RASOHE Puno bi više pažnje prema stanovnicima malih naselja – ma koliko oni bili malobrojni – trebale imati goranske lokalne samouprave i Hrvatske šume koje na lokacijama kraj tih naselja ruše stotine kubika drva te prevozeći ih oštećuju ionako već uvelike oštećne prometnice. Kaže to Jadro Grgurić, mještanin Skrada i Rasoha, mjestašca udaljenog pet kilometara od Skrada u smjeru Kupske doline. Grgurić bi, ističe, kad bi to bilo moguće, živio svo vrijeme u Rastohama sa svojom životnom partnericom Marijom i njenom majkom Anđelom Rački.
– Prošle smo godine nas troje u Rasohama boravili od travnja do početka studenog, gotovo punih sedam mjeseci, a ove godine uglavnom smo u Skradu jer je Anđela slomila kuk, ima 91 godinu i potrebna joj je ne samo svakodnevna briga, već i posjete fizioterapeuta zbog čega smo odlučili boraviti u Skradu, jer bi fizioterapeut i ostalo medicinsko osoblje čak i ljeti teško savladavalo prometnicu do Rasoha, rekao nam je Grgurić te nas potom poveo do Rastoha u potpunosti potvrdivši svoje riječi.
Iz rupe u rupu
Naime, od Skrada do Gorice sve je u redu što znači da 2,6 kilometara prolazite uskom, ali asfaltiranom i dobro očuvanom cestom. Problemi nastaju kad se kod Gorice s asfalta skrene na makadamsku cestu i krene prema 2,4 km udaljenom naselju Rasohe. Iako smo putovali ljeti kad su uvjeti najbolji, cesta je u iznimno lošem stanju i na nekoliko lokacija mali terenac se tresao, jer je, iako u prvoj brzini, upadao iz rupe u rupu, udarao u kamenje, odbacivao pijesak i sitne kamenčiće škripeći gumama. Istina, na trenutke je cesta sasvim solidna, ali neki se dijelovi teško uopće mogu nazvati prometnicom. Malo je onih koji se manjim osobnim automobilom uopće usude voziti do Rasoha, govori Jadro.
– Ako nam netko dolazi ili ako nešto slavimo, onda ljudi obično dođu do odvojka za Rasohe i čekaju da ja dođem po njih. Auto mi je već poprilično oštećen, ali jednostavno nemam izbora. Problem je u tome što se cesta jako loše, gotovo nikako, ne održava pa na najstrmijim dijelovima svaka jača kiša i, naravno, snijeg, naprave veliku štetu. Dok sam bio dobrog zdravlja sam sam redovno održavao cestu, uređivao kanale i sprečavao štetu, ali od kad sam operirao srce i imam dva bajpasa više se ne smijem baviti jačim fizičkim aktivnostima pa je sad i stanje na cesti puno gore. Ono što bi trebalo učiniti je jednostavno – na najkritičnijim dijelovima, a to su oni najstrmiji, urediti dobre odvode vode, a uz to bi trebalo na 500 metara najgore dionice – a to je cesta prije raskršća za Ravan i Rasohe – asfaltirati. Znam ja da je sve to skupo i da je novaca malo, ali ljudi tu ipak žive i trebalo bi to poštovati, govori Grgurić dodajući da to što nama govori, godinama traži od Općine Skrad, odnosno Hrvatskih šuma, točnije Šumarije Skrad. No, uspjeha nema.
Obećaju pa ništa
– Uglavnom me svi saslušaju, kažu da će nešto napraviti i onda – ne naprave ništa. Načelnik Skrada Damir Grgurić triput mi je obećao pomoć, a jednom mi je rekao kako je cestu trebao urediti njegov prethodnoik Grbac iz SDP-a. No, dok je bio Grbac bar smo imali pijeska i mogli bar malo urediti cestu. Sad nema ni toga. Slično je i sa Šumarijom Skrad čiji strojevi unište cestu, pogotovo odvode koje mi sami uređujemo i izrađujemo. Kad sam ih molio da barem poprave to što su uništili i vrate u prvobitno stanje, upravitelj Robert Bukovac rekao mi je kako nemaju ljudi za to. Tako ispada da, u stvari, nikoga nije briga pa onda i nije čudno da je u Gorskom kotaru sve više praznih sela, a sve manje ljudi. U Rasohama su od četiri kuće tri, da tako kažemo »aktivne«, ali to nikoga previše ne brine, govori Grgurić koji najavljuje da će se zbog te nebrige uskoro pismom obratiti županu Komadini te nadležnim ministarstvima.
