Pune ruke posla

Svi sveti nezamislivi bez krizantema: Obitelj Blažić iz Poljana već 30 godina proizvodi i prodaje cvijeće

Aleksandra Kućel Ilić

Foto: Marin Aničić

Foto: Marin Aničić

U tjednu uoči blagdana Svih svetih za članove obitelji Blažić nema predaha, jer uza sve drugo čime se bave, treba pripremiti i oko 10.500 krizantema i srodnog cvijeća koje se »po užanci« prodaje kako bi se za blagdane tijekom kojih se uređuju i obilaze groblja odalo počast dragim osobama



Postoje dani i »dani« u svakom poslu, pa tako i u svakodnevici onih koji vode obiteljski biznis i iz godine u godinu »rivaju naprvo« svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, svoj OPG. Već punih trideset godina u ovom je poslu koji, moglo bi se reći »bez petka i svetka« traje 365 dana u godini Damir Blažić koji zajedno sa suprugom Đeni, te sve više i uz pomoć kćeri Nine i Mateje, vodi OPG Blažić u Poljanama iznad Ičića, u predjelu Jakusi.


Tjedan uoči blagdana Svih svetih za njih je jedan od »onih« tjedana, jer uz sve drugo čime se bave, a tu je uključena i prodaja proizvoda iz njihovog uzgoja na štandu opatijske tržnice, treba pripremiti i oko 10.500 krizantema i srodnog cvijeća koje se »po užanci« prodaje kako bi se za blagdane tijekom kojih se uređuju i obilaze groblja odalo počast dragim osobama i svima koje žive u našim sjećanjima.


Nekad je u trendu bilo okititi posljednje počivalište što većim primjercima cvijeća, pa su tako one najveće krizanteme, »bale« bile obavezne na gotovo svakom nadgrobnom spomeniku, no danas su se navike ljudi promijenile. Modu je donekle oblikovala i kriza, ali i globalizacija.




Na štandovima uoči Svih svetih doslovce »nema čega nema«, no bez osnovnog cvijeta – njezinog visočanstva krizanteme i dalje je vaza na groblju za većinu koja se trudi što bolje i primjerenije okititi grob i zadržati duh tradicije – nezamisliva. Bijela boja cvijeća je i dalje neprikosnovena, a slijedi žuta boja.


Zahvaljujući laboratoriju i križanjima sorti, sve se češće kao dopuna osnovnom cvjetnom aranžmanu pojavljuju i zelene sadnice cvijeća, dok se za sjetne dane prisjećanja na voljene, iako manje od bijele i žute, kupuje još i ljubičasto cvijeće, te margarete u tamno narančastim, oker i bordo nijansama…


Kiša je najgora


– Šest mjeseci zahtjevnog posla je iza nas, a sada u samo pet ili šest dana sve ono što smo uzgojili u plastenicima treba prodati. Sve je ovo vrlo rizičan i nepredvidiv posao na kojega itekako utječu vremenski uvjeti. Kiša je najgora. Jedne godine nas je toliko »uništila«, da je cijela riječka placa završila pod vodom, a isto tako i sve naše pažljivo uzgajane krizanteme.


Bura je isto tako u određeno vrijeme naš »neprijatelj«, jer ako je prejaka, može nam prevrnuti posude sa cvijećem. Sunce i vedro vrijeme za ove blagdane su nam »kao naručeni«, pratimo prognoze, ali je najbolje »h maše hodit« i molit nebo da nam ne pošalje kišu i jak vjetar – priča nam u rano jutro, uoči prvog dana »pobiranja rožic« Đeni Blažić.


Nadovezuju se kćeri Nina i Matea, koje su zapravo naslijedile ovaj dio obiteljskog posla vezan uz uzgoj krizantema, no nedavno su se obje uspjele i zaposliti u struci. Nina je pravnica, a Matea agronom, tako da su sve sfere budućeg rada u Poljanama itekako »pokrivene«.


– Sve ovo bismo vrlo teško uspjeli progurati u tako kratkom vremenu da nam u pomoć ne dođe rodbina, susjedi i prijatelji. Većina njih uzima i godišnje odmore kako bi nam pomogli, jer pred nama su dva dana branja i spremanja cvijeća za prodaju. Radit ćemo od ranog jutra, pa dok se ne smrači, do »škurega«, a u akciji će biti 15-ak entuzijasta. Osim u ovo doba godine, pomažu nam i kada treba saditi cvijeće, čistiti pupoljke, ali i u samoj prodaji – dodala je Nina Blažić kojoj u ovom poslu pomaže i dečko Marin Ružić.


Nova sorta


– Ove godine su krizanteme vrlo lijepe i zdrave. Odlučili smo se uvesti i jednu novu sortu, malo eksperimentirati… Cvijeće sada moramo pažljivo ubrati, truditi se da pogotovo kod ovih najvećih »bala« ne oštetimo cvijet, jer mu onda padnu latice i kada je tako »načet« više ne dolazi u obzir za prodaju. Odnosno, kada mu počnu padati latice, više nije za u vazu jer će ubrzo propasti.


Zato i kupci trebaju pažljivo postupati s krizantemama, da ih ne oštete i da im duže traju. Ovo što vidite je krupnocvjetna krizantema, uobičajena je »šmitovka«, a ova nova sorta koju smo uzgojili zove se »luna«. Imamo onda i sortu »Boris Becker«, ping-pong, špine, čak i neku novu sortu špina, pa zemble, anastazije, bijele, žute, zelene… Zelene se dobivaju genetički u laboratorijima i sve su popularnije jer se jako lijepo kombiniraju. Lani smo imali i zeleni »pucići«, no njih je potrebno uzgojiti u posebnom plasteniku, pa smo ove godine odustali.


Bijele krizanteme se traže u 80 posto slučajeva, a to znamo iz iskustva, jer smo u početku sadili ljubičaste, no nismo imali prođu. Onih 20 posto prodaje otpada na žuto cvijeće. Nekad smo imali i lončanice, no ove godine ih nemamo, a uzgajali smo bijele koje su bile najtraženije – ispričala je Matea Blažić.



Marin Ružić je zadnjih pet godina u ovom poslu, te pomaže svojoj djevojci Nini Blažić. – Vidio sam da »pol sela« dolazi i priključuje se u ove radne akcije, da svatko pomaže koliko može i to mi se svidjelo. Zajedništvo nas gura naprijed, ljudi se druže, razgovaraju, šale… Ovo nije samo rad, već i neka vrsta relaksacije za nas koji inače provodimo dosta vremena u uredu. Ovo je prava antistres terapija.

Rezanje cvijeća, »pobiranje«, spremanje u late s vodom, vožnja u skladište… Tako će živahno biti dva dana, a zatim idemo prodavati. Vraćat ćemo se po nove sadnice ovdje u Poljane, pa će to jedno pet-šest dana biti posao od jutra do mraka po svim vremenskim uvjetima. Za Svi svete je najgore kada se dogodi »potop«, to je u ovom poslovnom poduhvatu najveći rizik jer se može dogoditi da se sve ono što šest mjeseci zahtijeva trud, na kraju »padne u vodu« – rekao je Ružić.



Puno posla


Dok se uz kavu i kekse vrijedni »berači rožic« pripremaju za svoj pohod na krizanteme koje rastu zaštićene, odmah kraj bogate šume maruna, u ovom »malom raju« daleko od gradske gužve, u radnoj odjeći i uz obavezne »škornje« ili pak bolje tenisice na nogama, dok se škare »bruse«, malo »ćakulamo«, krademo im dragocjeno vrijeme…


– Puno je posla oko cvijeća, no da mama i tata nisu pokrenuli priču prije 30 godina, nas dvije danas i cijela ova naša ekipa koja nam pomaže, ne bismo imali oko čega brinuti. Dakle, sve su utemeljili naši prethodnici koji se i dalje brinu da sve ovo uspije, ali je sada ovo prvenstveno naš zadatak.



– Počeli smo prije 30 godina, a ovdje imamo osam sorti krizantema i srodnog cvijeća. Na početku je bilo »svakako«, jer nam nitko nije mogao pomoći, niti smo savjete mogli uzimati na primjer s interneta kao što se to danas može. U to vrijeme još nije bilo takvih mogućnosti, pa smo se snalazili kako smo najbolje znali. No, krizanteme su nam hvatale različite bolesti i nametnici dok se nismo naučili što sve treba raditi oko njih.


Danas već o tome sve znamo. Rezultat je da nam je cvijeće lijepo i zdravo, a svoja iskustva prenosimo na mlađe generacije. Prva sorta koju smo uzgajali bile su »šmitovke«, kupovali smo rasad iz Kranja, dok danas rasada ima na mnogim mjestima, a mi kupujemo sadnice iz Zagreba.


Ali, oko krizantema u svakom slučaju ima dosta posla. Nije to svaki dan po cijeli dan, nekad potrošiš sat, nekad dva, nekad deset, ali briga je stalna. A moda se mijenja. Nekad su se u gotovo 90 posto slučajeva tražile velike krizanteme, »bale« koje u principu i najviše koštaju, iako ih u vazu ne možeš natrpati previše. Sada idu i »beckeri i špine« dosta solidno.


Ljudi još uvijek jako drže do starih običaja i do izgleda groblja, drže do svojih pokojnika. Većina voli da su groblja uređena i da se u vazama nađe cvijeće koje se po običaju nosi uoči ovih blagdana, Svih svetih i Dušnog dana, a to su krizanteme. Na groblju bolje traju krizanteme nego recimo ruže ili gerberi, premda su i one osjetljive i traže puno pažnje pri rukovanju, da se latice ne bi osule – ispričao nam je Damir Blažić.


Na pitanje zbog čega se krizanteme moraju rezati nekoliko dana prije same prodaje, dobili smo zanimljiv odgovor.


– Krizanteme se moraju močiti u vodi jedno dva dana, kako bi upile dovoljno vode, te kasnije dobro izdržale u vazama na cimiteru. Moderne vaze na grobljima danas imaju male uloške i ako je cvijet tek odrezan i odmah ubačen u nju, ubrzo popije svu vodu. Da se to ne bi dogodilo, mora se napiti vode barem jedan dan – otkrio je Blažić.



Same ne bismo mogle ovo niti fizički izdržati, a s obzirom da smo obje diplomirale i sada se uspjele i zaposliti, dok nam je ranije ovaj posao bio osnovni izvor zarade, sada će to biti dopuna, no važno je dobro se organizirati. Sestra je agronom i ona je više inzistirala na tome da se jače upustimo u posao s krizantemama. I tako – sada smo u ovom poslu – ispričala je Nina Blažić.