Ispraćaj glazbene legende

Zbogom, maestro: Ljuboslav Ljubo Kuntarić sahranjen u Voloskom

Aleksandra Kućel Ilić

Snimio Marin ANIČIĆ

Snimio Marin ANIČIĆ

Prema riječima Gorana Crnkovića koji je ujedno bio i pokojnikov veliki prijatelj, oproštaj od »našeg Ljube« trajao je nekoliko zadnjih mjeseci, a nakon ispraćaja, izrazio je nadu u »novi susret u vječnosti«. Osim velikim skladateljem i zaljubljenikom u glazbu i ljude, Crnković ga je nazvao i velikim domoljubom



VOLOSKO Maestro Ljuboslav Ljubo Kuntarić sahranjen je danas na groblju u Voloskom, a ispraćaju legende hrvatske popularne i duhovne glazbe i jednog od zacijelo najslavnijih i najplodnijih skladatelja 20. stoljeća na ovim prostorima, pridružili su se mnogi. Pored kompozitorovih najdražih osoba iz njegove uže i šire obitelji, od gospodina Kuntarića su se došli oprostiti i brojni kolege iz svijeta glazbene umjetnosti i to ne samo iz kraja u kojem je živio 65 godina, iz srcu mu priraslog Voloskog, Opatije i riječke regije, već i iz cijele Hrvatske.


Počasna garda


Pogrebni obred je predvodio pater Ivan Miklenić, župnik na Trsatu, u pratnji brojnih svećenika, te Počasne garde Zrinski Grada Čakovca. U dirljivom glazbenom programu, kako i priliči rastanku od čovjeka koji je tijekom karijere doslovce »živio glazbu«, nastupila je Klapa »Cinquina«, a biranim riječima, o njegovom stvaralaštvu i životnom putu govorili su Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja koji se obratio nazočnima i uime Hrvatske glazbene unije, te Goran Crnković ispred Matice hrvatske i Društva braće hrvatskog zmaja. Na groblju je također pročitano i pismo u kojemu je izraze iskrene sućuti i molitvene blizine obitelji Ljube Kuntarića uputio nadbiskup Ivan Devčić.



Najdraže Volosko


Tijekom karijere je skladao više od 2.000 zabavnih melodija među kojima su mu bili i evergreeni poput hita »Autobus Calypso« ili »Ta tvoja ruka mala«. Također, napisao je oko 700 sakralnih skladbi, te stotine skladbi za djecu, zborskih, klapskih, tamburaških i komornih skladbi.Ljuboslav Kuntarić rođen je 1925. godine u Čakovcu, no uvijek se volio pohvaliti kako je »najbolje godine života proveo upravo u Voloskom«. Uz strast prema klaviru i komponiranju, po svom životnom pozivu bio je hidroinženjer. Među brojnim nagradama, pripala mu je i nagrada za životno djelo Grada Opatije, Zlatno odličje Pro ecclesia et pontifice koje mu je za doprinos sakralnoj glazbi dodijelio Papa Ivan Pavao II., diskografska nagrada Porin za životno djelo te Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.




– Kada govorimo o glazbi koju je stvarao, možemo reći da je najpoznatiji bio po zabavnoj glazbi i njome je obilježio cijelo jedno vrijeme, osvajajući festivale, ali i radijski eter. Možemo reći da njegove skladbe i danas, nakon 50 i više godina postojanja, još uvijek žive i mi ih volimo i slušamo. No, bez obzira na njihovu neprolaznu vrijednost, slava i bogatstvo mu nisu bili važni niti je za njih živio. Bio je umjetnik koji je imao potrebu izraziti se kroz skladbu, pa je tako pisao za velike orkestre, za zborove, za različite instrumente, a kao školovani glazbenik, bez obzira na drugu struku kojom se također uspješno bavio, uspio je obraniti dignitet zabavne glazbe i doprinesao tome da se domaća glazba više cijeni. Briljantnoj karijeri treba dodati i opus sakralne glazbe, jer je bio čovjek koji je uspijevao svoju istinsku pobožnost kroz glazbu prenositi ljudima. Posebno je svojim stvaralaštvom zadužio ovaj kraj kojemu je bio i ostao vjeran, a svojim je radom obogatio cjelokupnu hrvatsku glazbenu baštinu – istaknuo je Tomislav Šaban.


Naš Ljubo


Prema riječima Gorana Crnkovića koji je ujedno bio i pokojnikov veliki prijatelj, oproštaj od »našeg Ljube« trajao je nekoliko zadnjih mjeseci, a nakon ispraćaja, izrazio je nadu u »novi susret u vječnosti«. Osim velikim skladateljem i zaljubljenikom u glazbu i ljude, Crnković ga je nazvao i velikim domoljubom.



Brojne kolege


Uz obitelj, prijatelje, susjede iz Voloskog i sve koji su ga voljeli, te predstavnike Crkve i posebno franjevačkog reda, na pogrebu su između ostalih bili i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, opatijski gradonačelnik Ivo Dujmić, te njegovi prijatelji iz svijeta nota – Duško Paro iz Opatijskih suvenira, Betty Jurković, Danijel Načinović, kao i Silvana i Duško Jeličić Dule iz sastava Bonaca.



– Bio je pažljiv i radišan i ništa nije volio čuvati samo za sebe, već darovati drugima, a gdje god da je putovao i što god da je radio, za nas je uvijek ostao »naš Ljubo«. Hvala Ti na svemu što si nam dao i što nas je činilo i što nas čini boljim ljudima – oprostio se od Ljube Kuntarića Crnković. Nakon sprovoda, u crkvi svete Ane u Voloskom služena je sveta misa zadušnica.


Pokojni »maestro Ljubo« uvijek je bio odlično raspoložen i spreman za razgovor s novinarima, a zanimljivosti iz svog života i stvaralaštva je doslovce »sipao iz rukava«. Sve ono o čemu je za života sa žarom pričao, a dakako, radilo se o glazbenom stvaralaštvu i magičnome svijetu nota, rado je potkrepljivao i zvučnim materijalom, poklanjajući različite nosače zvuka – nekada davno su to bile kasete, a u novije vrijeme CD-ovi.