Uglavnom im smiješno

Čabar u raljama statistike: Što žitelji goranskog gradića kažu na to da žive u “najbogatijoj sredini”?

Marinko Krmpotić

Foto M. Krmpotić

Foto M. Krmpotić

Statistika je i ovog puta jako pogriješila, pa stanovnici kažu kako bi se rado iz bogatog Čabra preselili u siromašnu Opatiju ili Crikvenicu, a drugi se pak smiju komentaru na portalu koji ih je zbog velikog broja izvanbračne djece proglasio »jugokomunističkim gradom«



Kraj prošle i početak ove godine pažnja hrvatskih medija usmjerena je prema Čabru i to ponajprije zbog statističkih podataka po kojima je Čabar bio jedna od najbogatijih hrvatskih sredina, a istodobno je ovaj goranski gradić smješten uz samu granicu sa Slovenijom bio na prvom mjestu svih hrvatskih gradova kad je riječ o – izvanbračnoj djeci! Naravno, ovi su podaci golicali maštu pa se nije jednom moglo čuti kako tim Čabranima nije ni loše koliko se stalno govori – em’ su bogati, em’ očigledno seks nije problem. Kud ćeš bolje! No, je li baš tako? Odgovor smo pokušali saznati »skočivši« do Čabra gdje nam gradonačelnik Kristijan Rajšel govori kako je istina potpuno drugačija, odnosno statistika je u ovom slučaju skup točnih brojčanih podataka koji – sakrivaju ili bitno iskrivljuju istinu:



»Onaj tko pažljivije čita istraživanja Državnog zavoda za statistiku sigurno je uočio upozorenje koje se često pojavljuje i koje kaže da izneseni postoci nisu objektivna slika stanja, pogotovo kad je riječ o malim sredinama, a to znači i Gradu Čabru koji je po broju stanovnika jedan od najmanjih u Hrvatskoj. Nažalost, to upozorenje većini novinara ne znači ništa i najveći broj njih samo pod svaku cijenu želi napraviti tzv. priču pa se tako i došlo do procjena kako smo bogatiji od Opatije i Crikvenice, a s Dubrovnikom smo tu negdje, odnosno kako smo prava prozapadna, krajnje liberalna sredina jer se kod nas živi u divljim brakovima i više od trećine djece je izvanbračno. Ma super! Prava poslastica za urednike i novinare koji nas zivkaju ili čak i dolaze ovamo istraživati taj vrlo bogati liberalni Čabar.


Suhe brojke




No, u stvarnosti stanje je potpuno drugačije i to smo, barem kada je riječ o tom, tzv. bogatstvu, već u niz navrata i pojašnjavali. Naime, kriteriji po kojima se procjenjuje dohodak po stanovniku vezani su, između ostalog, i uz broj nezaposlenih što nam, kao i neki drugi kriteriji, zamagljuje pravo stanje stvari. Konkretno, kod nas nezaposlenost nije velika, ne stoga što mnogi ljudi rade u ovdašnjim poduzećima kojih je sve manje, već izvan svog mjesta. Nadalje, mnogi su zbog toga što nije bilo drugog izlaza otišli u prijevremenu mirovinu pa ih se ne broji kao nezaposlene iako u osnovi to jesu jer od mizerne mirovine teško da mogu normalno živjeti. No, kada se sve te objektivne okolnosti ne računaju, onda ostaju suhe brojke koje tvrde jedno, a stvarnost je nešto sasvim drugo. Jer, da smo mi tako bogati kako tvrdi statistika, onda bi se valjda ovamo ljudi doseljavali, a umjesto toga mi iz godine u godinu, i to već dva-tri desetljeća, bilježimo stalni pad broja stanovnika, što zbog povećane stope mortaliteta, što zbog sve izraženijeg odlaska mladih u druge sredine«, govori Rajšel, dodajući kako je stanje u gospodarstvu sve gore i gore, a i onaj mali broj ljudi koji radi na području Grada Čabra dobija minimalnu plaću:


»Tvrditi nakon kraha Finvestcorpa, a s tim su upozati mnogi, da je ovo bogat kraj, može samo netko tko pojma nema o čemu govori. Ne samo da je drastično pao broj zaposlenih, već su i oni koji su bili zaposleni mjesecima bili bez plaće. Primjerice, većina zaposlenika u Finvestovom pogonu namještaja u Čabru deset i više mjeseci nije dobila plaću, a kad su sudskim odlukama i stečajem došli do prava isplate, onda im je ista ova država koja sada tvrdi kako je Čabar među bogatijim hrvatskim sredinama, zbog toga što su dugovi isplaćeni odjednom, porezom oduzela velik dio novca i većina uposlenih je za deset mjeseci rada »plaćena« s nekih 20.000 kuna! To je to bogatstvo koje »prepoznaje« samo statistika«, govori Rajšel ističući kako je »štorija« o izvanbračnoj djeci još veća potvrda besmisla statistike, a ujedno je i puno smješnija:


Romska tradicija


»Nakon što su podaci o tome objavljeni i nakon što smo osvojili »časno« prvo mjesto s najvećim postotkom izvanbračne djece u Hrvatskoj, odlučili smo provjeriti o čemu se radi i došli do sljedećih podataka. Prošle godine na području Grada Čabra rođeno je tridesetoro djece, a njih 15 je izvanbračno, što je zaista velik broj jer ispada da je svako drugo dijete rođeno u divljem braku. No, kad se zagrebe po površini, onda se ubrzo shvati da je od tih petnaest izvanbračnih, njih devetoro iz naselja Donji Vrhovci koje nastanjuju Hrvati romskog podrijetla kod kojih je izvanbračni način života tradicija i oni jednostavno ne stupaju u brak. Nadalje, od tih pet-šest koji dolaze iz drugih naselja, njih pet u međuvremenu je stupilo u brak i to prošle godine, ali statistika nije uzela u obzir da su do tog trenutka izvanbračna djeca, sada bračna. I sada, na kraju priče, imamo činjenicu da je najvjerojatnije samo jedno jedino dijete na području Grada Čabra izvanbračno. No, statistika to tako ne vidi pa smo mi i dalje »jako moderni« kako je komentirajući sve ovo netko zabilježio na portalima«, rekao je Rajšel.


Sličnim reakcijama, a to znači pomiješanoj ljutnji i smijehu, svjedočili smo i kod drugih stanovnika čabarskog područja koji u pravilu vole komentirati, ali ne imenom i prezimenom. Tako smo čuli, između ostalog, kako bi se neki od njih rado iz bogatog Čabra preselili u siromašnu Opatiju ili Crikvenicu, drugi su se smijali komentaru na portalu koji ih je zbog velikog broja izvanbračne djece proglasio »jugokomunističkim gradom«, treći su sa žalošću konstatirali kako ovi statistički podaci sami po sebi govore u kako površnoj i nerealnoj državi živimo, a najveći broj upitanih na sve je samo – odmahnuo rukom. Nekako je to i najlogičnija reakcija na ovu komediju sa statističkim podacima.