Kandidat Akcije mladih za gradonačelnika

Robert Kurelić: “Opatija mora živjeti, ni turisti ne vole spavaonice”

Slavica Bakić

Snimio Marin ANIČIĆ

Snimio Marin ANIČIĆ

Da bi Opatija živjela, mora imati stanovnike. Ne možemo imati živi grad iz kojeg smo sve istjerali. Nama su potrebni stanovi za mlade, radna mjesta, potrebna nam je prava natalitetna politika i, prije svega, treba gradska vlast izgraditi kulturu dijaloga s građanima, kaže Kurelić



Utrci za mjesto prvog čovjeka Grada Opatije pridružio se Robert Kurelić, 39-godišnji doktor znanosti, zaposlen na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Puli.


Prije osam godina uključio se i u opatijsku politiku. Od tada je u njoj stalno prisutan kao čelni čovjek Akcije mladih te dio vremena kao gradski vijećnik. Na prošlim izborima 2013. godine bio je kandidat za zamjenika Nikice Pažina, a danas je, kao što je to bio i 2009. godine, gradonačelnički kandidat Akcije mladih.


Nezadovoljan je, kaže, smjerom kojim Opatija ide i misli da je njegova dužnost usmjeriti ga u pravcu koji osobno osjeća da je bolji od onoga što je do sada učinjeno. Želi stvoriti grad koji je pun života, u kojem ima zabave i mladih, što uključuje i povratak noćnog života.


Vizija razvoja




– U pripremi za ovaj razgovor gledao sam materijale od prije osam-devet godina. Našao sam viziju razvoja Grada Opatije bivšega gradonačelnika Amira Muzura. Za 2017. pisalo je da u Opatiji ispod Nove ceste živi malo ljudi, uglavnom stanovnici velikih europskih metropola i plaćaju visoku komunalnu naknadu, a dotadašnji stanovnici su se premjestili na periferiju. Kada pogledam što se zbiva u zadnjih osam godina, otkako je Amir Muzur izgubio izbore upravo zbog takve vizije, vidim da nam je vlast dala samo njene negativne strane – građani se iseljavaju, planira se izmještanje vrtića, Doma zdravlja, vatrogasaca, MUP-a, hitne pomoći… Onaj drugi dio kojim je bivši gradonačelnik htio kompenzirati to »premještanje« lokalnog stanovništva nije se ostvario: nema niti velikog kongresnog centra niti suvremene osnovne škole 21. stoljeća sa svih osam razreda na jednom mjestu. U zadnjih osam godina sustavno se gradi upravo onakva Opatija za kakvu su građani već jedanput rekli da je ne žele.


S kakvom vizijom vi idete u svoju kandidaturu?


– Želim prije svega izgraditi kulturu dijaloga s građanima. I meni je već dosta ljudi na čelu Grada i u gradskoj vlasti koji su sveznalice i za sve imaju rješenje. Nitko ništa ne pita ljude. Dobar primjer za to je ono što »žulja« mnoge Opatijce i u centru i na periferiji – prostorni planovi. Kako se oni rade? Projektne zadatke daju gradonačelnik i njegovi pročelnici, a građane se pro forma konzultira na javnoj raspravi na kojoj se ne pojavljuju predstavnici izvršne vlasti. Po mojem mišljenju, to nije u redu jer građani su suočeni s gotovim stanjem, s promjenama u prostornom planiranju i ljudi nemaju gdje izraziti ni zabrinutost, ni prijedlog, niti svoje vizije u kakvom gradu žele živjet


Moja vizija je Grad koji komunicira sa svojim građanima. Jednu od stvari koju bih odmah promijenio ako dođem na vlast jest to da bi se prije velikih strateških odluka organizirale javne tribine, informirali ljudi, ali bi ih se i pitalo za njihovo mišljenje. Zaposlenici Grada ionako mahom nisu Opatijci pa naši sugrađani imaju dojam da sami ni u čemu ne sudjeluju. Opatija dobiva nagrade za transparentnost, ali ja kao gradski vijećnik tu transparentnost ne vidim u praksi. Što nam znače nagrade kada ne možemo dobiti potpune informacije o izgradnji KTC-a, a gradonačelnik se boji revizije? Osim toga, treba ojačati i ulogu mjesnih odbora koji moraju biti stvarna poveznica između građana i Grada, a ne samo fikusi. To nisu mjesta gdje stavljamo članove stranaka za koje nema mjesta na listama za gradsko vijeće. Neki i danas rade jako dobro, ali im treba dati i više novca i ovlasti. Stalno pričamo o decentralizaciji, pa bismo je mogli ovdje i ostvariti.


Živi grad


Kandidat ste Akcije mladih. Kakvu vi Opatiju vidite za mlade ljude?


– Opatija koja želi biti turističko središte mora živjeti. Kroz razne vizije razvoja grada koje su zadnjih desetak godina plutale od svih političkih opcija isticalo se ono što je neosporno – turizam je motor ovog grada. No, turisti vole grad koji živi, ne vole spavaonice. Da bi Opatija živjela, mora imati stanovnike. Ne možemo imati živi grad iz kojeg smo sve istjerali. Nama su potrebni stanovi za mlade, potrebna nam je prava natalitetna politika koja se ne zasniva samo na tome da čovjek dobije 100 ili 200 kuna za dijete, ili da mu je naknada povećana za 500 kuna. Nitko se neće zbog toga odlučiti imati još djece. Trebaju nam vrtići koji su na usluzi roditeljima i usklađeni s radnim vremenom suvremenog mladog čovjeka. Upitna je korist preskupog vrtića na kraju grada, izvan rute kojom roditelji idu na posao. Planiranje lokacije nije uključivalo potrebe roditelja koji žele da vrtić ostane u centru. Sva djeca moraju imati mjesto u vrtiću, a moja želja je da vrtići budu i besplatni. Umag je to ostvario, a zašto ne i  Opatija, grad koji se stalno hvali da ima novca za svakojake maštarije. U prijelaznom razdoblju treba vratiti mogućnost tzv. godišnjih odmora, odnosno da se vrtić ne plaća 30 do 60 dana godišnje kada su roditelji na godišnjem odmoru, čime se potiče i boravak djece s roditeljima. To je bila dobra stvar u vrtiću koju smo imali i koja je u međuvremenu prekinuta, a grad to može financijski podnijeti bez ikakvih problema, kao i umanjenu cijenu kad su djeca bolesna.


Treba nam poticajna stanogradnja u kojoj će konačno prednost imati mlade obitelji, potrebni su nam veći poticaji za zapošljavanje mladih, za otvaranje obrta i ono što je od velike važnosti – kada već znamo da je zbog cijene kvadrata dio mladih i sredovječnih iselio iz Opatije – treba nam jače povezivanje periferije grada sa središtem. Imali smo City bus i, uz sve prednosti i mane toga projekta, imali smo na Veprincu, primjerice, zadovoljne roditelje čija su djeca u Opatiju u školu dolazila na vrijeme. Od projekta se odustalo pa sada imamo Autotrolej kojem se plaća jednako, a stalno su prisutni problemi s prijevozom djece u školu. Najjednostavnija stvar, da se raspored autobusa prilagodi školskom rasporedu djece, se ne može ostvariti. Osim toga, moramo i hoćemo smanjiti cijenu vode jer nije normalno da plaćamo najskuplji »kubik« u državi. To je bitno za mlade, ali i za sve ostale koji žive u ovom gradu.


Kako stvoriti radna mjesta za mlade?


– U Opatiji su potrebni inkubatori za razvijanje ideja. Prostore imamo, ne trebamo sve prodavati. Grad treba davati podršku kako bismo mogli realizirati svoje poslovne ideje. Subvencije za zapošljavanje i samozapošljavanje postoje i treba ih dalje povećavati, ali treba mladima omogućiti da se lakše snađu u poslovnom okruženju i kontinuirano financirati razvoj njihovih kompetencija. Spojiti ih s poslovnim anđelima, pozvati te ljude i dati im prostor da ovdje razvijaju svoje ideje. Imamo Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, koji također treba više angažirati da mladim ljudima, ne samo studentima, omoguće da stječu i razvijaju znanja s kojima se mogu zapošljavati. Dakle, najvažnije je stvarati infrastrukturu, podršku onih koji znaju propise i procedure, da pomognu mladima kada se suoče sa zidovima birokracije koje treba proći da bi ostvarili svoje poslovne ideje. U modernom svijetu znanje je najvrednija roba i zato trebamo dovesti ljude koji to znanje imaju, da naši mladi uče od njih.



Kako vidite svoje šanse i je li šansa za kandidate poput vas ovaj, uvjetno rečeno, »rat« koji se vodi između Ive Dujmića i Fernanda Kirigina?– Uvijek je prilika za trećega kada se dvojica svađaju. Međutim, mislim da ja osobno i Akcija mladih imamo priliku, ne samo zbog toga što se sada veliki svađaju, već i zato što smo u dosadašnjem radu pokazali da nemamo straha od otvaranja »vrućih« tema i nismo vezani stegom. Upozoravali smo na probleme od kojih su drugi bježali, kao što je usklađivanje plaća djelatnika vrtića, revizija projekta KTC-a, propitivali smo izbor ravnatelja Festivala Opatija. Pokazali smo pri tome da možemo okupljati i druge stranke oko nas, da možemo davati inicijative za otvaranje pitanja koja muče naše sugrađane i mislim da to oni i prepoznaju.


Iako i među kandidatima za gradonačelnika i njegove zamjenike koji su do sada istaknuli kandidature ima mladih ljudi, mladi Opatijci su u suštini ipak apolitični. Kako mlade zainteresirati da se uključe u život zajednice, barem da izađu na izbore?


– Zainteresirati mlade danas je jako teško jer, osim što su i inače u načelu apolitični, imaju osjećaj da ništa ne mogu promijeniti.


Mladi i stariji


Mladi moraju imati osjećaj da svojim zalaganjem nešto stvarno mogu postići, da sudjeluju u životu zajednice. U velikim strankama čovjek se uključuje u rad od mladeži nadalje i »čeka svoj red« – počneš od lijepljenja plakata i nakon deset godina predanog rada imaš priliku negdje se i pojaviti na političkoj sceni. Mi smo u Akciji mladih imali, i još uvijek njegujemo, sustav zamjene mjesta. Netko bi odradio godinu ili dvije, a onda bi dao ostavku da uđe sljedeći i tako stekne određena iskustva. U prošlom mandatu nas smo se trojica izmijenila u gradskom vijeću i to je nešto što mnogim našim konkurentima na političkoj sceni nije bilo jasno. Ne mislim da su mjesta u vijeću nasljedno leno koja se trebaju držati do penzije. To je suludo.


Mi želimo pružiti ruku mladima tako da se, preraspodjelom zaduženja i bez novog zapošljavanja, osnuje Ured za mlade i da, kao što postoje javne potrebe u kulturi, imamo i javne potrebe za mlade. No, to ne znači da ćemo samo podijeliti novac, nego da ćemo mladim ljudima koji imaju neku ideju, pomoći da je i ostvare tako da im ljudi iz gradske uprave pomognu da se probijaju kroz šumu hrvatske birokracije. Uzmimo, primjerice, festival Liburnicon koji već čitavo desetljeće dovodi mlade goste iz Hrvatske i inozemstva u Opatiju. I stariji stanovnici Opatije vole poslušati predavanja s Liburnicona. Riječ je o strateškom projektu koji spaja aktivizam i turizam i koji dokazuje da mladi Opatije imaju i inicijativu i znanje, a ostvaruju ga s vrlo skromnim budžetom u usporedbi s »velikim projektima«. Njima i Liburnija Film Festivalu Grad treba pružiti svu raspoloživu podršku, umjesto propalih projekata koje kupujemo izvana. Jedna od stvari koje obavezno želimo napraviti je Klub mladih. Znam da i drugi imaju taj program, ali kod nas je on prisutan već osam godina.


Želimo da to bude prostor za druženje, ali i edukaciju, mjesto koje omogućuje mladima da se počnu uključivati u društveni život, a onda kasnije, oni koji su zainteresirani nastavljaju i političkim putem u kojoj god se stranci pronađu.



Kako vidite razvoj opatijskog zaleđa?– Opatijska je realnost da se dio stanovništva iseljava i vjerojatno će se i dalje iseljavati. To je odluka svakog ponaosob da proda stan ili kuću u centru ako za nju dobije dobru cijenu. Mi moramo razvijati zaleđe ako želimo da ti ljudi ostanu Opatijci. Treba osmišljavati turističke projekte koji će i zaleđe učiniti atraktivnim za turiste kako bi  stanovnici zaleđa i tako osigurali egzistenciju. Zašto ljudi ne bi planinarili po Učki? Zašto ne bismo imali kampove ili pansione na Veprincu ili u Poljanama? U Istri, na primjer, turisti odabiru središnju Istru kao mjesto gdje će spavati i jesi, a onda idu na more od Umaga do Rapca. Zašto i mi ne bismo razvijali ugostiteljsku i smještajnu ponudu u zaleđu pa se ljudi spuštaju na more. Turizam ne treba razvijati samo u priobalnom dijelu ispod Ulice maršala Tita. Turizam moramo razvijati i u našem zaleđu, ali samo ako to stanovnici zaleđa žele jer bi ih o tome pitao na javnim tribinama.


Akcija mladih otvorila je raspravu o imenovanju čelnog čovjeka Festivala Opatije, ustanove koja je vrlo važna i za ostvarenje vašeg programa. – Festival Opatija u 21. stoljeću ne može zadovoljavati želje i potrebe austrougarskog plemstva. Nama trebaju sadržaji koji će privlačiti ljude i koji su ekonomski isplativi. Ništa nam ne znači bal na koji će doći pedeset ili stotinu gostiju koji su se došli okupati i lijepo im je da su besplatno dobili i ulaznice. Mi od toga ništa nemamo, a silne stotine tisuća kuna trošimo na to. Kada je riječ konkretno o ravnatelju Deškoviću, kada bih pobijedio, ne bih ga odmah smjenjivao. Imao sam rezerve prema njegovim kvalifikacijama i smatram da je nekorektno što ide na izbore znajući da, kao ravnatelj, ne smije biti u Vijeću. Pošto bi smjena u lipnju bila neodgovorna prema izvođenju programa, dao bih mu priliku da se dokaže do kraja sezone. Ali naglašavam da mi trebamo program zbog kojega će ljudi dolaziti u Opatiju i koji će u konačnici biti isplativ. 


Vaš program obuhvaća brigu i za osobe starije životne dobi, koji čine možda i veći dio stanovništva Opatije. Što je to u vašem programu što biste mogli ponuditi njima?


– Jedna od osnovnih briga starije populacije je zdravstvo. Znate li da jedino Grad Opatija nema palijativnu skrb? Zdravstvo mora ostati veliki prioritet Grada Opatije. Mnogi naši stariji sugrađani su zabrinuti zbog seljenja Doma zdravlja i gašenja hitne pomoći. Jasno da je reforma hitne pomoći državna stvar i tu grad nema velikih ovlasti, ali učinit ćemo sve da Dom zdravlja ostane gdje jest. Bude li Županija inzistirala da se premjesti, onda tu opet dolazi City bus. On mora premrežiti cijelu Opatiju, mora biti krvotok kojim će ti ljudi, koji će imati besplatne karte jer si to grad Opatija može priuštiti, omogućiti i starijoj populaciji da idu k doktoru, vode unuke u vrtić, dođu na tržnicu, ali i omogućiti im da i dalje sudjeluju u društvenom životu grada, da se ne osjećaju isključeni ako ne žive u centru i ne voze automobil. Osim toga, kao što bi postojao Ured za mlade, treba postojati i Ured za starije jer stariji ljudi imaju znanje, iskustvo i ideje koje još uvijek mogu pomoći i mladima, ali i gospodarstvu i zapošljavanju, općenito društvenom i političkom životu grada.


One koji još uvijek voze, muči problem parkiranja koji se i u ovoj kampanji nameće kao jedan od većih problema koji će nova vlast morati riješiti.


– Liburnija parkingu koncesija istječe 2018. godine, tada grad mora preuzeti brigu o parkiranju i nema razloga da cijena bude tolika kakva je bila do sada. Cijene trebaju biti sezonske, ljeti skuplje, zimi jeftinije, a nedjeljom bi parkiranje trebalo biti besplatno, kao što nema razloga i da građani Opatije koji u gradu imaju prebivalište, nemaju dnevno pravo na sat-dva vremena besplatnog parkiranja kako bi mogli obaviti potrebne poslove u gradu. Grad zbog toga neće propasti, a oni će se osjećati da su na svome. Koji je smisao gradnje garaža, parkirališta, kongresnih centara i dvorana ako su građani stalno isključeni iz svega toga? Ovaj grad si može priuštiti da njegovi građani mogu doći na tržnicu, u banku, k doktoru i da ne moraju razmišljati hoće li plaćati deset ili više kuna parkiranje.