Gorski kotar nikad nije izgledao jadnije i tužnije

Pomoći će sigurno biti, ali iskustvo pokazuje kako ne treba biti prevelikli optimist jer su štete tako velike da ih sanirati ne bi moglo ni nekoliko županijskih proračuna

Vjerojatno nikad Gorski kotar nije izgledao ovako jadno i tužno kao nakon ove prije mjesec dana proživljene oluje ledene kiše koja je iza sebe ostavila neviđenu pustoš koja u pojedinom trenucima zaista podsjeća na ratna razaranja. Negativan dojam svakako upotpunjuje i ružno južno oblačno vrijeme puno kiše i magle koje samo dodatno potiče depresivno raspoloženje pa je sve jasnije da se uz golemu materijalnu štetu treba govoriti i o utjecaju na psihu, duh i emocije ljudi koji su ne samo preživjeli desetak (neki i puna tri tjedna) dana muka s nedostatkom struje i izoliranošću već su i sada prisiljeni oko sebe gledati teško stradalu šumu, pokidane električne vodove i dalekovode, oštećene krovove… nigdje snijega da prekrije te rane, a zelenilo koje će ih bar malo ublažiti još je daleko. 

   Najteže je udarce primila šuma i tko god od Gorana voli šumu – a zbilja su rijetki oni kojima nije draga – teško može ravnodušno promatrati posljedice ledenog bijesa prirode.  

Uništena šuma

Najtužnije izgledaju brojni goranski brezici. Lagana i krhka stabla breza koje svakog proljeća na najlepši način najavljuju buđenje novog života uništena su gotovo u potpunosti, a potpuno slomljena i deformirana stabla svojom bjelinom i nesimetričnošću suprotnoj prirodnom skladu djeluju u ove sive dane toliko šokantno da ih je bolje – ne gledati. Sličnu sudbinu doživjela su i brojna stabla bukve koje su ledene škare najviše zahvaćale pri njihovim vrhovima pa pojedini bukovi šumarci djeluju kao da su dio scenarija nekog znanstveno-fantastičnog filma u kojem je neka nepoznata sila nemilice udarala po vrhovima drveća i slabijim granama. Isto tako tugu budi i pogled na goranske voćnjake koji su, tamo gdje je ledena kiša bila najjača, u potpunosti uništeni i njihovi će vlasnici morati sve ispočetka.  

Srušeni stupovi

Razmjeri sile koja je početkom veljače udarila na najveći dio Gorskog kotara jako su dobro uočljivi na velikim nosećim stupovima dalekovoda koji su na nekim područjima (Čabar, Fužine, Lokve) jako oštećeni, a na području od Vrata prema Liču cijeli jedan niz tih stupova jednostavno se srušio kao pločice domina. Oni koji nisu pali najčešće su doživjeli kidanje i lom konstrukcije pri samom vrhu, a vrlo su rijetki oni koji su ostali cijeli. Slične štete vidljive su i na javnoj rasvjeti pa nije ništa neobično na tlu ugledati slomljeni stup javne rasvjete, svjetiljku ili, najčešće, električne kablove koji smješteni na tlu umjesto u zraku konkretno svjedoče o neredu koji je proteklih dana doživljavao Gorski kotar. Naravno, šteta ima i na kućanstvima, posebno na krovovima i dimnjacima pa je sigurno da će ledena kiša kakvu ne pamte ni najstariji Gorani mnoge od njih koštati dodatnih novčanih izdataka.  

  Naravno, pomoć će – u okvirima svojih mogućnosti – pružiti lokalne samouprave i Primorsko-goranska županija. U skladu s tim počeli su, negdje su već i dovršeni, postupci prijave šteta, a nakon detaljne analize nadležnih županijskih službi bit će poznato koliku će pomoć dobiti koje goransko područje. Pomoći će sigurno biti, ali iskustvo pokazuje kako ne treba biti prevelikli optimist jer su štete tako velike da ih sanirati ne bi moglo ni nekoliko županijskih proračuna. Sa sanacijom šteta vezanih uz prometnice i ostale javne površine već su počela mjesna komunalna poduzeća, a radnici HEP-a na nizu lokacija i dalje marljivo rade na zamjeni uništene mreže električne opskrbe i postavljanju novih vodova. U najvećem broju slučajeva te zamjene su, kako je i najavljeno, vezane uz postavljanje podzemnog sustava opskrbe električnom energijom što je i najbolji mogući odgovor prošloj kataklizmi jer stvara stanje u kojem će u budućnosti sigurnost opskrbe strujom zasigurno biti daleko veća. A to je nužno jer nevera poput ove bit će, dojam je, u ovo naše vrijeme globalnog zatopljenja, sve više.