Stara Sušica

8. Kiparska školica: Mali kipari uče tajne duboreza

Marinko Krmpotić

Radove iz proteklih godina poklanjali su školama i ustanovama u Osijeku, Vukovaru, Kninu, Orahovici, Zagrebu i Dječjoj bolnici Kantrida, a ovogodišnji će radovi biti donirani osnovnoj školi u Opuzenu 



STARA SUŠICA  Cijeli ovaj tjedan stari lijepi romantični dvorac u Staroj Sušici svakodnevno odzvanja udarcima dlijeta kojima se tridesetak sudionika 8. Kiparske školice marljivo uči vještine duboreza u drvu.


Uz Rajka Sroka, idejnog začetnika ove sve značajnije i uglednije manifestacije, s polaznicima rade i poznati hrvatski kipari Mato Tijardović i Ivica Tolić, a polaznici dolaze iz raznih sredina – Dugog Sela, Zagreba, Rijeke, Viškova, Matulja, Cresa i Stare Sušice.


Svaki dan sudionicima se zadaju po dvije teme, a postoji i mogućnost slobodnog odabira pa su tako proteklih dana mali kipari radili duboreze sa sakralnim temama, motivima vezanim uz tradiciju, motivima ljeta…




Radi se isključivo u lipi koja je idealna za prve korake u duborezu i kiparstvu, a svakog se dana radi od 10 do 12 te od 15 do 18 sati, govori nam Rajko Srok podsjećajući da su radove realizirane u proteklih sedam godina poklanjali školama i ustanovama u Osijeku, Vukovaru, Kninu, Orahovici, Zagrebu i Dječjoj bolnici Kantrida, a ovogodišnji će radovi biti donirani osnovnoj školi u Opuzenu. 


  Odličan posao


Mato Tijardović, kipar svjetskog glasa po kojem ova škola i nosi ime, ističe da velike zasluge za uspješan rad svih proteklih godina pripadaju Rajku Sroku koji je ove godine čak uspio s petero polaznika koji su savladali tehniku duboreza održati prvu malu kiparsku koloniju u Liscu gdje su radili skulpture od metar veličine. 


   – Rijetkost je da se tako kvalitetno radi u jednoj dječjoj koloniji, ti su mladi polaznici, mahom stariji srednjoškolci, napravili odličan posao i pred njima je lijepa budućnost, a postoji mogućnost da neki od njih uskoro postanu sudionici velike međunarodne kolonije u Ernestinovu, najavljuje Tijardović. 


   Ivica Tolić vrlo je zadovoljan odnosom polaznika od kojih, kaže, mnogi žele nastaviti raditi i nakon vremena određenog za rad. 


   – Zaista su jako dobra grupa, brzo shvaćaju i vole raditi pa je zadovoljstvo poučavati ih, govori Tolić posebno ističući činjenicu da su među polaznicima i četiri djevojčice iz Stare Sušice što je najbolji dokaz kako je ova sredina prihvatila Kiparsku školicu.   

Susret s ekipom


Oduševljeni radom u školici su i sami polaznici. Andrea Toić je iz Cresa i punih osam godina sudjeluje u Školici, a uz učenje rado dokazi i stoga što se sretne »s ekipom« pa uz učenje ima i odličnu zabavu. Ivan Host iz Zagreba radio je na motivu barke i obale mora:


»Prošle godine sam bio na Zimskoj školici, dopalo mi se pa sam odlučio doći i u ovu Ljetnu školicu i jako sam zadovoljan.«, rekao nam je trinaestogodišnji Host. Ani Jelenić učenica je riječke Ekonomske škole Mije Mirkovića, a u Staru Sušicu je došla jer, kaže, i inače voli umjetnost: »Ovo je jedna novina za mene pa sam odlučila doći. Na samom početku sam mislila da to neću moći jer mi je izgledalo fizički dosta zahtjevno, ali sad sam se privikla i ide mi dobro pa vjerujem da ću, ako bude moguće, opet doći.«, rekla nam je Ani. Mateu Grgić prekinuli smo u izeradi duboreza puzzlea. Stigla je iz Zagreba na poziv sestrične koja joj je rekla da bi moglo biti zanimljivo: »Prvi sam put ovdje, lijepo je, zanimljivo i poučno pa već planiram doći sljedećeg ljeta«, kaže Matea, a Laura Šimunović je Starosušičanka koja je znala za rad Školice i odlučila provjeriti kako to izgleda i zadovoljna je. Ena Poje, Mateina sestrična rekla nam je kako je svoju malo stariju sestričnu Mateu nagovorila tako što joj je govorila da će rezbariti u drvu, raditi razne oblike i da će biti zanimljivo: »I zbilja nam je zanimljivo i zabavno, a povremeno zna biti i malo teško, ali ništa strašno«, kaže Starosušičanka Ena, učenica trećeg razreda. 



Desetogodišnji Lucijan Kolonić, mali Kastavac »z Čikovići 137« rekao nam je da »dela ribu« i ide mu super.    – Prvi put sam došao u ponedjeljak i odlično je. Jako mi je zabavno, izgleda jako zanimljivo i mogu ispasti jako lijepi radovi i puno ću naučiti, rekao nam je Lucijan.


  Gre nekako


Paolo Sušanj radio je na izradi crteža zvončara i najprije nam je rekao da je iz Rijeke, ali se onda ispravio i rekao da je »z Viškova« i da »dela halubajskega zvončara, skoro će va četrti razred i ni prvi put tu, aš je već bil prošlo leto. Zvončara delan aš san i sam zvončar. Ni baš lako, ali gre mi nekako«, kaže Paolo. 


   Svi zajedno, i sudionici i njihovi voditelji, posebno se zahvaljuju svima u Staroj Sušici, posebno osoblju dvorca koje ih je fantastično ugostilo, a Rajko Srok ističe kako su vrlo zahvalni na pomoći i općinama Viškovo, Klana i nekim drugim iz Riječkog prstena, kao i Primorsko-goranskoj županiji te roditeljima djece polaznika.