Iako kaže da su ga u školu »natjerale« životne okolnosti, nastavnik elektrotehničke grupe predmeta, Danijel Vrbanc, upravo je u Željezničkoj tehničkoj školi Moravice otkrio da je to ono što u životu želi raditi. Dakako, samorealizacija neminovno znači uspjeh o čemu najbolje svjedoče zadovoljni i motivirani učenici koji su tijekom posljednjih šest godina imali prilike učiti od Vrbanca, ali i nedavno osvojena prva nagrada na godišnjoj Microsoftovoj konferenciji »E2 Global Education Exchange« u Torontu u sklopu koje je održano i natjecanje za najinovativnije učitelje.

– Budući da je sporazumom između Ministarstva znanosti i obrazovanja i Microsofta omogućeno da svaki nastavnik i učenik koriste Office 365 alat, činilo mi se logičnim da se educiram u njihovoj zajednici (MEC – Microsoft Education Community). Trenutačno u svijetu postoji oko 6.000 članova MEC-a koji nose naslov MIEE (Microsoft Inovative Educator Expert) za koji je trebalo imati prihvaćen rad, objašnjava nam Vrbanc put koji ga je odveo u Toronto.

Naime, na ovogodišnju Microsoftovu konferenciju E2 pozvano je 300 najboljih MIEE-ja iz 83 zemlje svijeta, a osim Vrbanca Hrvatsku je predstavljala i Nikolina Mandić, profesorica geografije u OŠ Mladost iz Osijeka. Natjecateljski timovi sastavljeni su slučajnim odabirom pri čemu se vodilo računa da članovi nisu iz istih zemalja, a moravički je nastavnik, zajedno s kolegama iz Ekvadora, Kuvajta, Ukrajine, Njemačke i Turske promišljao o – Igrifikaciji (Gemify).

– Riječ je o jednom od pet dominantnih modernih načina provođenja nastave. Osim toga, na neki način Gemifiy predstavlja i osobnost nastavnika koji je sklon provođenju nastave na taj ili ostala četiri načina. Dakle došli smo na neistraženi teren koji nismo svi poznavali i dobili smo zadatak na način koji često naši učenici dobivaju u modernoj nastavi – kako se snaći na novom, neistraženom terenu učenja te kako na najučinkovitiji način provesti deep learning, objašnjava Vrbanc dodajući da su članovi tima svojim iskustvima iz prošlosti, vještinama i načinima razmišljanja trebali iz postojećih Microsoftovih alata stvoriti ideju koja bi bila zanimljiva i primjenjiva u budućnosti.

Rukopis mora ostati u školama

Ono što je ovaj šaroliki tim napravio jest povezivanje Minecrafta i Skypea što bi omogućilo međunarodnu učeničku suradnju i to upravo zahvaljujući ovoj popularnoj igrici.

A osim u međunarodnom timu na E2 konferenciji, Danijel Vrbanc svoju inovativnost svakodnevno dijeli s učenicima i kolegama u ŽTŠ-u. Kao diplomirani inženjer elektrotehnike dugo je godina radio u struci, kratko i u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza, okušao se i kao poduzetnik, a gospodarska kriza na koncu ga je usmjerila na školstvo gdje je vrlo brzo došao do niza ideja kako nastavu učenicima učiniti zanimljivijom, ali i donekle biti ukorak s vremenom u kojem živimo.

Ono o čemu se u školi najviše govori i razmišlja na koji način projekt u potpunosti realizirati, svakako je Microsoftov alat Class OneNote ili e-bilježnica koju ovaj nastavnik koristi već dvije godine, a i jedna je njegova kolegica započela s djelomičnom primjenom e-bilježnice u nastavi.

– Još uvijek smo u fazi evaluacije po pitanju najsvrsishodnijeg i najučinkovitijeg korištenja ovog alata za koji bismo kao najveću »manu« mogli istaknuti činjenicu da učenici ne posjeduju vlastite uređaje koji bi, između ostalog, imali i mogućnost pisanja rukopisom pomoću digitalne olovke. Rukopis je ipak najprirodniji način pisanja te kao takav mora ostati u školstvu, smatra Danijel Vrbanc koji je zajedno s ravnateljem Borivojem Dokmanovićem ideju o nabavci prijenosnog računala koja bi, po povoljnijim cijenama i u dulji rok otplate, roditelji kupili učenicima, dok bi za one slabijeg imovinskog statusa nabavku preuzelo resorno ministarstvo, prezentirao u lipnju prošle godine i predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović koja je posjetila ovu školu, no odgovora još uvijek nema.

Oprezno s novim tehnologijama

– Jasno mi je da je cijena ultrabooka ili laptopa koji imaju mogućnost korištenja digitalne olovke još uvijek dosta visoka. Ipak, neki učenici naše škole koriste mobitele čija se cijena kreće oko 7.000 kuna. Dakle, uvjeren sam da bi svaki roditelj pristao na otplatu jednog takvog uređaja na dulji vremenski rok s time da bi količina tih uređaja snizila njihovu cijenu koja bi svakako bila manja od skupih mobitela, govori nagrađeni nastavnik.

– Nabavkom uređaja za svakog učenika po principu BYOD (Bring Your Own Device), hrvatsko školstvo bi u najvećem dijelu riješilo pitanje informatizacije škola, zaključuje.

Iako zagovornik novih tehnologija i njihovih implementacija u nastavu, ovaj inovativni nastavnik upozorava da gadgete treba koristiti vrlo oprezno.

– Ako ih koristimo kao alate kojima se služimo kako bismo ostvarili neki cilj, apsolutno podržavam njihovu primjenu, no ako većinu slobodnog vremena provodimo uz ekran »surfajući«, igrajući se, ili komunicirajući na društvenim mrežama i/ili ostalim komunikacijskim alatima, onda nisam za korištenje računala ili tableta. Dakle, pobornik sam opreznog korištenja pametnih ekrana, a svakom bih savjetovao jednostavno samotestiranje ovisnosti o pametnom ekranu koje podrazumijeva davanje odgovora na pitanja: jesam li u stanju, kada dođem kod prijatelja ili u goste, utišati svoj mobitel i ostaviti ga u torbi da ga cijelu večer ne gledam ili diram; te mogu li na godišnjem odmoru imati povremeno ugašen mobitel?

Treba, naime, imati na umu da, iako korisni, ovi uređaji mogu stvoriti ovisnost, upozorava naš sugovornik podsjećajući da je nedavno, u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan otvorena Dnevna bolnica za liječenje ovisnosti o internetu, video-igricama i kockanju.

Bojazan od lokalne Bologne

Danijel Vrbanc ima, dakako što reći i o reformi školstva, temi koja nikako da se pomakne s mrtve točke. Prema njegovom mišljenju, bez političkog i društvenog konsenzusa po tom se pitanju neće ništa dogoditi.

– Prema već nekoj ustaljenoj praksi uvijek smo skloni kritizirati naše, a hvaliti tuđe i uvijek se uspoređivati s najboljima. I druge su države suočene sa sličnim problemima kao i mi, i drugi obrazovni sustavi razmišljaju kako postići što bolje obrazovne rezultate. U tom smislu i naši profesori i nastavnici mnogo ulažu u vlastito obrazovanje i žele na što bolji i zanimljiviji način gradivo prezentirati učenicima. Neće neki propis ili novi kurikulum napraviti od lošeg nastavnika boljeg. Ipak je najviše stvar u pojedincu i njegovoj spremnosti na rad te posvećenosti pozivu poučavanja, a ima i velik broj nastavnika koji u našim školama po starom modelu obrazuju izvrsne učenike.

Razgovor o školskoj reformi gotovo uvijek podrazumijeva i isticanje dobrih modela, poput onog finskog. No, svako je društvo specifično na svoj način pa ono što funkcionira u Finskoj neće funkcionirati, npr. u Poljskoj, Austriji ili Hrvatskoj. Treba gledati specifičnosti roditeljskog odgoja od rođenja, današnju situaciju odnosa roditelj-dijete, nastavnik-dijete i prema tome graditi, ili bolje rečeno, nadograđivati novi obrazovni model. Nisam za drastične promjene kako nam se ne bi dogodila  lokalna Bologna u srednjoškolskom sustavu, ističe Danijel Vrbanc koji danas svoju odluku da privatni sektor zamijeni radom u školi ocjenjuje – izvrsnim.

– Pronašao sam sebe u tom poslu koji je za mene postao pravi poziv. Stopio sam se sa sredinom u kojoj radim te je time ova škola postala moj imperativ za nastavak rada u njoj. Nalazi se u brdsko-planinskom području, prekrasnom goranskom kraju, ali, nažalost, sa sve manje ljudi i djece. Iz toga proizlazi moja želja za opstankom škole, kao i njenim unaprjeđenjem jer ŽTŠ za to ima mogućnosti zaključuje Vrbanc.