Legendarni DJ Robert Čop Gale o zlatnim godinama "Amadeusa"

Samo večeras – povratak u lokvarsko svetište rocka

Marinko Krmpotić

Večerašnjim povratkom u zlatne 90-te u Domu kulture, Lokvarci će obilježiti 35. rođendan čuvenog disco kluba koji je desetljećima za mlade Gorskog kotara, ali i Rijeke, Primorja i Slovenije, bio omiljeno odredište vikend izlazaka, a njegov zaštitni znak, koji mu je i »nametnuo« zvuk rocka, bio je DJ Robert Čop 



LOKVE » Danas će u Domu kulture Lokve od 20 sati vladati glazba sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, a sve to kao svojevrsni rođendanski dar najčuvenijem goranskom disco klubu tog doba, lokvarskom »Amadeusu«. 


   Naime, sadašnje čelništvo Općine Lokve uz pomoć Udruge mladih »Polnočnjak« i TZO Lokve došlo je na ideju o obilježavanju lijepih 35 rođendanskih svjećica od postojanja disco kluba koji je desetljećima za mlade Gorskog kotara, ali i brojne goste iz Rijeke, Hrvatskog primorja i susjedne Slovenije, bio omiljeno odredište vikend izlazaka, mjesto gdje se moglo uživati u dobroj glazbi, opustiti se, možda i upoznati ljubav svog života! 



»Stonesi su mi i danas najdraži bend. Neko sam vrijeme uživao i u simfo rocku, a zaljubio sam se u rock po ne znam koji put kad je krenuo novi val koji je pogotovo u Hrvatskoj i Sloveniji bio iznimno kvalitetan pa smo puštali Film, Haustor, Prljavo kazalište, Azru, Pankrte, a gostovali su kod nas Marko Brecelj i Buldožeri, Josipa Lisac, grupa Fit… Glazbu ne dijelim po žanrovima, već po tome što je dobro i što nije dobro. Zato smo znali puštati i Louisa Armstronga, i Leb i sol, i Rolling Stonese, i Pankrte, i U2, i Clash, i Stranglerse. Ako je nešto dobro, dobro je i publika je to znala prepoznati. Bar tada. Za ove mlade danas nisam baš siguran«, govori Čop.





   Iako su glazbu u »Amadeusu« puštali mnogi, za većinu posjetitelja zaštitni je znak bio Robert Čop Gale, rockerski nastrojeni DJ zahvaljujući kojem je ponajviše »Amadeus« postao poznat kao mjesto gdje se prije svega pušta kvalitetna rock glazba pa je »Amadeus«, mada mu je u imenu stajao naziv disco, u svojoj srži u doba ekspanzije disco zvuka u stvari bio pravo malo rock svetište u kojem se slušala ne samo glazba s ploča i kaseta (CD-a u početku nije bilo), već su i gostovali mnogi značajni izvođači i grupe tadašnje vrlo jake YU rock scene. Upravo stoga u njegovom smo se društvu prisjetili tih lijepih dana ne tako davne prošlosti… 


  »Relax«, »Kermit«…


»U rock sam se zaljubio još kao osnovac, a budući da sam u srednju školu krenuo u Zagreb sredinom 70-ih, bio sam svjedokom rađanja novog vala, kretao se u tada omiljenim okupljalištima mladih kao što su bili Studentski centar, Big Ben ili Lapidarij. Istodobno, u Lokvama je u prostoru budućeg »Amadeusa« već postojala navika glazbenog druženja, od nastupa tadašnje grupe »Selekcija« pa do prvih oblika disco kluba »Relax« kojeg je vodio Aleks Komar, odnosno kluba »Kermit« kojeg su vodili Peko i Zubo. S tim starijim dečkima ja sam se intenzivno družio od 1978. i oni su mi, vidjevši koliko volim glazbu, sve češće dozvoljavali da ponekad puštam svoju glazbu pa sam ja ubrzo od desetak minuta došao do gotovo punih sat vremena svog programa, što mi je bila velika škola. Kad su disco preuzeli Buky, Marincel i Arbanas, prvi put u životu dobio sam novac za to što sam radio. Nakon njih disco su vodili Štih i Bujan i tek nakon njih na red smo došli ja, Bruno i Nikica Matajčić. 



»Amadeus« je s radom stao 2000., a Čop je u njemu radio pune 22 godine kao DJ. U početku su se ploče nabavljale iz Trsta i Njemačke, potom i iz sve šire produkcije domaćih diskografskih kuća, a zahvaljujući poznanstvu s brojnim domaćim rockerima, Čop je često znao nuditi i ekskluzive: »Primjerice, već 1988. kao jedan od rijetkih imao sam snimku velikog hita Prljavog kazališta »Mojoj majci« i »Amadeus« je neko vrijeme bio jedino mjesto gdje se ta pjesma mogla čuti zbog čega smo imali i poteškoća s tadašnjom milicijom, iako nikad nikoga nismo vrijeđali«, prisjeća se Čop.



   Radili smo redovno petkom i subotom, a ljeti se znalo raditi i srijedom. Svi koji su bili u »Amadeusu« znaju da je riječ o malom prostoru, ali mi smo znali prodati i po 450 ulaznica na koje treba dodati i 50-ak naših prijatelja, što znači da se u tih nekoliko prostorija moglo nagurati oko 500 ljudi! Istina, tada se plesati moglo samo – glavom! Naravno, veliku smo pažnju posvećivali tehnici pa smo već tada imali vrlo kvalitetne Technics gramofone, a na vrhuncu smo za light show imali 175 svjetlećih tijela! 


  Po svemu neobični


Razglas baš i nije bio dobar, ali je bio dovoljno jak da u toj uzavreloj atmosferi podigne raspoloženje i napravi pravu rock feštu! No, bitnije od te tehnike bila je činjenica da smo svi jako voljeli glazbu koju smo puštali, što je publika znala osjetiti i vratiti nam te pozitivne vibracije. 


   Naravno, vrlo bitan bio je i raspored pjesama, pri čemu sam se koristio iskustvom zagrebačkih srednjoškolskih dana. Tako smo u prvim satima puštali malo kompleksniju glazbu kakvu su svirali Pink Floyd, Yes, Genesis i slične grupe. Potom prvi rock blok plesnih stvari, pa šezdesetak minuta aktualnih hitova, nakon čega je slijedio puni sat sentiša idealnih za zaljubljene i nakon toga opet žestoki čvrsti rock do sitnih jutarnjih sati koje bismo završavali nečim neobičnim – ili klasičnom glazbom, ili valcerima i polkama ili klasičnim country pjesmama… Po svemu smo bili neobični«, govori Čop, dodajući kako će se pojaviti na slavljeničkoj večeri »Amadeusa«, ali smatra da je sve skupa trebalo drugačije organizirati, prije svega u originalnom prostoru u kojem je »Amadeus« i radio. No, u suradnji sa sadašnjim vlasnikom tog prostora u kojem se nalazi Night Club »Prince«, radi na tome da se uskoro dogodi i takav retro trenutak. A dok to ne doživomo neće biti loše navratiti večeras u Lokve po »dozu« Zeppelina, Stonesa, Claptona, Springsteena, U2…