112 joj je godina tek

Goranka Cenka jedna od najstarijih žena na svijetu

Marinko Krmpotić

Cenka Kufner odnosno Jelisaveta Veljković na naslovnici "Ilustrovane politike" na svoj 110 rođendan

Cenka Kufner odnosno Jelisaveta Veljković na naslovnici "Ilustrovane politike" na svoj 110 rođendan

Cenka Kufner, ili kako se danas zove Jelisaveta Veljković, u Gorskom kotaru ne živi već 96 godina i zamijenila ga je Beogradom u kojeg je otišla još 1920.  Rođena je 18. srpnja 1904.  u Ravnoj Gori



Napuniti sto godina danas je rijetkost, a svaka brojka iznad još je veća rijetkost. No, kad netko doživi 112 godina i naredni će mjesec ući i u 113 godinu – e onda je to zaista malo čudo. A to malo čudo uspjelo je jednoj Goranki!


Istina, Cenka Kufner, ili kako se danas zove Jelisaveta Veljković, u Gorskom kotaru ne živi već 96 godina i zamijenila ga je Beogradom u kojeg je otišla još 1920.  No, da je podrijetlom i rođenjem Ravnogorka nije nimalo dvojbeno, potvrdili su nam njeni rođaci koji su nam i skrenuli pažnju na jednu od najstarijih žena Europe i svijeta, rođenu 18. srpnja 1904.  u Ravnoj Gori u obitelji Kufner.


Ostali u kontaktu


Josipa Dasović (78) čiji je pokojni otac bio Cenkin (Jelisavetin) brat, održava redovne telefonske veze sa Cenkom, a sve do početka Domovinskog rata Cenka i njena mnogobrojna obitelj redovno je svakog ljeta dolazila u Ravnu Goru. Nažalost, po raspadu bivše države tih posjeta više nema, ali veze su i dalje ostale pa se često s Cenkom i njenima čuju telefonom i Skypeom, govori Josipa koija nam prenosi i svoja saznanja, odnosno sjećanja na Cenku:




»Cenka je rođena u obitelji s dvije sestre i dva brata od kojih je jedan bio i moj tata. Većina njih, kao i neki njihovi rođaci, doživjeli su duboku starost pa je očigledno za Cenkine godine bitna i genetika. Rođena je tu u Ravnoj Gori u kući nedaleko od sadašnje škole. U Ravnoj Gori je završila i pet razreda tadašnje škole što je za ono vrijeme bilo jako puno za jednu djevojčicu. Nedugo po završetku škole odlazi u Beograd i tamo radi razne poslove, od čuvanja djece do poslova kućne pomoćnice.


Ubrzo upoznaje Stanislava Veljkovića, dekoratera u beogradskom Narodnom pozorištu koji živi nedaleko kuće u kojoj je ona stanovala s još nekoliko djevojaka.


Poznanstvo se brzo pretvara u ljubav pa uskoro stupaju u brak koji će im donijeti sedmero djece, deset unučadi, dvanaest praunuka i čukun unuku Elena. Danas živi kod jedne od svojih kćeri u beogradskoj Opštini Savski venac i tamnošnji mediji često pišu o njoj.«, govori Josipa dodajući kako je kratko vrijeme i ona sama često posjećivala Cenku i njenu obitelj u Beogradu:


Uskoro rođendan


»Neposredno nakon Drugog svjetskog rata ja sam dvije godine živjela u Pančevu kod Cenkine i tatine sestre i mi smo svakog vikenda posjećivali Cenku i njenu obitelj u Beogradu. Živjeli su tada u malom stanu, ali se vidjelo da se vole i žive skladno pa su mi sjećanja na te dane lijepa, a bilo mi je kasnije uvijek jako drago kad bi Cenka i njena obitelj dolazila u Ravnu Goru.«, govori Josipa, a da je jedna od najstarijih žena Europe i danas dobro potvrdila nam je u telefonskom razgovoru njena obitelj, točnije njena 84-godišnja kćerka Zora Antonijević u okviru čije obitelji sada živi:


»Cenka je u posljednjih nekoliko mjeseci jako onemoćala, ali se svi nadamo da će ipak doživjeti 113 rođendan. Sve donedavno osjećala se jako dobro obično je ustajala u 6. 30, a spavati je išla tek nešto prije pola noći. Naravno, nije se previše kretala van doma, ali je bila vedra i radovala se svakom novom danu. Za sve nas ona je izuzetno draga osoba, puno smo od nje naučili i volimo je, a svaki njen rođendan prilika je za okupljanje njene mnogobrojne obitelji.«, rekla nam je Zora.