednijih škola ne samo Gorskog kotara, već i puno šire.




Na upit kud će Skrađani sad po benzin, a imaju dvije opcije – petnaestak kilometara udaljene Delnice ili osam kilometara udaljenu Ravnu Goru, Briški Đorđević kaže kako će većina ipak izabrati Delnice jer kad si već u trošku, onda ćeš birati ciljani trošak pa ćeš u Delnicama obaviti i neke druge stvari, a ne samo natočiti benzin. Spominje Ivana i Brodmoravičane za koje kaže da su u još većem problemu nego li Skrađani jer njima je upravo pumpa u Skradu bila najbliža.


 


 Vedrija nota


U Bistrou »Viktoria«, nasljedniku slavnog »Tranzita« tek nekolicina gostiju. Ne tranzitnih kao nekad, nego mještana. Davor Štimac, Tania Mulc i Matea Ćorluka, prijateljica im iz Slavonskog Broda ili troje mladih Skrađana »zabilježili su« odlazak još jednog poslovnog subjekta iz Skrada, ali da ih je to baš jako zabrinulo i nije. Davoru i Taniji u Skradu ništa ne nedostaje i ne bi ga mijenjali ni za jedno mjesto na ovom svijetu.


  – Nije da nam je ni bolje, ni gore nego li ostatku mladosti u Hrvatskoj. Ni na što se ne bih požalio. Imamo Udrugu mladih »Initium« putem koje organiziramo zabave, druženja, natjecanja, a imamo i mnoštvo sportskih klubova – nogometni, dva kuglačka, Klub za skijaško trčanje, Planinarsko društvo… Srednja škola nam je u Delnicama, dakle nije preko svijeta, a što se tiče posla, iskreno ću vam reći da tko ga traži, taj ga i nađe. Primjerice, ja radim kao vatrogasac u Ininom postrojenju u Urinju, i nije mi problem putovati svaki dan tih pedesetak kilometara. Ne namjeravam seliti iz Skrada jer mislim da je Skrad baš OK mjesto za život, kazao je Davor, a s njim se složila i Tania dodajući kako bi bilo ljepše da im nisu zatvorili benzinsku crpku, ali bitnije od svega je što imaju školu, ambulantu, poštu, banku, dječji vrtić i kafiće koji rade do dva.  

 Ključ u bravu


Ni Kazimir Bukovac i Milovan Ostojić ne smatraju da će zatvaranje crpke nešto strašno unazaditi kvalitetu života u Skradu. Kazimir kaže – sve što nije rentabilno treba ključ u bravu, mene samo zanima jesu li djelatnici zbrinuti. Jesu, odgovorismo mi i dodasmo kako će raditi na pumpi u Ravnoj Gori.   – U ovoj državi više ni Bog ne može ništa objasniti ni neke postupke pojasniti, ali ako nešto ne ide, ne donosi dobit nego proizvodi gubitak, onda je u redu stati tome na kraj. Da mi je žao zbog te pumpe, je, ali preživjeli smo mi i gore stvari, optimističan je Kazimir.

  A kakva je budućnost Skrada ako se iz istog razloga, razloga zvanog racionalizacija, počnu zatvarati i ostali uslužni objekti kao što su spomenute pošta i banka, ako stanovništvo počne iseljavati, pitali smo sve naše sugovornike, i dok su neki odgovarali s neće do toga doći, Ivana Briški Đorđević ovu je priču zaključila baš ovako – ukoliko se Skrađanima nastavi samo uzimati, a ne i davati, onda se budućnost Skrada, ali i svih ostalih manjih ili većih goranskih mjesta može sažeti u šest riječi – bili su, sad ih više nema.



Župa sv. Izidora Ratara kojoj osim Skrada pripadaju još i Kupjak i Šije, broji 1.320 župljana. Podaci koje nam je dao župnik Stjepan Porkulabić prije su zvono za uzbunu, nego ono koje najavljuje sretan trenutak. Vlč. Porkulabić iznosi tužnu istinu ne samo Skrada, već i ostatka Gorskog kotara, uvažavajući rijetke iznimke.   – Lani smo imali jedno vjenčanje, ove godine niti jedino. Ove godine krstio sam osmoro djece, a u ovih devet mjeseci već sam dvanaest mještana ispratio na vječni počinak. Lani njih 35, i što da vam više kažem. Sad i ovo zatvaranje benzinske pumpe! Sve to Skrad odvodi korak natrag. Ako Šumarija usred ljeta otpušta sjekače, što je to nego apsurd. Moj susjed, mladi dečko, otišao je trbuhom za kruhom samo na nekoliko mjeseci u Njemačku, ali tih se nekoliko mjeseci produžilo i tko zna hoće li se ikad više vratiti. Nisu ovo humana vremena. Pumpu ukidaju, a što će biti kad dođe zima, kad zalede ceste, kad padne snijeg, hoće li i onda biti lako u Delnice po benzin ili plin, pita se župnik.