VRHOVINE  Ekološka Udruga LEH uz suradnju Općine Vrhovine i supokroviteljstvo Ličko-senjske županije i Ministarstva poljoprivrede i ove godine u povodu Svjetskog dana hrane organizirala je izložbu hrane i domaćih proizvoda.

Manifestacija se održava u sklopu projekta Udruge LEH »zdravom hranom do zdravog života«, a osnovna je nakana građane educirati o ekološkoj proizvodnji. Milorad Bogdanović iz spomenute udruge iz Vrhovina ističe da je najbitnija tema u proboju hrvatskog ekološkog proizvoda na europsko tržište prvi korak, a to je nadzor ekološkog proizvoda. Bogdanović ističe da se na strana tržišta ne može ići bez certifikata, bez nadzora i deklaracije. 

  Apsurdni poticaji

Ističe nedavne kontakte s njemačkim veleposlanstvom u Hrvatskoj koje je zainteresirano za pomoć u razminiranju ličkih poljoprivrednih površina kako bi se na njima sadili ekološki proizvodi.

I u takvoj situaciji, bez obzira na svu pomoć iz inozemstva lički ekoproizvod mora imati važeće papire i deklaracije, ali to je teško jer Hrvatska nema prehrambeni suverenitet. Bogdanović smatra da iako je to pomalo teška riječ, Hrvatska danas nema suvereniteta na prehrani.

– Trgovački lanci iz cijeloga svijeta dovoze nam robu upitne kvalitete, a naš domaći proizvod nema kupca. Proizvođači proizvode samo za sebe pa se mora okrupnjivati proizvodnja, te proizvođače umrežiti s turizmom – smatra Bogdanović.

No, u Ličko-senjskoj županiji to će biti jako teško jer iako je Lika prekrasan kraj, u potpunosti sačuvan od industrije i velikih zagađivača, veliki je turistički potencijal, ali i u takvom ambijentu pomalo nevjerojatno zvuči podatak da u Lici nema niti jednog seoskog turističkoga gospodarstva.

Pravo je pitanje, osim ovakvih entuzijasta kakav je Udruga LEH, što rade institucije u Lici vezane uz poljoprivredu i turizam, pa onda i sveukupni razvoj. Bogdanović smatra da je osnovni kočničar u razvoju ekološke proizvodnje država jer politika mora snimiti stanje u proizvodnji.

U Hrvatskoj se dogodio i veliki apsurd s poticajnom politikom u poljoprivredi pa se postigao kontra efekt. Poticaji se daju na površinu kako bi se površine održale obradivima, no poticaji se moraju davati na proizvode. Bogdanović zato smatra da ljudi poticaje ulažu u najlakšu kulturu, ne proizvode se najprofitabilniji proizvodi već primjerice pšenica koja je najjednostavnija za rad. 

  Od plasmana boli glava

– Da nije bilo poticaja možda bi i bilo bolje, ljudi bi se na tržištu borili s proizvodom pa bi na tržište došli visoko kvalitetni proizvodi, a ovako imamo višak jeftinih proizvoda od čijeg plasmana nas boli glava – Bogdanovićev je stav.

I u ekološkoj proizvodnji, kao i u svemu u životu mora se napraviti prvi korak, a prvi korak je ističu iz Udruge LEH uvođenje ekološkog nadzora kako bi se onda i proizvodnja mogla razvijati. A bez tog prvog koraka naša proizvodnja nema prave šanse na velikom europskom tržištu koje nudi niz mogućnosti, ali bez certifikata nema proboja na to tržište.

LEH se nada da će i zemljopisni položaj Vrhovina pomoći u njihovom razvoju, no nažalost nema kupaca pa tako nema posebne pomoći ni od blizine Plitvica, ni od glavne državne prometnice koja prolazi kroz Vrhovine. Ipak, rijetki ekološki proizvođači u Lici ne posustaju, nadaju se pomoći institucija, nadaju se boljim danima, jer budućnost ekoproizvoda na svjetskom tržištu je pozitivna.