RIJEKA Primorsko-goranski podžupan Petar Mamula postao je članom Vladine radne skupine za izradu novog Zakona o brdsko-planinskim područjima, čije se donošenje očekuje do kraja godine. Nakon što su bivše vlade dokinule stari takav zakon i time financijski poharale goranske općine, te donijele odredbe po kojima indeksacija ne dopušta svrstavanje Gorskog kotara u krajeve pod posebnom skrbi države, s Mamulom razgovaramo o tome koja će rješenja Primorsko-goranska županija predlagati u tom novom zakonu i kako se položaj Gorana može popraviti.

Planinska iskaznica

Koje su prednosti, a koje nedostaci prijedloga kojega izrađuje Vlada?

– Dobra stvar je da se konačno krenulo u izradu novog Zakona o brdsko-planinskim područjima, ali me strah da se niti s tim novim zakonom neće puno postići, ponajprije iz razloga što će i on, koliko god da bude dobro izrađen, biti samo parcijalno rješenje problema. Predlaže se osnivanje novog državnog fonda putem kojeg bi se dodatno financiralo brdsko-planinske općine, ali problem je što je onda razvoj tih područja opet pod kontrolom središnje države, to je opet samo jedan od modela centralizacije.

Mi mislimo da su potrebna i porezna rasterećenja za stanovnike tih područja, mada evo Vlada uvodi pojam tzv. planinske iskaznice – dakle, stanovnici tih područja imat će iskaznicu putem koje će moći ostvarivati pojedine benefite. Još nisu definirani detalji, pa je teško reći koliko će to biti učinkovito.

Iskustva drugih

Zašto onda time niste u startu zadovoljni?

– Osnovni problem koji se treba riješiti jest osigurati kapacitet lokalne i regionalne samouprave da upravlja svojim razvojem. Ona općina ili grad koji nisu u stanju upravljati svojim razvojem i osigurati osnovnu razinu usluga građana na svojem području ne mogu se zvati općina ili grad, i točka. Isto tako, kao što i mi u lokalnoj i regionalnoj samoupravi osiguravamo preduvjete za rast i razvoj svakog građanina na našem području, isto to i država treba osigurati nižim ustrojstvenim jedinicama na svojem području!

Cijeli sustav zapravo pada u vodu kada se dovede u situaciju kakvu imamo danas, da JLS-i ne mogu obavljati svoje zakonom propisane djelatnosti. Nedavno smo od veleposlanika Švicarske, Austrije i Francuske, mogli čuti o njihovim iskustvima u pristupu razvoju planinskih područja iz kojih se jasno vide nedostatci našega pristupa problemu.

Glavni nedostatak je nepostojanje jasne vizije i razvojne politike prema brdsko-planinskim područjima, na temelju koje bi se puno kvalitetnije pristupilo izradi zakona kao alata za realizaciju vizije i s njom povezanih ciljeva. Kod nas se priča oko izrade zakona kreće potpuno suprotno, ispada kao da je zakon taj koji je osnova za razvoj, a ne alat. Švicarci primjerice, uopće nemaju zakon, ali imaju veoma jasnu federalnu politiku prema planinskim područjima, a razvojnu politiku baziraju na multisektorskom pristupu.

Trenutno su u procesu definiranja nove razvojne politike za planinska područja, a njenu osnovu čine promicanje inovacija i transfer znanja. Sve tri zemlje imaju jake asocijacije, bilo da se radi o vijećnicima s planinskih područja, ili u švicarskom slučaju o jakim predstavnicima udruga farmera, koji sudjeluju u kreiranju politika razvoja planinskih područja. Mi smo cjelokupni proces izrade zakona povjerili izabranim dužnosnicima, dakle politici, dok smo zanemarili činjenicu da i civilno društvo, gospodarstvo i akademska zajednica nešto trebaju reći o tome.

Kuc-kuc u Zagrebu

Kako to mislite da jedinice ne mogu same upravljati?

– Sustav u kojem se trenutno nalazimo je centraliziran do razine apsurda. Tako centraliziran sustav čelnike tih jedinica prisiljava na obilaženje ministarstava i kucanje na vrata u Zagrebu kako bi eventualno osigurali sredstva za svoje projekte. To najzornije oslikava izjava jednog od čelnika jedinice lokalne samouprave Gorskog kotara, koji je na nedavnom susretu s ministricom regionalnog razvoja izjavio, citiram: »Ministrice, dali ste otočanima Upravu za otoke, dajte i nama Crkvu u kojoj ćemo se moliti«.

Dakle, sustav je od tih ljudi napravio profesionalne molitelje, i oni, kao što vidite, sami sebe tako percipiraju, a što je najgore velika većina njih u tome ne vidi problem. A problem je jako velik! Smatram da ljudi koji se nalaze na čelu lokalnih samouprava, trebaju osmišljavati razvoj svojih sredina i osiguravati djeci vrtiće i školske klupe, komunalne usluge i sve ono što im je zakonom dana djelatnost, a molitva neka se odvija u crkvama umjesto u ministarstvima.

Sektorski, ne donatorski

Kako Primorsko-goranska županija to rješava?

– Fond koji bi se odnosio na Gorski kotar, a o kojem pojedini gradonačelnici govore, već se nalazi unutar svakog našeg upravnog odjela. U svakom od javnih poziva koje objavljujemo za cijelo područje Primorsko goranske županije upravo Gorski kotar zauzima posebno mjesto u vidu dodatnog bodovanja projekata koji dolaze s tog područja. To je model za koji se, sukladno svojim proračunskim mogućnostima, opredijelila Primorsko-goranska županija. Naravno da se može sredstva koja se raspodjeljuju kroz javne pozive svakog od naših odjela izdvojiti u poseban fond, ali smatram da se ovakvim pristupom bolje ciljaju problemi u pojedinim područjima poput zdravstva, školstva, socijale, regionalnog razvoja i sl. Dakle, sektorski, ne donatorski.

Uz to, kad govorimo o brdsko-planinskim krajevima, potrebno je stvoriti uvjete za razvoj malih obiteljskih poduzeća i obrta u onoj domeni za koju smo se odlučili putem određenih sektorskih politika i strategija. To su u svakom slučaju turizam, agro i eko turizam, drvoprerađivački sektor, te proizvodnja ekološke hrane. Trebamo pronaći model razvoja okruženja unutar kojega će što veći broj ljudi imati priliku pokrenuti posao i zaposliti sebe, svoju obitelj i možda još nekoga.

Danas u Gorskom kotaru ne žele ostati mladi ljudi kao radna snaga u velikim drvoprerađivačkim pogonima ili drugim slabo plaćenim djelatnostima, ali bi mogli poželjeti zasnovati život i obitelj kada bi im se dala mogućnost da i sami postanu poduzetnici, koji će živjeti u očuvanom i mirnom krajoliku u relativnoj blizini velikih hrvatskih i europskih centara, s dobrom prometnom povezanošću, dostupnim brzim internetom i ostalom danas nužnom infrastrukturom, gdje će i oni i njihova djeca imati odlične mogućnosti osobnog rasta i razvoja.

Upravo takav pristup razvoju Gorskog kotara promovira i LAG Gorski kotar, koji upravo ovih dana raspisuje svoje prve natječaje, namijenjene malim poljoprivrednicima, ljudima koji imaju želju i viziju razvijati svoje gospodarstvo. Potporom LAG-ovima na svojem području Primorsko-goranska županija jasno podupire lokalni razvoj temeljen na malom i srednjem poduzetništvu, koje je i u europskim okvirima nositelj gospodarskih procesa.

Ako se cjelokupna priča oko poboljšanja statusa jedinica lokalne samouprave Gorskog kotara bude svela na osiguravanje pomoći države za različite djelatnosti koje su zapravo zakonska nadležnost jedinica lokalne samouprave, kao na primjer čišćenje snijega, ali i određene druge komunalne poslove, dolazimo u situaciju da će jedinice lokalne samouprave zapravo na taj način postati suvišne. Umjesto takvog pristupa treba ozbiljnije popričati o osiguranju sredstava za njihovo funkcioniranje drugačijom raspodjelom poreza koji se prikupljaju u ovoj zemlji, što je, uz davanje ovlasti, u biti osnova te famozne decentralizacije o kojoj svi pričaju, a nitko je nije vidio.

Petar Mamula / Foto: D. ŠKOMRLJ

Javna poduzeća

Odavno Gorani mole, kad već stalno mole, i da im se prepusti upravljanje resursima kroz decentralizaciju javnih poduzeća koje upravljaju šumama i vodama. Što je s tim?

– Javna poduzeća koja gospodare velikim i vrijednim resursima planinskih područja Hrvatske, od kojih najčešće spominjemo šumu i vodu trebala bi zaista biti motor razvoja tih krajeva. Ta poduzeća, bilo da govorimo o Hrvatskim šumama, Hrvatskim vodama ili Hrvatskoj elektroprivredi, trebala bi biti bitne poluge za provođenje one razvojne politike planinskih područja Hrvatske koja još ne postoji.

Njihovo poslovanje bi trebalo u znatnijoj mjeri osiguravati uvjete za rast i razvoj poduzetništva na planinskom području. Uz njih bi trebala, opet kroz državnu razvojnu politiku, biti vezana i akademska zajednica, koja će istraživanjem i razvojem osigurati da se na planinskim područjima ozbiljno istražuju mogućnosti razvoja novih proizvoda na starim resursima.

Tada bi iz Gorskog kotara prema Europi odlazili kamioni s namještajem, možda i određena vrsta biogoriva nove generacije, za razvoj kojih već danas u EU na raspolaganju stoje milijuni eura. Ovako, prema europskim zemljama odlaze jeftini poluproizvodi, a u državni proračun javna poduzeća prelijevaju dobit koja se koristi za krpanje proračunskih rupa. E da, još netko iz Gorskog kotara odlazi put Njemačke, Irske i drugih EU perjanica, mislim da znate o kome govorim. Naravno, dakle, da i taj sustav treba decentralizirati.

Pravedniji kriteriji

Pitanje je i koji je kriterij da neko područje dobije status brdsko-planinskog. Na kojem je tu tragu sad Vlada, hoće li opet pomoć dobivati i bogata područja kao što su donedavno bili Matulji, na primjer?

– Nadam se da će kriteriji sada biti pravedniji. Vidim da Vlada predlaže da se jedinice lokalne samouprave koje su ujedno i obalne, ili su povezane s obalom i turističkom djelatnošću izuzmu iz tog prijedloga, pa će valjda ovoga puta zakon doista obuhvatiti samo one kojima je istinski potreban. Također, neće ući ni jedinice lokalne samouprave s više od 20 stanovnika po kilometru kvadratnom, barem se tako najavljuje.

»Ugurali« smo se u radnu skupinu

Vlada je ipak, dakle, otvorila svoja vrata lokalnoj i regionalnoj samoupravi da sudjeluje u kreiranju ovog zakonskog prijedloga?

– Iskreno, sami smo se »ugurali« u ovu radnu skupinu. Nismo bili pozvani, ali smo izrazili želju da se pridružimo, da ne kažem molili, pa smo evo dobili i mogućnost da sudjelujemo, što je ipak na kraju u redu, i to su shvatili i u centralnoj državi, da imamo što reći na ovu temu.