Projekt 'Opatijski vremeplov'

Turizam doživljaja: Opatijska povijest ove se godine upoznaje uživo

Alenka Juričić Bukarica

Odlukom Ministarstva turizma, Goran Moravček počasni je turistički vodič za sakralnu baštinu / Snimio Marin ANIČIĆ

Odlukom Ministarstva turizma, Goran Moravček počasni je turistički vodič za sakralnu baštinu / Snimio Marin ANIČIĆ

Ponedjeljkom od 9 sati te četvrtkom od 20 sati s obalnog šetališta lungomare ispod hotela Milenij započinju besplatne kostimirane vođene šetnje kroz povijest grada, na koje će sve zainteresirane povesti jedan od šest povijesnih likova – Isadora Duncan, Friedrich Julius Schüler, Stephanie Glax, Barkajol, Pučanka i Benediktinac iz samostana sv. Jakova



Kako je slavna plesačica Isadora Duncan doživjela Opatiju? Kako je direktor Južnih željeznica i inicijator opatijskog turističkog razvoja Friedrich Julius Schüler gradio svoju viziju kraljevskog lječilišta? Tko se u portiću kupao gol?


Odgovore na ta pitanja posjetiteljima Opatije nudi projekt »Opatijski vremeplov«, novi program Turističke zajednice Grada Opatije, koji je goste stavio u središte zbivanja i omogućio im da dožive opatijsku povijest »uživo«, kao njeni glavni protagonisti. I to, uz ostalo, i kroz besplatna kostimirana vođenja tijekom kojih o opatijskoj povijesti govore oni koji su je stvarali.


– Trendovi u turizmu vrlo se brzo mijenjaju, a turizam doživljaja postaje sve bitniji jer su gosti tijekom svojih putovanja željni novih doživljaja i iskustava. Upravo iz tog razloga osmišljen je i realiziran projekt »Opatijski vremeplov« s kojim smo započeli 1. lipnja i trajat će sve do 30. rujna. Svaki tjedan, ponedjeljkom i četvrtkom, našim gostima nudimo niz atraktivnih aktivnosti osmišljenih na način da im pruže emotivno, uzbudljivo i edukativno iskustvo, predstave im opatijsku povijest i tradiciju te stvore sasvim novi doživljaj Opatije, kazala je Suzi Petričić, direktorica TZG-a Opatija, istaknuvši da su svi programi besplatni, odnosno svojevrstan poklon gostima. Dakle, ponedjeljkom od 9 sati i četvrtkom od 20 sati s obalnog šetališta lungomare ispred Milenija, odnosno kod spomenika Krleži, sve zainteresirane na put u opatijsku povijest povest će neki od šest likova iz davnih godina »stare dame«.


Nasrin el Gharni – suvremena Isidora Duncan / Snimio Marin ANIČIĆ


Nasrin el Gharni – suvremena Isidora Duncan / Snimio Marin ANIČIĆ





– Pripreme za projekt počele su mjesecima prije same realizacije, a za kostimirane šetnje odličnog partnera pronašli smo u Udruzi vodiča Liburnije čiji su članovi cijelom projektu pristupili s velikim entuzijazmom i oduševljenjem. Vodiči su prošli edukaciju pod nazivom Animacija u kulturnom turizmu i izvedbene umjetnosti u funkciji kreiranja doživljaja, a u našoj organizaciji te pod vodstvom dr. sc. Romane Lekić koja je predstavila nove načine interpretacije baštine. Nakon održane edukacije podijeljene su uloge vodičima, a TZG Opatija naručila je izradu kostima. Kostime je osmislila i izradila riječka dizajnerica i inovatorica Valinea Vinger, dodala je Željka Stašić, projektna menadžerica u TZG-u Opatija.



Svi zainteresirani kroz Opatijski vremeplov mogu doznati i tko su bili barkajoli, više o životu, i suprugu jedne pučanke, kao i umjetnici i ilustratorici Stephanie Glax.– Bitteschön, barke fahren… Ili – izvolite na vožnju barkom, rečenica je koja se često mogla čuti u opatijskoj lučici, okupljalištu barkajola koji su nudili panoramsko razgledavanje rivijere s morskih valova. Ono što su Veneciji gondolijeri, to su, naime, Opatiji barkajoli, izvorni turistički vodiči, koji su dobro poznavali i more i obalu. Barkajol je rođen u Opatiji, u pučkoj obitelji koja se generacijama bavila ribarstvom, ali novo vrijeme i turistički razvoj grada donijeli su i neke nove prilike, stoga se odlučio umjesto ribama posvetiti imućnim damama i gospodi. A interes gostiju bio je velik, jer Opatija je najljepša s morske strane, stoga i barkajolu nije nedostajalo posla, posebno onome koji je svoju plovidbu znao začiniti pjesmom ili kakvom atraktivnom anegdotom.Od jedne Opatijke – pučanke, može se, pak, doznati kako su gospoda, a osobito dame, koji su u Opatiju počeli dolaziti u drugoj polovici 19. stoljeća, bili su šokirani lokalnom, pučkom kulturom i običajima. Osobito običajem da se muškarci kupaju potpuno goli. Ubrzo je donesena odredba koja je propisivala »dress code« za plaže. Djeca su morala nositi maramice, muškarci gaće, a žene i majicu. No, zabrane nisu uvijek uspješne, pa su se tako muškarci i dalje radije kupali – slobodni i nagi. Među njima je i muž Pučanke, koji je zbog svojeg nudističkog inata kažnjen. Kazna nije mala, pa zbog srama i povrijeđenog ponosa njen suprug sinoć nije došao kući. A kod kuće ima posla »preko glave«, valja obraditi zemlju i zbrinuti životinje, kako bi se od skromnog uroda odvojilo i za kaznu.Takvih problema ipak nije imala Stephanie Glax, poznata umjetnica i ilustratorica, kći Juliusa Glaxa koji je najzaslužniji za proglašenje Opatije klimatskim lječilištem. Ova je umjetnica, kći slavnog austrijskog liječnika i jednog od utemeljitelja suvremenog lječilišnog turizma, svojim slikama i ilustracijama dala najljepši prikaz Opatije s početka 20. stoljeća. Njen otac 20 godina bio je ravnatelj opatijskog Lječilišnog povjerenstva i nosi najveće zasluge za proglašenje Opatije kraljevskim lječilištem, a Stephanie Glax njegovu je viziju vjerno dočarala u impresivnim umjetničkim posterima koji su prokazivali svakodnevicu u ovom mondenom i otmjenom turističkom mjestu. Kao jedna od najvažnijih predstavnica bečkog Art Nouveau, svoju je stvaralačku snagu unijela u promociju Opatije, pa njeni radovi krase i jedan od prvih turističkih vodiča gradom.


Ima se o čemu pričati


Za projekt je, naime, izabrano šest povijesnih ličnosti koje su živjele ili boravile u Opatiji i to utemeljiteljica modernog plesa Isadora Duncan, inicijator opatijskog turističkog razvoja Friedrich Julius Schüler, zatim Stephanie Glax, umjetnica i kći Juliusa Glaxa, jednog od najzaslužnijih za opatijsku titulu kraljevskog lječilišta, barkajol koji je ribarenje zamijenio unosnijim poslom turističkih vožnji brodicom, pučanka koja traži svog muža, kažnjenog jer se kupao gol pred gospodom te jedan od prvih opatijskih stanovnika, benediktinac iz samostana sv. Jakova.


– Ideja je bila predstaviti tri strane ličnosti koje su obilježile opatijsku povijest, kao i tri stanovnika Opatije – pojasnila je Stašić.Ono što je i za vodiče, a i za goste ustvari vrlo zanimljivo jest činjenica da likovi u prvom licu pričaju svoju priču. Dakle, slobodno se može reći kako se radi o svojevrsnom spoju klasičnog turističkog vođenja i – glume. A »prešaltati« se u prvo lice, vodičima je, doznali smo, bilo pravi mali izazov. Ali i prilika da na jedan drugačiji način urone u bogatu opatijsku povijest.

Svakako najdublje u povijest benediktinske opatije i Opatije koja je nastala oko nje, gotovo osam stoljeća duboko, zaronio je vodič Goran Moravček, inače počasni turistički vodič za sakralnu baštinu odlukom Ministarstva turizma, s kojim smo i prošli dio tog puta kroz opatijsku povijest. Prije nego što su Opatiju otkrili imućni riječki trgovci i bečka aristokracija, prije nego što je uopće imala ime, na njenoj obali svoj su dom izgradili benediktinci. Osamljeni samostan stotinama je godina bio jedina veća građevina u mjestu, pa je tako imao i ulogu škole, poprišta sudskih procesa, ali i sajma koji se održavao na blagdan zaštitnika grada sv. Jakova.


Pomognete li Pučanki naći njenog nevaljalog muža, ispričat će vam priču o Opatiji – Sonja Tudor / Snimio Marin ANIČIĆ


Pomognete li Pučanki naći njenog nevaljalog muža, ispričat će vam priču o Opatiji – Sonja Tudor / Snimio Marin ANIČIĆ



Šetnja, dakle, započinje kod spomenika Miroslavu Krleži.


– E da, tu krećemo. I često me znaju pitati zašto je Krleža tako, jel, korpulentan? Ja im odgovorim zato jer je velik hrvatski pisac. Osim toga, tu im ispričam i zašto se ovaj dio grada iznad nas zove Vrutki, kao i po čemu je Slatina dobila ime. Po bočatoj vodi. Kažem i nešto o caru Franji Josipu, uz ostalo i detalj da je to onaj Franjo Josip s kojim je započeo Prvi svjetski rat. Uz ostalo, tu na početku im na karti Istre pokažem koji dio je potpadao pod Mletke, a koji dio pod Austro-Ugarsku i da je Opatija bila dio Habsburške monarhije. A zanimljivo im je i zašto se glavna ulica zove po Titu, iako smo se riješili komunizma. Dakle, povijest je doista bogata i šarolika i ima se o čemu pričati. Gostima je to jako zanimljivo, nekad si teško mogu predočiti koliko se država tu izmijenilo, kazao je Moravček te dodao kako goste jako zanima kultura. A i gastronomija. Naravno, osim ostalih točaka kraj kojih se zaustavi, tu je i nezaobilazna crkva sv. Jakova.


Potrebna promocija zaleđa


Nekad je, reći će, bio uvriježen naziv Opatija sv. Jakova kod stupa. Krivo se, međutim, smatralo da se radi o stupovima koji su bili postavljeni u more u portiću i na koje je bila okačena užad za koju su se kupači, u pravilu neplivači, držali. Priča je ustvari u tome, da je sv. Jakov, onaj stariji, brat Ivana Evanđelista, i jedan od dvanaestorice apostola, 40 godina nakon Isusove smrti otišao u Španjolsku kako bi širio kršćanstvo. I ondje mu se u rijeci na stupu ukazala Djevica Marija. I to je taj famozni stup. Inače, sakralna povijest kaže da je to prvi slučaj alternacije tijela, s obzirom na to da je Marija još bila živa. Sv. Jakov je bio i zaštitnik hodočasnika i putnika, a Opatija jedno od mjesta s kojih su kretala hodočašća.


Friedrich Julius Schüler odnosno Nikola Špehar / Snimio Marin ANIČIĆ


Friedrich Julius Schüler odnosno Nikola Špehar / Snimio Marin ANIČIĆ



– Benediktinci su ovamo došli u 12. stoljeću, mnogo prije nego je Opatija kakvu danas poznajemo uopće nastala. Kako mi je sakralna baština ustvari uža specijalnost, tako mi je bilo drago saznati više o njima i ulozi koju su ovdje imali. Tako sam bio u Rošcu u Furlaniji, budući da je Amir Muzur, primjerice, imao teoriju kako su ovamo benediktinci došli upravo iz te opatije. Dosta sam čitao o njima, razgovarao s pokojnim župnikom Stjepanom Katulićem i slično. Zanimljivo je, recimo, i da je većina crkava i samostana građena po brdima, dok ovdje to nije slučaj, kao i da je u zgradi uz crkvu sv. Jakova bila i prva opatijska škola u kojoj su učitelji, jasno, bili svećenici. Mogu reći i da je ovaj projekt doista jako dobar. Znamo i da ljudi ne pamte godine ni nazive, već priče. One su upečatljive i lako se pamte. I predstaviti povijest kroz prvo lice jednine je nešto drugačije. Gosti često dijele fotografije na društvenim mrežama, a s nekima ostanem u vezi preko »neta«. A ono što bi po meni svi mi zajedno trebali napraviti ubuduće, jest više promovirati zaleđe. Opatija je prekrasna, i jedinstvena po uređenju, hortikulturi i mnogočemu drugome, no imamo i jedan Veprinac, Malu Učku. Zaista toliko bogatstvo na malom prostoru, reći će Moravček, zaključivši da je »Opatijski vremeplov« prekrasan projekt za koji vjeruje da će zaživjeti i dalje rasti.


Spoj novog i starog


O stvaranju Opatije kakvu danas poznajemo, priču pak priča Friedrich Julius Schüler, direktor Južnih željeznica i jedan od glavnih inicijatora poznat po infrastrukturnim projektima diljem tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. On je svoje životno djelo stvorio upravo u Opatiji, za čiji je današnji izgled i status jedne od najslavnijih europskih turističkih destinacija uvelike zaslužan. Schüler je poticao razvoj raskošnih vila i hotela na mjestima povezanim željeznicom kako bi motivirao gospodu i dame na češća putovanja vlakom, a Opatija ga je osvojila svojom blagom, ljekovitom klimom i prirodnim ljepotama. Povijest tako kaže da je u drugoj polovini 19. stoljeća, Opatija imala samo samostan, nekoliko kuća i prekrasnu Villu Angiolinu okruženu velikim parkom, koju je izgradio Iginio Scarpa. Schüler je kupio vilu i krenuo u gradnju hotela »Kvarner«, najstarijeg hotela na Jadranu, ubrzo i hotela »Stephanie«, koji danas nosi ime »Imperial«, a potaknuo je i izgradnju obalnog šetališta lungomare. Pojasnio nam je to sam Schüler. Odnosno, Nikola Špehar.



Organizacija Opatijskog vremeplova pokazala je da se radi o vrlo zanimljivoj turističkoj ponudi prihvaćenoj među gostima. Ideja je, doznajemo, da se projekt u budućnosti dodatno razvije, uvedu novi likovi u kostimirana vođenja, izradi i mobilna aplikacija, osmisle suveniri koje bi vodiči podijelili gostima… Dakle, da se cijela priča vremeplova još dodatno proširi.



– Simpatično je vidjeti reakcije gostiju kada me vide u fraku, s cilindrom i šćapom. I kad im krenem pričati kada sam ja prvi put došao u Opatiju… Jednom se dogodilo da sam ovako odjeven morao obaviti telefonski razgovor pa je ispao stvarno smiješan prizor. U tom kostimu s mobitelom u ruci, spoj starog i novog, ha, ha. Ma sam projekt je izvrstan, gosti su itekako zainteresirani. A drago mi je da se uključuju i naši ljudi. Mnogi su čuli za Schülera, vidjeli njegovu spomen-ploču. Ili ga pak zamijene za pisca… A ovako imaju besplatno priliku doznati više o čovjeku koji je praktički najzaslužniji za današnji izgled Opatije. I šetnja ne traje predugo, neobavezna je, rekao je Špehar te otkrio da je bilo izazovno prešaltati se u prvo lice jednine, iako se poslom vodiča bavi već 25 godina. Pitanja gostiju su, pak, vrlo šarolika.


Inspirirana Opatijom


– Znalo je biti od troje, do petnaestak, dvadeset zainteresiranih. A pitanja su različita, ljudi vole čuti priču, pitaju za zanimljivosti, o slavnim ličnostima koje su dolazile u Opatiju i slično, dodao je Schüler čija je supruga vodičkinja također uključena u ovaj projekt.


A među damama kroz čije likove vodiči predstavljaju Opatiju je i nezaobilazna tragična heroina Isidora Duncan. Utemeljiteljica suvremenog plesa, žena koja je tu umjetničku izražajnu formu oslobodila okova klasičnog baleta i dala joj lepršavu, slobodnu formu, u svojim je memoarima istaknula da joj je upravo Opatija dala inspiraciju za takav slobodan scenski nastup. Duncan je često boravila u Villi Amaliji, a lepršanje palmi pod prozorima ove vile potaknulo ju je na plesne pokrete laganim podrhtavanjem ruku i ramena koje ju je proslavilo. Opatiji, kao svojoj muzi, rado se vraćala. Utjelovljenje takve ličnosti suvremenoj Isidori, Nasrin el Gharni, ipak je izazvalo malu tremu, priznala je.


Goran Moravček utjelovljuje benediktinca iz samostana sv. Jakova / Snimio Marin ANIČIĆ


Goran Moravček utjelovljuje benediktinca iz samostana sv. Jakova / Snimio Marin ANIČIĆ



– Pa da, moram priznati, imala sam tremu, ha, ha. Ona je ipak bila drugačija, a trebalo se i prebaciti u neko drugo razdoblje. Kroz ovo iskustvo i ti sam nešto naučiš. Isidora je ustvari imala dosta nesretan život. Kod ljudi koji imaju napredne ideje i razbijaju ustaljene okvire to često i jest tako, navela je El Gharni. O samom iskustvu vođenja reći će da je u publici bilo i djece, kao i da kod vođenja uvijek ima improvizacije, a ovako i malo više.


– Tu uvijek dobro dođe neka doskočica. Tako sam im kod Zida slavnih rekla kako ne znam za neke od onih ličnosti. Kirk Douglas ili Robert de Niro, tko su oni?! Sve u svemu, gosti su zainteresirani. Reakcije su super i vidim da im je zanimljivo kada im »pričam priču o sebi«, zaključila je suvremena Isidora koju smo pitali je li morala i plesati? Ona nam se samo nasmijala i rekla da je kostim prekrasan, pravi plesni… Je li plesala ili ne, može se otkriti na nekom od budućih besplatnih kostimiranih vođenja koja, dakle, traju sve do kraja rujna.