U Hrvatskoj sam stranac i malo me ljudi ovdje poznaje, no ono što sam doživjela, vrijedno je velike pohvale i želim da ovo pročita što više ljudi – ispričala nam je Vesna Bojović, umirovljenica iz Zemuna čija je pokojna majka bila rodom iz Klane, a teta, također rodom iz Klane, od pedesetih godina prošloga stoljeća živi u Ičićima.

– Najprije sam imala problema s bolesnom majkom koju nisam mogla smjestiti u dom, a s obzirom da sam strana državljanka nisam mogla biti uz nju i paziti na nju duže vrijeme nego li to zakon dozvoljava. Uvijek žalim zbog toga i pitam se je li uslijed toga preminula ranije nego li je trebala. To me uvijek muči. Sada mi se sličan slučaj dogodio i s njezinom sestrom, a mojom tetom. Ona ima 83 godine, zove se Ana Rumac, živi u Ičićima i jako je bolesna, imala je moždani udar i nepokretna je i ja sam već godinu dana, pa i nešto više vremena uz nju i brinem o njoj. Međutim sada su mi istekle sve mogućnosti za boravak u Hrvatskoj i ja više nisam imala izlaza iz te situacije. A pokušala sam sve, no s obzirom da je moja teta penzionerka a i sama sam u mirovini, nismo imale dovoljno sredstava da bismo mogle financirati ženu koja bi je čuvala, bilo nam je to nedostupno. Ona nema druge rodbine koja bi joj mogla pomagati, stvarno nema nikoga.

Bila je medicinska sestra

Pokušala sam pronaći rješenje, ali bezuspješno i dani su prolazili i sve se više približavao onaj dan kada ću morati izaći iz zemlje i vratiti se kući u Zemun. Čak sam razmišljala i o tome da povedem tetu sa sobom u Zemun, no s obzirom na zdravstvenu situaciju u kojoj se nalazi, bilo bi to za nju prenaporno. Krajnja solucija mi je bila otići u opatijsku gradsku upravu, te potražiti direktno gradonačelnika i zamoliti za pomoć. Međutim, gradonačelnik tada nije bio u Gradu, ali me je primio njegov zamjenik Emil Priskić kojemu sam ispričala sve ono što me muči, objasnivši u kakvoj je teškoj poziciji sada moja teta koja se inače tijekom cijeloga života kao medicinska sestra bavila pomaganjem ljudima u bolnici u Ičićima. Obećao je da će mi pomoći, no iskreno nisam vjerovala da će se to i ostvariti jer smo obično navikli da ljudi koji su na pozicijama ne brinu baš previše za nas male, obične građane.

Međutim, gospodin Priskić je svoje obećanje ostvario i moja je teta, budući da se radilo o hitnom slučaju, dobila mjesto u Domu Volosko. Sada je ona na sigurnom, a i ja sam mirna i zadovoljna, jer kada bi mi se dogodilo slično kao što mi je to bilo s majkom, ne znam kako bih sve to preživjela. Oduševljena sam zbog ovog postupka gospodina Priskića i želim da svi znaju da se u Opatiji brine o običnim građanima kada su u nevolji – ispričala je Vesna Bojović.

Ljudi spremni pomagati

Smatra da je ovo jedan od načina na koji se može zahvaliti Gradu Opatiji i zamjeniku gradonačelnika na hitnoj reakciji, te da je njezino iskustvo zapravo potvrda da nije istina kako »za sve treba imati debelu vezu«. Također, navela je i da gledano sa strane, problemi slični ovima koje je proživjela možda mogu izgledati lako rješivi, no kada se čovjek u njima nađe, a adekvatnog je smještaja nedovoljno, nije lako pronaći izlaz.

– Napominjem da nikakvu vezu nisam imala, a oduševljena sam i zbog toga što sam bez problema došla do zamjenika gradonačelnika, što običnom građaninu možda može izgledati kao »nemoguća misija«. Međutim, sve je proteklo bez ikakvih poteškoća i potvrdilo se da su na vlast došli ljudi spremni zbilja pomagati kada je to potrebno i uistinu poslušati probleme građana – rekla je Bojović kojoj je nakon što je nepokretna teta na sigurnom i ima svu potrebnu njegu i skrb u Domu Volosko »pao kamen sa srca«, te se može vratiti svojoj obitelji.