Ovisan o brzini

Vološćanski surfer Enrico Marotti: ‘Već ove godine želim biti među 20 najboljih na svijetu’

Marina Kirigin

Enrico Marotti kaže kako nema strahova, kako se ne boji morskih pasa, samo zmija

Enrico Marotti kaže kako nema strahova, kako se ne boji morskih pasa, samo zmija

Jedini profesionalni surfer u Hrvatskoj, zadnju je regatu svjetskog kupa završio na odličnom 15. mjestu. Nastavak natjecanja slijedi u Danskoj, Njemačkoj i u Novoj Kaledoniji u Australiji



Slavlje je bilo veliko. Vološćani, članovi Društva sportova na moru »Volosko«, u prostorijama kluba dočekali su ga kao pobjednika, a on je u svom obraćanju njima samo dodao »a što će tek biti kada budem na postolju«.


Enrico Marotti, mladi vološćanski surfer već prekaljeni morski vuk, ujedno i jedini profesionalni surfer u Hrvatskoj, upisao je dosad najbolji rezultat na PWA (Professional Windsurfing Association) Touru, na regati Svjetskog kupa koja je početkom kolovoza održana na Kanarima, u Fuerteventuri. Marotti je regatu završio na odličnom 15. mjestu i najavio još jednu uspješnu sezonu jedrenja na dasci u disciplini slalom.


Kanari su ove godine bili četvrta stanica PWA ciklusa regata svjetskog kupa na koji isključivo stižu profesionalni surferi. Nakon što je Marotti na regati u Japanu zauzeo 21. mjesto, u Costa Bravi bio je 32., na posljednjoj regati u konkurenciji 64 surfera iz 40 zemalja zauzeo je odlično 15. mjesto i time najavio ovogodišnji cilj – ulazak u top 20 najboljih svjetskih surfera.


Pomoć psihologa




– Rezultat u Fuerteventuri pokazatelj je ogromnog truda i rada. Zadovoljan sam jer sam tijekom čitave regate, tijekom svih pet dana, imao jednu konstantu. U jednom trenutku bio sam trinaesti, onda sam pao na 17. mjesto, a posljednjeg dana regate ponovno sam vrlo dobrim rezultatima završio na 15. poziciji. Jedrilo se u različitim uvjetima, na različitoj opremi, a vjetar je dosezao snagu od 20 do 50 čvorova. Uz sve to, uspio sam ostati do kraja koncentriran na jedrenje. Sve je išlo po planu i evo uspio sam doći do ovog, dosad najboljeg rezultata na PWA Tour-u – rekao je europski prvak i viceprvak svijeta u jedrenju na dasci, okrunjen titulama državnog prvaka, dodajući kako ovi rezultati nisu slučajni već kako veliku zahvalu duguje psihologu Petru Nikoliću s kojim radi već drugu sezonu.



– Trenera na moru nemam, imam samo Peru Nikolića koji je moj mentalni trener, a koji je uveliko zaslužan za ovaj moj napredak i rezultat. Zahvaljujući njemu uspio sam doći do kvalitetnijeg treninga, promijeniti pristup treningu, promijeniti stav na regatama, zapravo pripremiti glavu za sve izazove. Upravo u tom polju postoji jako puno prostora za napredak svakog sportaša, zato redovito na našim sastancima analiziramo doživljaj regate, sporta općenito, razmišljam o sebi, vizualiziram detalje jedrenja, a sve to utječe i na tehniku jedrenja, okret oko bove, pristup svakom pojedinačnom plovu regate i na moj stav – govori Marotti.


Jedrenje na tramontani


Nakon regate u Koreji, Japanu, Costa Bravi, Fuerteventuri, nastavak svjetskog kupa dogodit će se u Danskoj, Njemačkoj i u Novoj Kaledoniji (Australija). Marotti planira otići na sve regate, a prije toga već, 22. kolovoza i na regatu europskog kupa u Bol na Braču.


– Regata europskog kupa trebala bi mi biti odlična priprema za Dansku, a kada je Svjetski kup u pitanju cilj je doći u top 20. Lani sam PWA Tour završio na 40. mjestu, a uspijem li ostvariti ovogodišnji cilj, uz jasni plan i viziju, kvalitetan rad, siguran sam da jednog dana mogu biti među najboljima – kaže Marotti.



Vološćanski surfer i najbolji sportaš grada pod Učkom zimske pripreme odrađuje u toplijim krajevima. Zahvaljujući tvornici jedara Neil Pryde, za koju nastupa, Marotti zime provodi na Havajima, Tenerifima ili pak u španjolskoj Tarifi. Međutim, ljeti voli hrvatsku obalu, posebno uvalu Preluk i jutarnju tramontanu, ali često boravi i u Bolu, Vignju i na Lago di Gardi gdje testira opremu za tvornicu s kojim je potpisao profesionalni ugovor.


– Zimske pripreme odradim u toplijim krajevima – lakše  je trenirati kada se tijelo ne grči i ne bori s hladnoćom i troši napor za zagrijavanje. Međutim, vološćanski uvjeti za jedrenje ugodni su do kraja prosinca. Zato kažem da sam srećković što sam tu rođen i imam privilegiju da mogu jedriti na tramontani – rekao je Marotti.


Nezgoda s gumenjakom


Na pitanje o privatnom životu, Marotti odgovara kako je sve više-manje vezano za windsurfing, no  voli nogomet  i »Rijeka« mu je ljubav od malena. U slobodno vrijeme šeće psa, ali i se voli i dobro odmoriti i fino pojesti. Vrijeme rado provodi s obitelji, ali i s vrlo dragom prijateljicom. To su upravo one stvari koje ga na trenutak čine mirnijim, zaustave u putovanjima svijetom, izazovima na burnom moru. No to se ipak dogodi samo na trenutak jer on ne može bez doze adrenalina, opasnih i manje opasnih dnevnih izazova, ali i brzine koju postiže na dasci, bicikli, motoru…



– Volim jako motore, ali danas vozim samo bicikl. U ugovoru mi stoji da ne smijem voziti motor, a ja se evo nadam da ću tu klauzulu moći jednom promijeniti – govori Enrico koji je 2012. godine upravo zbog tog vječnog žara za novim izazovom, ali i nepromišljenosti, mladosti ugrozio vlastiti život.


– Ne znam kako bih to rekao – pregazio me gumenjak ili možda sam sam sebe pregazio. Volio sam skakati na valovima, imao sam gumenjak-katamaran za trke i često s tatom odlazio zabavljati se na more. Jednom sam tako otišao s prijateljem. Vidjeli smo valove od katamarana koji je vozio na relaciji Rab – Pag i odlučili otići skočiti na te valove. Gumenjak je letio k’o lud, ja sam stajao na provi, a prijatelj je držao gas. Tek kada smo bili u zraku shvatili smo da smo pretjerali, ali bilo je prekasno. Oko mene je sve letjelo, rezervoar, sva oprema s barke, sve je bilo u zraku. To je trajalo koju sekundu no trenuci su to koje dobro upamtiš.


Kada smo sletjeli, mrvicu smo usporili. Gumenjak je pao u more prije nego ja na njega, noga mi se posklizla na mjestu i našao sam se ispod gumenjaka. Pokušao sam što dublje zaroniti, skvrčio se, a onda sam osjetio kako je nešto prošlo preko mene. Slomio sam sva rebra, lopaticu i imao 60 šavova, ali uspio sam se relativno brzo oporaviti, već nakon neka dva-tri mjeseca – prisjetio se Marotti.
Marotti danas ipak puno manje riskira. Kaže kako nema strahova, kako se ne boji morskih pasa, samo zmija, no kako poštuje snagu prirode, posebno nepredvidivog mora. U discplini slalom, u kojoj nastupa na regatama, postižu se brzine i do 80 kilometara na sat, a Marottijeva najbrža izmjerena vožnja bila je 45 milja na sat.


Teške ozljede


– Kada postižeš takve brzine padovi mogu biti opasni, vrlo često nastaju trzajne ozljede, a najvažnije je prilikom pada izbjeći dodir s opremom. Kod slalomaša na regatama postoji pravilo »no rules«, odnosno pravilo je da nema pravila. Vozi nas osmero u jednoj grupi i svi smo jako blizu pa se pri takvim brzinama znaju dogoditi veće ozljede. Evo samo na posljednjoj regati ozljeđeno je pet-šest surfera, a dva dečka zbog ozljeda neće moći nastupati čitavu sezonu – jedan ima prerezanu tetivu i cijeli mišić na potkoljenici, a drugi prerezan mišić natkoljenice. Iako je pravilo da nema pravila, postoje nepisana pravila među nama natjecateljima, a to su ona »fair playa«. Za sve nas surfere važno je ostati u regati tako da nastojimo nikad ne riskirati tako da ugrozimo sebe, odnosno ne ulazimo u situacije iz koje bi mogli izaći poraženi. Oni surferi koji prekrše »no rules« i »fair play« pravilo onda stupa na snagu »payback rule« ili osveta – zaključio je Marotti.