Raritetni top, jedan od tri sačuvana u cijeloj Europi, nakon osvajanja skladišta JNA u Delnicama 1991. završio je u privatnim rukama. Preuzela ga je Udruga Sveti Juraj iz Liča, a Draženu Starčeviću u dozvoli za nošenje oružja piše – top
Beograd, Prag i – Lič. Jedino u ta tri mjesta, dva velika grada i malom goranskom mjestašcu Lič, moguće je, tvrdi nam Dražen Starčević, predsjednik Etno udruge »Sv. Juraj« iz Liča, vidjeti stari protuoklopni top od 37 mm izrađen davne 1938. godine u čuvenoj češkoj tvornici automobila Škoda. Vrlo mali broj primjeraka tog oružja sačuvan je ponajprije stoga jer je i broj proizvoda te vrste topa bio mali. Naime, kako je vojna industrija napredovala, vrlo brzo su oklopi postali jači pa ta cijev od 37 mm nije imala dovoljno snage za probijanje oklopa. Uz to, kad su vidjeli da je preslab za nove oklope u Njemačkoj su ih počeli rastavljati te koristiti njihove cijevi za tenkove. Zbog svega toga ove vrste topova korištenih u Drugom svjetskom ratu jako je malo, a u Europi su, navodno, svega tri.
No, otkud ovaj top u Liču?
Pretpostavljamo da je riječ o čuvenom topu »Krnjo« poznatom iz knjige i TV serije »Kapelski kresovi«. Istina, dokaza za to nemamo, ali sama činjenica da je riječ o topu iste vrste i da je korišten na ovom području upućuje na to da je to vjerojatno top koji je u sastavu partizanskih jedinica djelovao tijekom Drugog svjetskog rata na području Gorskog kotara, smatra Starčević.
Ispit i dozvola
– Taj je top bio smješten u velikim vojnim skladištima u Delnicama. Nakon što su ta skladišta u studenom 1991. godine oslobođena uslijedilo je što hitnije iznošenje oružja kojeg je dio završio i u privatnim rukama, a jedan od takvih slučajeva bio je i ovaj top, kaže Dražen Starčević. Po završetku Domovinskog rata čovjek koji ga je sklonio kod sebe nije znao što će s njim, a budući da je znao za rad naše Etnografske udruge obratio se nama. Mi smo, kad smo vidjeli da se radi o zaista muzejskom primjerku, odlučili preuzeti taj top ali ne, naravno, kao oružje, već kao eksponat. Tako je top došao u Lič, a onda su počeli brojni poslovi vezani uz njegovo, da ga tako nazovemo, registriranje i »pretvaranje« u eksponat.
Naravno, o svemu smo najprije obavijestili policiju pa je top nakon što je prijavljen morao biti onesposobljen za djelovanje, a ja sam, bez obzira što više nije riječ o aktivnom oružju, odnosno oruđu, morao dobiti ispit i dozvolu za nošenje oružja. Tako sam jedan od malobrojnih Hrvata, možda i jedini, kojemu u dozvoli za nošenje oružja piše – top. Taj cijeli postupak donio je i puno duhovitih situacija, a vrhunac je svakako bio moj susret s psihologom. Naime, svaki vlasnik oružja mora kod psihologa kako bi bilo utvrđeno da je psihički zdrav za posjedovanje oružja. Ušao sam kod psihologa i kad me je upitao za koje oružje tražim dozvolu, odgovorio sam »za top«. Siguran sam da je u prvi trenutak pomislio kako mi ni u snu neće dati dozvolu. No, ubrzo smo razjasnili situaciju pa sam dobio dozvolu za muzejski primjerak topa.
Zaštita
Jedan riječki puškar je onesposobio top, ali ga istodobno i restaurirao i to tako dobro da sad izgleda sjajno i ubojito, iako se iz njega više ne može pucati. Financijski je ovaj top možda i najvrijedniji eksponat naše zbirke, a izložili smo ga u središtu Liča i to tako da smo ga postavili na zidano postolje koje je natkriveno, a u planu nam je i zaštititi ga staklom kako bi bio što zaštićeniji. Već sada ovaj stari top koji će naredne godine napuniti punih osamdeset godina od proizvodnje privlači pažnju posjetitelja Liča i mnogi se uz njega rado slikaju, što znači da ima svoju, na svu sreću više nimalo ratničku, funkciju, rekao je Starčević.
