Na radionicama studenti i stručnjaci istražuju kulturne veze između stanovništva naselja na nekadašnjim karavanskim putovima, kojima se prije dva stoljeća prevozila roba
BROD MORAVICE Suradnja goranskih proučavatelja povijesti mr. Emila Crnkovića i Marka Smolea krajem ovog ljeta rezultirala je razotkrivanjem manje poznatih veza Brod Moravica s gornjim dijelom doline Kupe i Čabranke. Do suradnje je došlo zahvaljujući već poznatim međunarodnim etnološkim istraživačkim ljetnim radionicama koje već jedanaest godina organizira Etnološka zbirka Palčava šiša iz Plešci.
Trgovačka središta
Na radionicama studenti i stručnjaci svake godine istražuju kulturne veze između stanovništva naselja na nekadašnjim karavanskim putovima, po kojima se prije dva stoljeća i više prevozila roba.
Ove godine istraživači-studenti iz Prezida, Dolenjske i Ljubljane, obilazili su krajeve između dva stara trgovačka središta preko kojih se prije dva i više stoljeća trgovalo žitom, kaže Marko Smole.
– Na jednoj strani su to bile Brod Moravice u koje je dolazilo žito i vino iz posjeda Erdodya iz područja Jastrebarskog te djelomično i iz Bele Krajine. Na drugoj strani bio je važan trg za žito Lož u Kranjskoj. Trgovci-kmetovi iz Gerova bili su veza između dva trga ali ujedno i veza do bakarske i riječke luke, gdje su zajedno s Kočevskima i Kostelskima podložnicima već krajem 15. stoljeća neposredno preprodavali žito trgovcima iz Venecije.
Baš su trgovci-kmetovi Gerovske župe bili važna veza između ovih područja pa su već nakon izgradnje moderne ceste po dolini u prvoj polovini 19. stoljeća bili glavni dobavljači žita, kukuruza i vina, koje je dolazilo preko Brod Moravice. Ideal nekada bogatih trgovačkih Moravica i njihove arhitekture prve polovine 19. stoljeća s dva stranska ulazna portala u podrume poslužio je kao uzorak po kojem je bila 1856. godine napravljena velika Palčava šiša u Plešcima.
Drugi važni uzorak, kojeg je bilo potrebno poštivati kod gradnje, bio je tradicionalni tlocrt lokalnih kuća tog vremena, a treći – trgovačke zgrade s portalima koje su u to vrijeme gradili u Ložu na Kranjskoj strani. Sve to je na kući obitelji Čop vrsno objedinio Pietro Cividini – zidarski majstor iz okoline Udina, koji je u to vrijeme izgradio i crkvu na Fari te obnavljao brojne crkve na hrvatskoj strani. S njim su radili na kamenim portalima i arhitekturnim detaljima i majstori klesari.
Dvije večeri za redom bila su u kulturnom domu organizirana druženja – prvo s projekcijom odlično posjećenog i primljenog filma Kolpa-Kupa-Koupa te drugo o bajkama i bajkovitim bićima iz gornjeg dijela doline Kupe, odnosno onima iz brodmoravičkog kraja pa i iz Prezida i Dolenjske odakle su bili sudionici. Naravno, to je dovelo i do upoređivanja priča pa je zaključeno kako su nam zajednički Cuprnice i Mračniki, ali nas razlikuju Šratlički i Mužjaki, govori Marko Smole koji posebno zahvaljuje brodmoravičkoj Udruzi Turanj na pomoći kod organizacije, Uradu za Slovence v zamejstvu Republike Slovenije , Gradu Čabru za sufinanciranje posjeta te svim mještanima brodmoravičkog područja koji su ih ljubazno primili i pomgli im u čuvanju povijesti.
Nasljednici Majetića
Uz pomoć Emila Crnkovića i udruge Turanj provjerili smo stare priče o tome, da su portali u gornji dio doline dolazili negdje iz okoline Moravica. I zaista, u Malim Dragama pronašli smo nasljednike rodbine Majetić, koja je bila već u sredini 19. stoljeća poznata po izvrsnim klesarskim majstorima. Baš za njih možemo s dosta velikom vjerovatnošču potvrditi, da su bili dobavljači portala sve do Plešca, pa i dalje. Naime, nakon izgradnje ceste u dolini nije bilo veliki problem transport velikih kamenih dijelova kolima uz Kupu.
Studenti-istraživači su posjetili ne samo Male i Velike Drage, Kute, Delače, Razdrto i Štehovo, već i pregledali brojne kuće te razgovarali s najstarijim stanovnicima o nekadašnjem načinu života u selima iznad Kupe.