Sitan, ali štetan

Potkornjak jači od države: Šumama Gorskog kotara prijeti kataklizma zbog najezde štetočine

Bojana Mrvoš Pavić

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Snimio Damir ŠKOMRLJ

Napadnuta stabla, gdje god da se nalaze – na državnom ili privatnom posjedu, treba posjeći i uništiti, to je jedino rješenje. Država, konkretno nadležno Ministarstvo poljoprivrede, mora hitno donijeti uredbu kojom će biti omogućena i sječa u privatnim šumama



Nakon ledoloma koji je uništio goranske šume u zimi 2014. godine, goransku smreku sad uništava i smrekov potkornjak, nametnik koji se zavlači pod koru stabla i u stanju je stablo uništiti kroz svega par tjedana.


Inače napada samo bolesna, odnosno srušena stabla, a kako je takvih nakon ledoloma prije dvije godine u šumi jako puno, proširio se i na zdrava stabla smreke koje je, upozoravaju Gorani, na nekim područjima uništeno i do 50 posto! Ministarstvo poljoprivrede odgovara kako je nemoćno jer problem u najvećoj mjeri leži u privatnim, zapuštenim šumama, u koje Hrvatske šume nemaju pristup pa ne mogu sanirati ni štetu od ledoloma, dok Gorani – građani i struka, odgovaraju kako Ministarstvo hitno mora donijeti uredbu po kojoj će Hrvatskim šumama omogućiti i ulazak na privatni posjed, inače će smreka ubrzo nestati.


Jedino rješenje


– Nema vremena za daljnje razmišljanje i čekanje. Napadnuta stabla, gdje god da se nalaze – na državnom ili privatnom posjedu, treba posjeći i uništiti, to je jedino rješenje. Situacija već sad poprima kataklizmične razmjere, i država, konkretno nadležno Ministarstvo poljoprivrede, mora hitno donijeti uredbu kojom će biti omogućena i sječa u privatnim šumama, upozorava upravitelj Šumarije Gerovo Josip Malnar. Gorani su, pa tako i Hrvatske šume u Gorskom kotaru, bez »blagoslova« Ministarstva, kaže Malnar, nemoćni, no Zagreb se čitavo vrijeme »ponaša kao maćeha«.

– Sve smo digli na noge – stručnjake različitih institucija, no pošast je tolika da joj se ne može stati na kraj osim sječom. Posljednje dvije godine su razmjeri štete od ledoloma ogromni, no Zagreb za to uopće nema sluha. Koliko god se mi ovdje trudili, i koliko god stabala sjekli, potkornjak je uvijek deset koraka ispred, očajan je Malnar.





Na problem smrekovog potkornjaka već duže vrijeme upozorava poznati hrvatski dizajner Danijel Popović, koji je život u Zagrebu zamijenio životom u Gorskom kotaru, u kojem i stvara, ali često i apelira na probleme s kojima se Gorani suočavaju. I Velebit je, napominje, prije par godina imao isti problem, no on je relativno brzo riješen zbog činjenice da je većina šume tamo u državnom vlasništvu, pa nije bilo poteškoća oko uništavanja šume na privatnom posjedu. Kako kaže, sredstva iz EU fondova trebalo bi povući za hitno rješavanje kaotičnog stanja u zemljišnim knjigama i u katastru, što bi u velikoj mjeri pomoglo i kod ovakvih problema.



Na kraju napominje kako su Slovenci, suočeni s istim nametnikom nakon ledoloma prije dvije godine, problem sanirali u daleko većoj mjeri zahvaljujući uredbi države kojom je problem rješavan i u privatnim šumama.


– U Sloveniji je, međutim, situacija daleko bolja zbog toga što se uglavnom zna tko su šumoposjednici, dok je kod nas imovinsko-pravna situacija katastrofalna. U dokumentima vlada pravi kaos, i uvjeren sam da gotovo polovica šumoposjednika niti ne zna gdje im je parcela i što na njoj imaju, ističe Miljenko Gašparac, predsjednik Udruge privatnih šumovlasnika Gorski kotar. Kako kaže, ne bi se, nažalost, puno dobilo ni s uredbom države Hrvatskim šumama da problem riješe i na privatnim šumskim posjedima, budući da Hrvatske šume za taj posao niti nemaju dovoljno ljudi.


Nema novaca


Unatrag dvije godine njihovi su radnici prezaposleni na saniranju štete od ledoloma – sanirano je oko  300.000 kubika polomljenih stabala, no ostalo je još oko sto tisuća kubika. Kako su goranski šumari već ranije naglašavali, u privatne šume ne smiju, osim na poziv vlasnika koji, međutim, najčešće nemaju dovoljno novca za kvalitetniju sanaciju. Bude li i dalje tako, kažu, zaraza potkornjakom će se širiti i dalje, dok smreka u Gorskom kotaru u potpunosti ne nestane.


Na pitanje što će država oko toga poduzeti, u Ministarstvu poljoprivrede odgovaraju kako su oni nakon ledoloma 2014. godine u travnju te godine sazvali veliki sastanak u Gerovu, koji je okupio šumare, stručnjake s fakulteta i instituta, a došli su i predstavnici slovenskog Ministarstva za kmetijstvo in okolje. Predstavnika privatnih goranskih šumovlasnika na tom sastanku, zaključuju u Ministarstvu, nije bilo. Raspravljalo se, kažu, o mjerama koje je potrebno poduzeti kako bi se nakon šteta prouzrokovanih ledolomom umanjila naknadna šteta kroz više uzastopnih godina od različitih bolesti i štetnika, s obzirom da se nakon elementarne nepogode u šumi nalazi velika količina polomljenog i izvaljenog drvnog materijala koji neće biti u mogućnosti izvesti iz šume u kratkome roku.



Smrekov potkornjak, poznat još kao smrekov pisar, u pravilu napada srušena stabla, kojih je u Gorskom kotaru nakon ledoloma još uvijek jako puno te ih Hrvatske šume ne uspijevaju dovoljno brzo ukloniti odnosno uništiti. U takvoj situaciji potkornjak brzo prelazi i na zdravo drveće u okruženju, živi pod korom, a u hodnicima koje buši ženke polažu jaja. Tijekom ljetnih mjeseci pod korom se namnoži nekoliko »generacija« nametnika, koji ispod kore i prezimljuju. U roku samo dva do tri tjedna potkornjak može uništiti na desetke stabala kojima su trebala desetljeća da dosegnu svoju punu visinu. Budući da je s vremenom potkornjak postao otporan na sva kemijska sredstva za uništavanje, jedini način  na koji ga se može ukloniti je sječa zaraženog stabla, njegovo što ranije uklanjanje s tla u šumi te spaljivanje. Zato je bitno i stabla uništena ledom prije dvije godine što prije izvući iz šuma Gorskog kotara. Preventivno bi, kažu šumari, trebalo rušiti i sva stabla lošijeg zdravlja, koja privlače ovog nametnika.


Mrtvi kapital


Od travnja 2014. godine sastanaka na temu potkornjaka, pošasti Gorskog kotara, više nije bilo, makar Gorani stalno na taj problem upozoravaju. Po Ministarstvu, »rješenje« je, kako stoji u njihovoj izjavi našem listu, sljedeće:


– Prvenstveno je do privatnih šumovlasnika i njihovog interesa za gospodarenjem, zaštitom i unaprjeđenjem njihovih šuma da kroz udruge šumovlasnika u suradnji sa Savjetodavnom službom i uz pomoć Hrvatskog šumarskog instituta sustavno pristupe rješavanju ovog problema.


Drugim riječima, država problem prepušta privatnim vlasnicima šuma da ga sami riješe, makar se za velik dio privatne šume niti ne zna tko su mu vlasnici, niti poznati vlasnici znaju gdje im je točno šuma. Ako i znaju, za većinu njih je to mrtvi kapital kojeg nemaju kome prodati niti njime raspolagati, a kamo li o njemu brinuti.