Foto D. Pleše
Iako je rezultat u drugom planu, svakako treba napomenuti da je ove godine najuspješniji bio par Crnković-Hasanović, srebro su osvojili Grgurić-Gecan, dok su treće mjesto zauzeli Briški-Andlar
DELNICE Petnaest parova iz Delnica, Skrada, Kupjaka, Brod Moravica i Ravne Gore sudjelovalo je na 3. memorijalnom turniru u marijašu što je u delničkom Radničkom domu organiziran u spomen na prerano preminulog Sinišu Majnarića Kockara. Riječ je o francusko-njemačkoj kartaškoj igri nastaloj u 16. stoljeću koja je u Hrvatsku došla preko Mađarske pa se stoga i najčešće igra sa špilom »mađarskih karata«, iako je marijaš moguće igrati i sa standardnim kartama (pik, tref, herc, karo). A kad je Gorski kotar u pitanju, kartalo se najčešće zimi navečer, u društvu i uz domaću hranu i pokoje piće, svaki put kod nekog drugog. No, kartalo se i u lokalnim kafićima, gdje se društvo okupljalo i družilo.
Jedan od kafića u kojem su se stvarale kartaške uspomene bio je i Caffe bar »Katarinčini« u Delnicama u kojem je društvo što su ga činili Dalibor Mulc, Zoran Šercer, Dejan Corer, Siniša Majnarić te Albert Mataja kartalo do dugo u noć. Nažalost, društvo prijatelja ljubitelja kartanja preranom je smrću prije tri godine napustio Siniša Majnarić zvan Kockar, a njemu u čast njegovi prijatelji odlučili su organizirati memorijalne turnire marijaša svake godine oko Božića i na taj način obilježiti obljetnicu njegove smrti.
S koljena na koljena
– Ovo je treći put da organiziramo memorijalni turnir u marijašu u Radničkom domu u Delnicama. Prvo smo za pristanak upitali njegovu obitelj, a zatim krenuli u realizaciju. Željeli bismo za podršku zahvaliti Gradu Delnice, TZ Delnice te svim ostalim sponzorima i pokroviteljima koji su sudjelovali u organizaciji. Kao i uvijek, prisjetimo se Siniše te zatim odigramo marijaš u nadi da nas on od negdje zadovoljan promatra, objasnio nam je Branimir Andlar koji uz Tibora Briškog te Zlatka Čavića organizira ovaj turnir.
– Siniša Majnarić je bio ljudina kakve više nema. Uvijek je htio svakome pomoći u bilo kakvoj situaciji. Petkom smo se okupljali u kafiću i dugo nam je trebalo da oformimo ekipu od četiri člana plus jedan u rezervi. Iako je marijaš moguće igrati u dvoje i u troje, najčešće se igra u četvero. Bili smo složni, nitko od nas nije varao niti radio ikakve probleme jer ipak je to kartanje do ranih jutarnjih sati. Bili smo prijatelji. Kada nas je Siniša napustio, nestalo je i kartanja u kafiću. Više se ne okupljamo jer bez njega nema smisla. On je bio veliki zaljubljenik u kartanje i takovog igrača sigurno više ne možemo pronaći.
Obiteljski je naslijedio tu ljubav jer mu je i otac kartao, iako nikad nisu htjeli zajedno kartati. Prišvarak, odnosno nadimak »Kockar« je oduvijek imao, iako nisam siguran je li bio povezan s kartama. Ali, ipak moram priznati da mi je jako drago što se u spomen na njega organiziraju ovi turniri, da ga se ne zaboravi te ga se tada svatko na svoj način prisjeti. Vjerujem da bi mu bilo drago da zaigramo i za njega, kaže Zoran Šercer.
U svakoj kući u Gorskom kotaru zasigurno postoji barem jedna osoba (pogotovo ona starije životne dobi) koja zna pravila ove kartaške igre. Marijaš zapravo predstavlja zanimljivu kartašku igru s brojnim varijacima budući da gotovo svako mjesto u Gorskom kotaru ima malo drugačija pravila, no princip je isti. Prije no što se započne kartanje, odmah se razjasni po čijem načinu se karta.
Ovu igru mogu igrati dvije, tri ili četiri osobe, s time da je najljepše kada se igra u četvero, odnosno dva para. Igrati se može s običnim kartama ili »mađaricama«, a cilj je sakupiti što više bodova, no i paziti da se ne vara, odnosno da se »adutira« kada mora te da se zovu »zvanja«. No, za shvatiti ovu igru najbolje je posjetiti Gorski kotar i naučiti je na licu mjesta.
Prevrtljiva igra
Budući da je »sezona« marijaša u tijeku, svima onima koji vole ovu igru, igraju je često, ili je pak nisu igrali dugo, a željni su druženja, svakako je dobrodošla informacija ta je sljedeći turnir u marijašu najavljen za petak, 25. siječnja u ravnogorskom caffe baru »Šansa«.
