Moram biti i sentimentalan. Danas sam upoznao desetak svojih rođaka. Mnogi od njih imaju karakterističnu fizionomiju kakvu su imali moj djed i otac. Ja ne znam hrvatski, a oni ne znaju engleski. Ipak smo osjetili onu iskonsku bliskost i povezanost iako smo se susreli prvi put. Ugostili su nas iznad svih očekivanja, oduševljen je senator Begich.
Priglavke i nakurnjak
Načelnik Udbine Ivan Pešut američkom je Likoti za uspomenu poklonio pletene papuče »priglavke«, vunene čarape i nakurnjak, muški artikl kakav je za oštrih ličkih zima zasigurno nosio i senatorov djed.
– Ponosan sam na svoje korijene i djed Ivan mi je uvijek govorio da moram doći u Liku. Bio je rudar i skromno je živio pa nije smogao novca da za života dođe ovamo, iako je to žarko želio. Toliko je volio Breštane da po njegovim kazivanjima znadem puno o ovom kraju iako sam prvi puta ovdje. Amerika je prelijepa zemlja, ali Hrvatska sve te ljepote ima na maloj udaljenosti. Dolazeći ovamo prošao sam kroz NP Plitvička jezera koji je svjetski poznat. Tu su i Velebit, Paklenica, Kornati… Ogromne ljepote na malom prostoru. Kada bih ulagao novac u poslove u Hrvatskoj, to bi svakako bio turizam ili obnovljivi izvori energije, rekao je senator Begich. U razgovoru s načelnikom općine Udbina Ivanom Pešutom senator se upoznao s resursima ove općine koja se po razvojnim projektima sve više izdvaja i pokazuje odlične rezultate. Druga postaja izleta bilo je mjesno groblje u selu Podlapača. Tamo su sahranjeni brojni članovi obitelji Begić, a senatora je ondje dočekao bratić njegova oca, Mile Begić (73) koji je obilazeći pojedine grobnice pojašnjavao rodbinske veze ove stare ličke obitelji.
– Mi smo Begići uvijek bili razgovorljivi ljudi, pripovijeda Mile Begić. Zato su dva naša rođaka postali senatori. Da rečem da smo pametni, ispalo bi da se falim, ali eto i sami vidite da smo dali učenih glava, isticao je did Mile.
Uslijedio je potom odlazak u Breštane i obilazak stare obiteljske kuće i imanja. Ondje danas živi Nikola, jedan od potomaka Begićevih, sa svojom obitelji. U zadnjem ratu imanje Begića sasvim je opljačkano i porušeno. Od stare obiteljske izbe ostao je samo jedan zid pa su mlađi Begići na starim temeljima izgradili veliku štalu gdje drže 20-ak krava. Goste je na ulazu dočekala Anita Begić, rođaka u trećem koljenu, darivajući gosta košaricom ličkih rukotvorina i delicija. Senatoru se najviše dopala lička kapa jer ju je i did Ivan prije više od stoljeća ponio u Ameriku i po njoj su ga poznavali susjedi. Nakon ručka senator Begich obratio se novinarima.
– Kada se vratim u SAD svojim ću prijateljima kazati iz kakve predivne države potječem. Također ću reći i poslovnim ljudima da se ovdje vrijedi doseliti i ulagati kapital. Nigdje do sada nisam jeo ovakvu janjetinu i pio rakiju šljivovicu. Tu su i delicije pršut, sir, kobasice, kolači… A sve što smo ručali posebnog je okusa i nije nimalo nalik na hranu kakvu mi jedemo doma. Nakon ovih divota što sam doživio ovdje moram učiti hrvatski i svakako doći ponovno jer ne govorim bez razloga: ovo su uistinu ona Lika i ona Hrvatska iz priča moga dide Ivana.
